Jugonostalgija nije stav – to je poricanje stvarnosti

BRISANJE POVIJESTI NA SUPETARSKOM MOLU - Uklanjanjem HOS-a s murala Nicolieru povrijeđeni su Vukovar, Škabrnja i istina o Domovinskom ratu

Odluka SDP-ove gradonačelnice Supetra Ivane Marković da se s murala posvećenog francuskom dragovoljcu i heroju Domovinskog rata Jean-Michelu Nicolieru ukloni amblem HOS-a, kao i grbovi Vukovara i Škabrnje, izazvala je opravdanu buru u hrvatskoj javnosti. No, više od same bure, ostaje gorak okus političke samovolje i dubokog nerazumijevanja žrtve na kojoj počiva hrvatska država.

Grad Vukovar, simbol stradanja i otpora, oglasio se jasnim i dostojanstvenim priopćenjem, upozorivši kako Vukovar nije tek geografska točka na karti, već trajni simbol slobode plaćene krvlju. Uklanjanje njegovog grba, kao i simbola postrojbi koje su ga branile, ne može se svesti na komunalno pitanje ili puko pozivanje na propise. To je, kako poručuju iz Vukovara, čin koji zadire u samu srž nacionalnog dostojanstva.

„Simboli Domovinskog rata nisu znakovi podjela, nego podsjetnici na cijenu slobode“, poručuje Grad Vukovar, jasno dajući do znanja da se ovdje ne radi o grafitu, već o pijetetu. O pijetetu prema čovjeku koji je dragovoljno došao braniti Hrvatsku i ubijen na Ovčari, ali i prema svim braniteljima koji su pod znakovljem HOS-a, HV-a i drugih postrojbi stali u obranu zemlje koja tada još nije ni bila međunarodno priznata.

Supetarska gradonačelnica, pak, tvrdi da nikakva suglasnost za dodatne simbole nije postojala te da je HOS-ov znak s natpisom „Za dom spremni“ dodan naknadno. No, pitanje koje ostaje visjeti u zraku glasi: je li doista riječ o pravnom problemu ili o ideološkoj netrpeljivosti? Jer ako je problem grafit – zašto se brišu simboli Vukovara i Škabrnje? Ako je problem procedura – zašto se nije posegnulo za dijalogom?

Građani Supetra, svjedoci uklanjanja dijela murala, jasno su poručili da se ne radi o vandalizmu, već o svjesnom brisanju povijesnog konteksta. Upravo je grb HOS-a bio sastavni dio priče o Jean-Michelu Nicolieru, postrojbi kojoj je pripadao i u čijim je redovima branio Vukovar. Ukloniti taj simbol znači amputirati istinu – svesti heroja na prihvatljivu, politički „čistu“ verziju povijesti.

Grad Vukovar u svom priopćenju ne traži sukob, već razum i empatiju. No, upravo te riječi – empatija i zahvalnost – danas najviše nedostaju dijelu političke scene. Umjesto da se hrvatski branitelji i simboli njihove borbe tretiraju s dužnim poštovanjem, oni se ponovno guraju u ideološke rovove, kao da rat nikada nije završio.

Ovaj slučaj nije izoliran. On je simptom šireg problema – selektivnog sjećanja i pokušaja da se Domovinski rat interpretira prema dnevno-političkim potrebama. No, povijest se ne može uređivati komunalnim redom, niti se žrtva Vukovara može prebojati noću, bez otpora i reakcije javnosti.

Grad Vukovar jasno poručuje: istina o Domovinskom ratu neće se prešućivati, a čast branitelja neće se relativizirati. I dok se u Supetru brišu simboli, u Vukovaru se i dalje pamti – tko je branio, tko je stradao i tko je platio cijenu hrvatske slobode.

Jer bez HOS-a, bez Vukovara i bez Škabrnje – nema ni istine o Jean-Michelu Nicolieru. A bez istine, nema ni pomirenja, ni dostojanstva, ni budućnosti.