VIJESTI Najčitanije
Josip Čičak: I danas bih vjerojatno jednako postupio
Hrvatski branitelji koji nisu poginuli od projektila nemilosrdno su ubijeni
Kod spomen-obilježja poginulim hrvatskim braniteljima ispred Postaje granične policije Dalj u ponedjeljak je polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća obilježena 31. godišnjica stradanja 20 policajaca, 15 pripadnika Zbora narodne garde i četiri pripadnika Civilne zaštite koji su život izgubili u obrani te policijske postaje.
Komemoraciji su nazočila izaslanstva Vlade i ministarstava policije, vojske i branitelja te obitelji poginulih branitelja i brojne udruge proizišle iz Domovinskog rata. Među njima je bio i Josip Čičak iz Dalja, koji je prije 31 godinu bio pričuvni pripadnik policije u PP-u Dalj i jedini koji je uspio preživjeti napad pripadnika JNA, tzv. teritorijalne obrane i paravojnih srpskih postrojbi. "I danas bih vjerojatno jednako postupio kao i prije 31 godinu", kaže Josip prisjećajući se trenutka kada je u blizinu zgrade policije, u kojoj su bili stacionirani, došao neprijateljski tenk.
Bez isprike
- S kraja mosta tenk je pucao prema policijskoj postaji. Prva je granata ušla u kotlovnicu i ubila desetak ljudi. Druga je ušla ispod stubišta na ulazu, a treća kroz prozor kod ulaza. Uspio sam pobjeći kroz kupaonicu, iskočio sam u dvorište i to mi je spasilo život – ukratko prepričava Čičak.
Ogorčen je što se s neprijateljske strane još uvijek nitko nije ispričao za taj pokolj. "Ne poštuju se žrtve", kaže Čičak te naglašava da malo ljudi dolazi na komemoracije kako bi se poklonilo onima koji su dali život za ovu državu.
Podsjetimo, 1. kolovoza 1991. jedinice 51. motorizirane brigade JNA s pridruženim jedinicama tzv. teritorijalne obrane napale su šire područje Dalja i Erduta te započele prodor u Dalj. Policajci Policijske postaje Dalj, s pripadnicima ZNG-a i Civilne zaštite te lokalnim stanovništvom, pokušali su obraniti mjesto, odbivši ultimatum za bezuvjetnu predaju.
Iako izloženi stalnom granatiranju, držali su hrabro svoje položaje. Brojniji i tehnički nadmoćniji neprijatelj tenkovima je i svim raspoloživim snagama krenuo prema policijskoj postaji, no hrvatski branitelji Dalja pružali su snažan otpor. Žestoka i neravnopravna borba trajala je do trenutka kada je tenkovski projektil ispaljen iz smjera pravoslavne crkve pogodio policijsku postaju i potpuno je uništio. Hrvatski branitelji koji nisu poginuli od projektila nemilosrdno su ubijeni.
Izaslanica potpredsjednika Vlade i ministra unutarnjih poslova, državna tajnica Irena Petrijevčanin Vuksanović, kazala je kako je u prvih deset dana kolovoza 1991. stradalo više od 45 osoba na tom području. "Prisjećamo se i mještana Aljmaša, Dalja i Erduta koji su morali šlepom napustiti svoja mjesta kako bi se spasili od napada koji je krenuo iz Srbije, ojačanih s JNA i paravojnim postrojbama", rekla je Petrijevčanin Vuksanović, koja je i sama bila među njima. Poručuje da se ovu tragediju neće nikada zaboraviti.
- Svake godine je jednako teško, samo nas je sve manje. Čuvamo uspomenu na sve poginule jer da nije bilo ovih žrtava, danas ne bi bilo slobodne i samostalne Republike Hrvatske – kaže Petrijevčanin Vuksanović.
Uzor
Zamjenik osječkog gradonačelnika Dragan Vulin u to je vrijeme bio petogodišnje dijete čiji je otac bio dragovoljac Domovinskog rata koji je sudjelovao u obrani Dalja.
- Dalj se često naziva hrvatskim Alamom zbog činjenice da se branitelji u policijskoj postaji i izvan nje nisu željeli predati do zadnjega. Nakon bitke nije bilo zarobljenih, svi su dali život. Svi mi, ali i sve generacije koje dolaze, to moramo prije svega cijeniti, a onda i tražiti uzor kako se voli domovina – istaknuo je Vulin.
Zamjenik župana Josip Miletić rekao je da herojima Domovinskog rata sloboda bijaše vrednija od života, a oni koji su pali, traju u nama živima. "Prisjećamo se i prvog hrvatskog predsjednika, dr. Franje Tuđmana, koji je tada imao snage Hrvatsku povesti u smjeru samostalnosti i neovisnosti", zaključio je Miletić.
Službeni program počeo je spuštanjem vijenca iz plovila u Dunav u spomen na prognano stanovništvo Aljmaša, Dalja i Erduta, koje je 1. kolovoza 1991. šlepovima prevezeno vodenim putem iz Aljmaša u Osijek, te su upaljene svijeće pred spomenikom žrtvama Domovinskog rata Aljmaša, a potom i ispred Spomen obilježja poginulim pripadnicima Prve satnije Prve bojne Treće gardijske brigade Hrvatske vojske u dvorištu Vinarije Erdut.
Svetu misu zadušnicu za poginule hrvatske branitelje predvodio je vojni ordinarij, monsinjor Jure Bogdan.
