KAJTAZI ŽUPANA POSAVCA NAZVAO CRNOKOŠULJAŠEM I CIGANOM, A MEĐIMURJE FAŠISTIČKOM ŽUPANIJOM Matija Posavec: Dok se Kajtazi ne ispriča građanima Međimurja za tu izjavu, nemam što razgovarati s njim!

Župan Međimurske županije Matija Posavec, već godinama pokušava na razne načine smanjiti tenzije izeđu većinskog hrvatskog stanovništva i Roma u Međimurju. Pomaka ima, ali posla je još mnogo. U potpunoj konsolidaciji stanja s jedne strane nema potporu Vlade RH, a s druge strane pojedinci iz romske populacije s “figom u džepu” čine sve da se kaos nastavi. O tome i još nekim problemima razgovarali smo sa županom Posavcem, s posebnim osvrtom na ponašanje saborskog zastupnika Veljka Kajtazija.

Poslije ovih događanja u Paragu, pa i onih ranijih u drugim romskim sredinama, kako se osjećate kao župan županije u kojoj se sve to događa? Vi osobno nemate puno zakonskih mogućnosti da takvo stanje promijenite? Imali li u Vladi političke volje da vam se pomogne?

– Više puta sam apelirao na tijela državne vlasti koja imaju moć promijeniti zakonske okvire, a sve s ciljem stvaranja preduvjeta za normalan, miran i kvalitetan suživot u Međimurju. Lokalna vlast sama nema mehanizam i ne može riješiti ove duboko ukorijenjene probleme. Žao mi je što je moralo doći do smrti na jedan doista tragičan način, pred očima djece. Prije dvije godine smo se otvorenim pismom obratili Vladi Republike Hrvatske navodeći iste probleme, ukazujući na iste propuste, nudeći rješenja, no nije se puno pomaknulo.

Ipak, neke su se stvari zadnjih dana počele pokretati – važno je jasno definirati prioritete, razviti kvalitetan sustav podrške svim sudionicima ovog procesa, pružiti zaštitu onima kojima je potrebna.

Centar za socijalnu skrb tvrdi da nisu isplate socijalnih naknada krive za ovakve ekscese, policija da je sve ovo samo posljedica neučinkovitosti drugih službi. Odakle onda početi rješavati probleme?

– Tamo gdje je uzrok problema – unutar romskih zajednica. Dosad su se pod krinkom zaštite prava manjina „zatvarale oči“ pred onime što se događa u romskim naseljima, a zapravo je izostala podrška države. Romske zajednice u Međimurskoj županiji specifične su iz nekoliko razloga, a jedan od njih je upravo getoizacija. Pritom je važno naglasiti da ih lokalna zajednica nije getoizirala; naseobine su se stvarala uz obale rijeka, na rubnim dijelovima naseljima, cestovno i socijalno izolirana. To je omogućilo razvoj jedne subkulture koja njeguje patrijahat, gdje su žene podčinjene, gdje su dječji brakovi običajno pravo jednako kao i maloljetničke trudnoće, obitelji su višečlane, posjedovanje oružja znak je muške zrelosti, nered je svakodnevan, a sukobi se rješavaju nasilnički. Oružja ima na svakom koraku, droge također, a u naseljima vlada strah. Kućni red ne postoji, glazba se pušta danonoćno, alkohol je sveprisutan. Vladaju drugačiji zakoni, društveno prihvatljivo ponašanje ima drugačije značenje. Romskim naseljem upravlja lihvar, osoba koja zajednicu drži pod kontrolom, bit ću slobodan reći u određenom obliku ropstva, a zbog straha od osvete, o tome nitko neće javno govoriti. Odrastanje u skučenom prostoru, u prosjeku u nekih dvadesetak kvadrata, sa šestero braće i sestara, gdje se obiteljske zavade prenose s koljena na koljeno, jedni na druge nasrću sjekirama, vade kalašnjikove, može samo doprinijeti reprodukciji istih obrazaca ponašanja.

ZAŠTO SE PREŠUTNO ODOBRAVAJU DJEČJI BRAKOVI I MALOLJETNIČKE TRUDNOĆE?

Centra za socijalnu skrb stalno dobiva kritike!?

– Sustav socijalne skrbi vrlo je često na meti kritika, jer se socijalno pravo – zajamčena minimalna naknada nameće kao najveći uzrok problema. Pritom je važno naglasiti da zajamčena minimalna naknada nije jedina financijska potpora na koju državljani RH mogu ostvariti pravo. Postoji doplatak za djecu koji isplaćuje Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, te rodiljne i roditeljske potpore koje se isplaćuju kroz sustav Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Te se naknade isplaćuju unutar tjedan dana, a službeni statistički podaci Policijske uprave međimurske dokazuju na povećanje ekscesnih ponašanja u vrijeme isplata.

Ako je zajamčena minimalna naknada socijalno pravo zajamčeno svakom građaninu Republike Hrvatske koji se nađe su situaciji da istu mora i zatražiti (zadovoljavajući pritom Zakonom definirane uvjete) zamišljena kao privremena mjera, a ne kao doživotan izvor prihoda, a država kao davatelj tih sredstava ima pravo odrediti uvjete pod kojima netko može ostvariti pravo na istu, probajmo promišljati na slijedeći način:

Ako je zajamčena minimalna naknada zamišljena kao privremena mjera, tko je nadležan za pružanje podrške korisniku i praćenje napretka, odnosno usmjeravanje korisnika na zaposlenje?

