Kada je počeo Domovinski rat? Pitanje na koje Hrvatska još nema hrabrosti odgovoriti

U siječnju 1991. Virovitičani su krenuli u rat – ali…

Nikako da se dogovorimo kada je i gdje počeo hrvatski obrambeni Domovinski rat, odnosno otvorena agresija Srbije i Crne Gore na Republiku Hrvatsku.
To pitanje treba neprestano ponavljati – sve dok se, kako bi rekli pjesnici, ne pojavi bistra voda.

Učenici u sedmom razredu osnovne škole uče kada je počeo Prvi svjetski rat, u osmom kada je započeo Drugi svjetski rat. No, na pitanje: kada je počeo hrvatski obrambeni Domovinski rat? – učitelji i profesori najčešće šute ili mucaju, baš kao i velika većina hrvatskih povjesničara, političara i politikanata. Nitko ne nudi jasan i nedvosmislen odgovor.

Znaju li ga barem oni koji su u Domovinskom ratu sudjelovali? U Zakonu o hrvatskim braniteljima navodi se da je hrvatski branitelj svatko tko je sudjelovao u ratu u razdoblju od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. Je li to odgovor? Nije!

Neki smatraju da je rat započeo 26. lipnja 1991., kada su srpski pobunjenici napali policijsku postaju u Glini. S time se, međutim, nikada nisu složili branitelji Pakraca, jer je u tom gradu nekoliko mjeseci ranije, točnije 1. ožujka 1991., napadnuta policijska postaja. Upravo taj datum Pakračani smatraju početkom obrane od srpske agresije.

Toga je dana u Pakracu došlo do prvog otvorenog oružanog sukoba hrvatskih regularnih snaga sa srpskim pobunjenicima, zbog čega se 1. ožujka u tom gradu svake godine obilježava kao početak Domovinskog rata u Republici Hrvatskoj. Cilj velikosrpskih ideologa bio je jasan – zauzeti Pakrac i proglasiti ga središtem tzv. SAO Krajine za zapadnu Slavoniju.

Što se točno dogodilo početkom ožujka 1991.? Mobiliziran je pričuvni sastav tadašnje milicije, isključivo srpske nacionalnosti, kojoj je predano oružje. Tijekom noći s 1. na 2. ožujka, na prijevaru su razoružani policajci hrvatske nacionalnosti – njih šesnaest – čime su Srbi preuzeli pakračku policijsku postaju. Sa zgrada policije i općine skinuta je zastava Republike Hrvatske, a postavljene su zastave Republike Srbije. Na zgradu Skupštine općine izvješeno je i otvoreno četničko znakovlje.

U sukob se ubrzo uključila i zločinačka Jugoslavenska narodna armija, koja je tenkovima iz Bjelovara krenula prema Lipiku i Pakracu. Hrvatski odgovor uslijedio je 2. ožujka, kada su u Pakrac stigle postrojbe Specijalne policije RH iz Bjelovara. Odmah po dolasku, na njih su zapucali srpski pobunjenici, no u kratkom sukobu hrvatski su policajci zarobili 32 pobunjena policajca, oslobodili policijsku postaju i uklonili srpske zastave.

Iste noći pobunjenici su ponovno otvorili vatru – iz okolnih brda i s tornja pakračke pravoslavne crkve – no hrvatske redarstvene snage, unatoč izravnim prijetnjama JNA, uspjele su primiriti agresore. Tom su prilikom ranjena tri hrvatska policajca.

Zaslužuje li ovaj događaj da se uzme kao početak Domovinskog rata? Pakračani su to odavno jasno i glasno rekli – da.

No, postoje i raniji događaji iz 1990. godine koji se također spominju kao uvod u rat: 14. svibnja, kada je razoružana Teritorijalna obrana, 15. svibnja – preustroj JNA u Hrvatskoj, te 17. kolovoza, kada je u Kninu započela tzv. „balvan-revolucija“.

U 1991. godini spominju se i 31. ožujka – „Krvavi Uskrs“ i pogibija Josipa Jovića, prve hrvatske žrtve Domovinskog rata, zatim 2. svibnja – masakr u Borovu Selu s dvanaest ubijenih hrvatskih redarstvenika, te 8. listopada – dan razdruživanja Hrvatske od Jugoslavije, kada JNA i formalno postaje strana okupatorska vojska.

A što kažu Virovitičani?

Oni smatraju da je Domovinski rat započeo u noći s 21. na 22. siječnja 1991., kada su pokrenuli „sve što može pušku nositi“ u opkoljavanje zločinačke JNA kasarne, s ciljem protjerivanja okupatorske vojske iz svog grada. Akciju je predvodio Đuro Dečak, a uz njega je bio i Antun Habijanac, koji svjedoči da su se puške dijelile ispred općine, ali ih nije bilo dovoljno.

„Trojica su se dogovarala za jednu pušku“, prisjeća se Habijanac. „Ako se tebi nešto dogodi, nas dvojica smo iza tebe. Ako se meni nešto dogodi – ti uzimaš pušku.“
Bili su spremni pružiti otpor, pa i poginuti za Hrvatsku. No, nisu znali da su izigrani.

Iza ponoći stigla je zapovijed putem telefaksa:
‘Obustaviti sve aktivnosti, postupno vraćati jedinice u baze…’
Akcija je prekinuta. Tko je izdao tu zapovijed – do danas nije poznato. No, učinak je bio jasan: ratoborni i odlučni Virovitičani poslani su kućama.

Posljedice su ubrzo uslijedile. Dana 25. siječnja 1991. uhićen je Antun Habijanac, kao i ostali sudionici akcije. Uhićenja je proveo KOS, na čelu s ratnim zločincem generalom Aleksandrom Vasiljevićem – jednim od najgorih srpskih terorista koji za svoja zlodjela nikada nije odgovarao pred hrvatskim pravosuđem. Kao ni mnogi drugi iz vrha JNA, što se danas u Hrvatskoj, nažalost, smatra „normalnim“.

Presudu „u ime okupatora“ 20. svibnja 1991. izrekao je Vojni sud u Zagrebu, u Gajevoj ulici. Antun Habijanac osuđen je na tri godine i šest mjeseci zatvora, Đuro Dečak na tri godine, Franjo Kovač na dvije i pol, Vlado Šabarić na godinu i tri mjeseca, Vinko Belobrk na godinu dana, a Josip Kovač na tri godine i tri mjeseca.
Bili su to prvi politički zatvorenici u Republici Hrvatskoj.

Po izlasku iz zatvora, Habijanca, Dečaka i Belobrka dočekalo je mnoštvo ljudi, koje ih je s ponosom i dostojanstvom ispratilo do Virovitice.

Je li tada počeo Domovinski rat – ili se i dalje pravimo da ne znamo?

Na moju inicijativu i prema mojem scenariju, Hrvatska radiotelevizija snimila je dokumentarni film o ovom događaju – da se ne zaboravi.

Mladen Pavković
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)