Kad krenu kolone, zastanimo dvije minute. Za Vukovar i Škabrnju!

U petak, 18. studenoga, kao i svake godine, desetine tisuća ljudi obići će Vukovar, ali i Škabrnju. To je Dan sjećanja na nevine žrtve, koje su pale u borbi za slobodnu, samostalnu i neovisnu hrvatsku državu. Očekuje se da će ove godine kolone sjećanje biti duže nego ikada.. Ljudi ne zaboravljaju agresiju i agresore, ali ni svoje najmilije. Nu, bit će to još jedna godina, još jedno sjećanje, kad ćemo opet reći- ništa od ratne odštete! Bivša Jugoslavija, zločinačka Jugoslavenska narodna armija (JNA), Srbija, današnja Crna Gora, ali i domaće izdajice i ratni dezerteri na žalost ni 31 godinu od početka rata nisu se našli na optuženičkoj klupi. Veliki je broj (preveliki) onih koji su oružjem od 1991. napadali sve što hrvatski diše amnestirano, a ne mali broj njih, kako čujemo i čitamo, čak je i zaposlen u hrvatskim državnim službama, od policije, vojske, pravosuđa, pa do prosvjete. Neki od tih i takvih žive u Srbiji, a u Hrvatsku dolaze samo na posao. „To je nama naša borba dala!“

Bojimo se da se prigodom sjećanja na nevine žrtve Vukovara i Škabrnje, s govornica, ne će glasno i jasno čuti, poglavito od najviših hrvatskih političara, protiv koga smo se borili, već će kao i obično reći – neka im je vječna slava! Neka im je, to su i zaslužili, ali narod, poglavito mlade, treba neprestano podsjećati i tko je bio agresor, čije su majke s cvijećem ispratile tenkove iz Beograda kad su krenuli u osvajački rat prema Hrvatskoj i Vukovaru.

Ali, ima još jedna stvar. Svih ovih godina u Vukovaru se nikada nisu javno pročitala imena svih poginulih, nestalih i umrlih hrvatskih branitelja, na što podsjeća i 938 bijela, mramorna križa na vukovarskom Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskoga rata, a osobito-Ovčara.. Na to smo upozoravali godinama, ali rezultat toga je da se već u dosta gradova i mjesta prigodom obljetnica iz Domovinskoga rata ipak čitaju imena. Ali ne i u Vukovaru!

Predlagali smo i ove godine da se  neizostavno pročitaju imena na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata, gdje počiva najviše ubijenih i umrlih hrvatskih branitelja, nakon što nepregledna vukovarska kolona sjećanja dođe na ovo  mjesto – da se ne zaborave. Također smatramo da bi prva imena stradalih trebala početi čitati predsjednica Republike, a potom članovi obitelji poginulih i nestalih,  te hrvatski branitelji i učenici škola iz cijele Hrvatske, koji će se  doći pokloniti nevinim žrtvama. To je najmanje što možemo učiniti za ljude čija su imena utkana u stvaranje slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države, tim prije što nije dovoljno tom prigodom izreći samo brojke, jer brojke ipak nisu ljudi.

Na sve te naše molbe i zamolbe nitko nam  nije odgovorio!?

Neki idu tako daleko, pa sumnjaju da pojedincima ne odgovara da se tolika imena nevinih žrtava glasno i jasno čuju do – Srbije, bojeći se da nam oni „tamo daleko“ opet nešto ne zamjere, jer oni su još uvijek kod „činjenice“ da je u Vukovaru, kao i u Hrvatskoj, bio „građanski rat“ i da je taj grad zločinačka JNA „oslobađala“!

Djeca u srbijanskim školama još i danas drugo ne uče, nego da su Srbi „branili svoje“. A to se u Hrvatskoj godinama može čuti i od raznih pupovaca, pusića, teršelički, stanimirovića, pojedinih historičara ala markovina, klasića i njima sličnima.

Zanimljivo će biti pratiti i srpske „Novosti“ koje izlaze usred Zagreba, kako će njihovi tzv. novinari (bivši Feralovci) opisivati ono što će se  na Dan sjećanja događati u Vukovaru i Škabrnj. Dok je njih, Srbi mogu biti mirni, jer su poglavito u propagandom smislu relativno dobro zastupljeni. Naime, malo koje novine mogu toliko lagati i praviti smijuriju od hrvatskih žrtava koliko i kako mogu oni (bez posljedica).

Sve u svemu, lijepo će, ali i iznimno tužno, u petak vidjeti tihu, tužnu i dostojanstvenu veliku kolone sjećanja u Škabrnji i Vukovaru.

Nu, možda bi u 10 sati, kad će kolone krenuti, trebale se u svim većim gradovima i mjestima diljem Hrvatske čuti i sirene i crkvena zvona. I ljudi zastati barem na dvije minute.

U znak sjećanja na sve poginule, nestale i umrle! Za Hrvatsku!

Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)