Ako je država romskoj djeci omogućila besplatno uključivanje u vrtić, zašto toliki mali broj djece u Međimurju pohađa iste?

Ako je osnovnoškolsko obrazovanje u Republici Hrvatskoj obvezno, zašto još uvijek govorimo o ranom napuštanju školovanja i zašto osnovnu školu ne završavaju sva djeca?

Zašto se prešutno odobravaju dječji brakovi i maloljetničke trudnoće, ako postoje zakonske odredbe koje isto zabranjuju?

Ako postoji zanemarivanje djece i kršenje dječjih prava, zašto djeci nije pružena odgovarajuća zaštita i skrb?

Ako postoji obiteljsko nasilje, zašto se ženama i djeci ne pruži odgovarajuća zaštita?

Ako netko ima više desetaka prijava za kaznena djela, zašto nije izdvojen iz zajednice?

Tko će dati suvisle odgovore? Svi ovi negativni faktori stvaraju zatvoreni krug socijalne isključenosti iz kojeg Romi ne mogu izaći bez podrške. Nedostupnost ključnih uvjeta za samoostvarenje utječe na sve razine života unutar romske zajednice, osobito u vidu odgoja i odrastanja djece, što se ogleda u negativnim obrascima funkcioniranja unutar zajednice.

Saborski zastupnik Veljko Kajtazi sebe u javnosti predstavlja kao velikog predvodnika Roma i pomiritelja. Istovremeno je u Saboru Međimursku županiju nazvao – fašističkom!?

– Bez argumenata. Međimurje je izrazito tolerantna sredina, a kad ne možete opravdati svoj nerad, fokus ćete skrenuti sa sebe i prozivati druge. Napad je oduvijek bio najbolja obrana. Osoba koja se predstavlja kao predvodnik i pomiritelj svojom bi retorikom i osobnim primjerom prvi trebao Rome pozvati na poštivanje zakona RH i osobnu odgovornost svakog pojedinca. Umjesto toga proizvodi mržnju. Zbog toga, sve dok se Kajtazi ne ispriča građanima Međimurja na toj izjavi, nemam što razgovarati s njim.

KAJTAZI ŽUPANA POSAVCA JAVNO NAZVAO CRNOKOŠULJAŠEM I CIGANOM!

Vas osobno je u Nacionalu proglasio crnokošuljašem, a Jutarnjem listu – ciganom ma što to značilo. Što ste mu se zamjerili?

– Takve primitivne reakcije zaista ne priliče osobi koja obnaša tako važnu dužnost. Ponovno naglašavam, osoba koja koristi prava koja mu je omogućila država, mora poštovati zakone te iste države i ispunjavati svoje obveze. Točka.

Kad ste predložili da se umjesto isplate gotovog novca uvedu potvrde ili tzv. vaučeri, kako bi se novac trošio za ono što je namijenjen (ne za alkohol, kocku, drogu, kamatarenje…), Kajtazi je bio protiv.

– Da, vjerojatno bi na taj način bili ugroženi nečiji osobni interesi. Isto tako, predložio sam da se vaučeri daju onim korisnicima za koje se utvrdi da novac troše nenamjenski, odnosno onima koji svojim nezakonitim ponašanjem ugrožavaju sigurnost svojih sumještana. S druge strane, osim neprimjerenih medijskih istupa, g. Kajtazi nije ponudio alternativne prijedloge za rješavanje ove problematike.

U Međimurju žive i druge nacionalne manjine: Srbi, Rusi, Ukrajinci, Slovenci, Albanci… S njima nema nikakvih problema?

– Nema, okupljaju se u udrugama i preko predstavnika, njeguju svoju kulturu, jezik i povijest, njeguju veze s domovinom i u potpunosti su integrirani u društvo.

Bojite li se novih ekcesa u naseljima? Je li moguće da žitelji mjesta u blizini romskih naselja uzmu “stvari u svoje” ruke i sami krenu u svoju zaštitu, kako neki najavljuju ako se stvari ubrzo ne riješe?

– Novi me ekcesi ne bi iznenadili. Uzevši u obzir način života unutar romskih zajednica u kojima vlada bezvlađe, „zakon braće“, u kojima se ne poštuje nikakav autoritet, a još manje autoritet represivnog ili pravnog sustava, pitanje je vremena kada će doći do novih nemilih događaja. Nažalost, opet će stradati nedužni – žene i djeca, slučajni prolaznici.

Međimurci slove kao tolerantni i humani ljudi i doista mi je teško uopće zamisliti da bi moglo doći do takvog ishoda. S druge strane,mogu razumjeti njihovu ogorčenost, nemoć i jad, a sve je to posljedica ignoriranja naših višegodišnjih apela za podrškom središnje države.

Nažalost, stvari se ne mogu brzo riješiti, ali se mogu brzo pokrenuti, no za to je isključivo bitna volja.

Podržavate li miran prosvjed koji se priprema u Čakovcu pod parolom “Želim normalan život u Međimurju”?

– Parola „želim normalan život“ konotira rad institucija, koordiniranju suradnju, pravovremeno i preventivno djelovanje, mehanizme pravne države u kojemu normalan život predstavlja pravo na poštovanje i pravnu zaštitu svačijeg života, dostojanstva, ugleda i časti, i podržavam ga. Ovakav oblik građanskog aktivizma zapravo je vapaj običnog čovjeka da ga sustav zaštiti.