Kad ponestane ustaša, poslužit će i rukometaši: Peović opet ratuje s Hrvatskom

Katarina Peović ponovno vidi ustaše posvuda: ovaj put i među rukometašima

Katarina Peović, političarka prepoznatljiva po rigidno lijevoj ideološkoj matrici i dugogodišnjem antagonizmu prema svemu što izlazi iz njezina svjetonazorskog okvira, još je jednom izazvala buru reakcija na društvenim mrežama. Povod je bio doček hrvatskih rukometaša na Trgu bana Jelačića, događaj koji je, umjesto sportskog slavlja, u njezinoj interpretaciji prerastao u, kako tvrdi, „još jedno proustaško okupljanje“.

Na svom Facebook profilu Peović je objavila iznimno opširan status u kojem je, bez zadrške, cijeli događaj opisala kao „nasilnu okupaciju grada Zagreba“, dovodeći u pitanje motive okupljenih građana, izvođača, pa i sam karakter proslave.

“‘A gdje vi vidite ustaše?’ I nakon još jednog proustaškog okupljanja i nasilne okupacije grada Zagreba, neki postavljaju pitanje ‘gdje vi vidite ustaše’ i inzistiraju na tome da je Thompson domoljub, kao i oni koji ga slušaju. Neki, pak, inzistiraju na ‘glazbenom ukusu’ i neutralnosti. Oni kažu ‘ne slušam Thompsona, ali svatko ima pravo na svoj ukus’.”

Peović već u uvodu odbacuje svaku mogućnost da je riječ o glazbenom događaju ili osobnom ukusu, tvrdeći kako se, po njezinu viđenju, radi o „protuustavnom, proustaškom političkom djelovanju“. Kao temelj za takvu tvrdnju navodi poruke u pjesmama Marka Perkovića Thompsona te ikonografiju publike, za koju tvrdi da „potvrđuje da je poruka dobro shvaćena“.

“Da nije stvar glazbenog ukusa i da je uistinu riječ o protuustavnom, proustaškom političkom djelovanju jasno je iz poruka u Thompsonovim pjesmama, kao i ikonografiji kojom publika potvrđuje da je ‘dobro shvatila’ nekad konotiranu, a nekad izravnu vezu s ustašama.”

Posebno naglašava kako činjenica da Thompson na zagrebačkom nastupu nije uzvikivao pozdrav „Za dom spremni“ ne znači da je, kako navodi, „sve u redu“, jer, prema njezinim riječima, isti pozdrav može se čuti na drugim koncertima.

“To što Thompson jučer nije vikao ‘Za dom spremni’, to ne znači da je O.K., jer taj pozdrav će ponoviti sutra u Rijeci, ili na bilo kojem drugom koncertu, kao što ga je izvodio i u Zagrebu na najvećem proustaškom derneku, na Hipodromu u srpnju prošle godine.”

Peović se zatim osvrće na repertoar, tvrdeći kako problem nije samo pjesma „Bojna Čavoglave“, već i druge Thompsonove skladbe. Posebno izdvaja pjesmu „Moj Ivane“, koju opisuje kao posvetu ustaškim jedinicama iz 1942. godine.

“Nije samo Bojna Čavoglave sporna pjesma. Thompson je jučer izvodio Moj Ivane koja je posveta ustaškim jedinicama u bitci za Kupres 1942. u kojoj su pobijeni mnogi partizani koji su branili domovinu, borili se protiv nacističkih kolaboracionista i bili pravi domoljubi.”

U nastavku Peović tvrdi kako se u toj pjesmi iseljavanje ustaša prikazuje kao tragična sudbina, a ne kao bijeg poraženih snaga, dok se pripadnike tog pokreta naziva „kupreškim junacima“.

“U pjesmi se iseljavanje ustaša smatra ‘sudbinom kletom’, nesrećom, a ne bijegom poraženih nacista i fašista. Ustaše se naziva ‘kupreškim junacima’ iako su se oni borili protiv partizana, svojih sunarodnjaka, a na strani stranih okupatora.”

