Johovac se poklonio svojim herojima: 33 godina vječnog sjećanje na poginule branitelje
Na mjesnom groblju u Johovcu, malom mjestu u Bosanskoj Posavini, dostojanstveno je obilježen Dan sjećanja na poginule hrvatske branitelje Johovačke satnije i civilne žrtve iz 1992. godine. Ovogodišnja komemoracija imala je i poseban značaj – navršilo se točno dvadeset godina otkako je 2005. godine izgrađeno spomen-obilježje u čast svim poginulima s područja Jahovca.
U Domovinskom ratu Johovac je bio među prvim napadnutim mjestima u Bosanskoj Posavini, točnije 12. lipnja 1992. godine, kada je selo doživjelo jedan od najtragičnijih dana. U toku Domovinskog rata poginulo je 17 hrvatskih branitelja i 7 civila – neizbrisiva rana u kolektivnom pamćenju ovoga maloga mjesta.
Dobro je napomenuti da se selo Johovac danas nalazi na teritoriji Republike Srpske, a po popisu stanovništva iz 1991. godine, u Johovcu je tada brojilo 1487 stanovnika, od toga je 1.339 (90,04%) bilo Hrvata, 71 (4,77%) Srba, 5 (0,33%) Muslimana, 50 (3,36%) Jugoslavena i 22 (1,47%) nepoznatih.
U svečanom protokolu sudjelovale su obitelji poginulih, predstavnici braniteljskih udruga iz Hrvatske i BiH, ratni zapovjednici, predstavnici Hrvatskog vijeća obrane, MUP-a RH, Zbora narodne garde i Hrvatske vojske. Komemoraciji su nazočili i brojni uzvanici – među njima Ivo Đogaš, predsjednik Udruge 101. HVO brigade Bosanski Brod, Marko Blažanović iz 104. brigade te predstavnici 102. odžačke brigade HVO-a Ive Marića, izaslanik potpredsjednika Vlade RH i ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda, brigadir u miru Branko Cindrić, kao i izaslanik Središnjeg ureda za Hrvate izvan RH, pukovnik u miru Ivan Čorluka.
U ime Oružanih snaga BiH, vijenac je položio brigadir Darko Jelić, izaslanik 1. pješačkog puka prve gardijske komponente HVO-a.
„Ljudi umiru dvaput – kada im prestane kucati srce i kada ih zaboravimo“
Molitvu i svetu misu predvodio je velečasni Dalibor Stipanović, župnik župe Srca Marijina u Foči, koji je u svojoj snažnoj propovijedi istaknuo:
„Smrt nije kraj, ona je tek prijelazna točka prema vječnom susretu u Božjem kraljevstvu. Žrtva poginulih branitelja ne smije biti zaboravljena, jer iz njihove žrtve izrasla je sloboda, nada i dostojanstvo. Ne smijemo se zadovoljiti simbolima – pozvani smo živjeti u istini, zahvalnosti i vjeri.“
Nenad Križić: “Naša prisutnost je dokaz da nismo zaboravili”
Organizator komemoracije, Nenad Križić, u svom je obraćanju emotivno podsjetio na imena poginulih i civilnih žrtava, među kojima su Zoran Deronjić, Luka Križić, Siniša Radović, Zdenko i Mijo Karamatić, Pavle Ivić, Jozo Matić, Miroslav Perić, Marko Radoš, Ivan Pleić, Marko Anušić, Josip Križić, Jozo Matanović, Nikola Križić (poginuo u Sarajevu), Slavko Radović (poginuo u Vukovaru), Iva Križić, Anica Matić, Jela Ćurak, Lucija i Doma Križić, Matija Radović, Nena Ćalić te Jadranka Križić.
„Naša prisutnost, ovaj spomenik, ovaj turnir koji se igra – sve je to dokaz da nismo zaboravili. Sjećamo se Johovca, Foče, Modriće.. svake godine. To su bili teški trenuci, ali najteže je obiteljima poginulih. Njima najveća zahvalnost – jer su uvijek s nama, jer trpe u tišini, jer njihova bol ne jenjava,“ kazao je Križić.
Posebnu zahvalu uputio je zapovjedniku Boži Križiću, koji nije mogao doći zbog bolesti, ali i četrdesetak dragovoljaca koji, kako je rekao, “od prvog dana neumorno pomažu, a i kada se povuku, njihovo srce je uvijek s nama”.
Brigadir Branko Cindrić: “Ministarstvo hrvatskih branitelja uvijek će vas podržavati”
U ime ministra Tome Medveda, okupljenima se obratio i brigadir u miru Branko Cindrić:
„Po prvi puta sam ovdje i čast mi je. Ministarstvo hrvatskih branitelja uvijek će pratiti i podržavati ovakve aktivnosti. Ne smijemo zaboraviti što se dogodilo prije 33 godine – Johovac, kao i ostala mjesta Bosanske Posavine, dao je veliki doprinos u Domovinskom ratu,“ rekao je Cindrić, prenoseći i osobne pozdrave ministra Medveda.
Sjećanje, zajedništvo i dostojanstvo
Nakon mise, uslijedio je prigodni ručak gdje su se suborci okupili, razmijenili sjećanja i životne priče. Jaohovac se još jednom pokazao kao mjesto snažnog identiteta, zajedništva i nepokolebljive vjere u vrijednosti Domovinskog rata.
Unatoč vremenskom odmaku, rana ne blijedi – ali sjećanje ostaje živo. Zahvaljujući upravo ovakvim okupljanjima, Johovac neće zaboraviti svoje heroje. I neće ih dopustiti zaboravu ni drugima.