Potom navodi konkretne stihove koje smatra dokazom svojih tvrdnji:

“Stihovi te pjesme glase: ‘Odvela nam Ivana ta sudbina kleta, odvela sa Kupresa priko bijela svijeta. Ostala je samo jedna želja jaka, zapjevati pjesmu kupreškog junaka’.”

Sličnu interpretaciju Peović primjenjuje i na pjesmu „Geni kameni“, za koju tvrdi da slavi ustaše i negira antifašističku borbu, osobito kroz stihove vezane uz 1945. godinu.

“Ta pjesma također slavi ustaše i negira antifašističku borbu, poručujući da je 1945. godina, godina pobjede nad fašizmom i nacizmom, ‘loša’, te jer da je rasula Hrvate po svijetu, iako je u velikoj mjeri riječ o ustaškoj manjini koja je emigrirala.”

Peović nadalje tvrdi kako se u pjesmi povratnici prikazuju kao „nova loza“, čime, prema njezinu tumačenju, nastavljaju ideologiju svojih predaka.

“Stihovi glase: ‘Loša bila 45-ta, rasula nas preko svijeta, a sad nova loza raste, vratile se kući laste.’”

Posebno problematičnim smatra stihove koje označava kao rasističke, navodeći da se radi o poruci djeci „plave krvi i bijelog lica“.

“Uz to, pjesma sadrži jednu od najstrašnijih rasističkih poruka. Posvećena je djeci ‘plave krvi i bijelog lica’. Takva se karakterizacija javljala u nacističkoj ideologiji ‘arijevske rase’ koju su Hitler i njegovi sljedbenici smatrali superiornijom od ostalih.”

Kao dokaz navodi i konkretan stih:

“Rasistički stih glasi: ‘…plave krvi, bijelog lica, rađaju se nova dica…’.”

U završnom dijelu osvrće se i na pjesmu „Lijepa li si“, tvrdeći da ona priziva granice Hrvatske iz vremena NDH te da je Thompson posvećuje Herceg-Bosni i Mati Bobanu.

“U konačnici, Thompson je pjevao pjesmu ‘Lijepa li si’ iz 1998. godine, koja je uspomena na granice Hrvatske koje je imala za vrijeme NDH.”

Zaključno, Peović tvrdi da karakter publike, prema njezinom viđenju, dodatno potvrđuje njezine teze.

“A da je Thompson ustaša – najbolje potvrđuje publika koja otvoreno pozdravlja nacističkim pozdravom i nosi ustaška obilježja na sebi.”

U post scriptumu Peović se osvrnula i na Thompsonovu izjavu kojom je hrvatske rukometaše nazvao „vitezovima“, što je također interpretirala kroz prizmu ustaške simbolike.

“PS. Još treba dodati, da je jučer Thompson rukometaše nazvao ‘vitezovima’. Titulu viteza je Ante Pavelić dijelio ‘zaslužnim’ ustašama.”

Kao primjer navodi Rafaela Bobana, uz detaljan opis zločina koje mu pripisuje.

“Tako je Rafael Boban titulu dobio za ‘čišćenje’ prostora od partizana u Podravini, Kalniku, Bilogori i Moslavini. To je značilo klanje civila, među kojima je bilo i djece i staraca, javne egzekucije, ubojstva nevinih ljudi, mučenje zatvorenika, utamničenje srednjoškolaca…”, zaključila je Peović.

Na kraju, ostaje dojam da je Katarina Peović ponovno uspjela nemoguće: sportski doček, glazbeni program i nekoliko desetaka tisuća građana pretvoriti u ideološki horor-film u vlastitoj režiji. Dok su jedni slavili broncu, ona je brojala stihove, mjerila krvne grupe i zamišljala povijesne karte iz 1941. godine. Ako se ovim tempom nastavi, nije isključeno da će sljedeći put i dječji zbor na božićnom koncertu biti optužen za restauraciju NDH – barem dok pjevaju u duru. Jer tamo gdje drugi vide slavlje i zajedništvo, Peović uporno vidi ustaše. I to, čini se, bez iznimke.