Kako smo se u Jasenovcu odrekli znanosti i Tuđmana?

Na dan proboja zatočenika iz logora Jasenovac čelni ljudi države položili su cvijeće i zapalili svijeće ispod spomenika u spomen području Jasenovac. Zoran Milanović, Andrej Plenković i Gordan Jandroković, nakon dugo godina, demostrirali su jedinstvo državnog vrha po pitanju Jasenovca i događanja u ovom logoru za vrijeme Drugog svjetskog rata.

Nakon dugo godina u pratnji vodećih ljudi države bili su i čelnici židovskih, srpskih i romskih zajednica i vjerskih udruženja. U prvi mah jedinstvo državnog vrha, koje nominalno dolazi iz različitih političkih i svjetonazorskih opcija, običnom i prosječno informiranom građaninu djeluje pomirljivo, ohrabrujuće i državnički. Pogotovo u vremenu teških društvenih i gospodarskih nestabilnosti uvjetovanih pandemijom Korona virusa. Narod kao da vapi za zajedništvom koje će ga izvući iz višemjesečnih restrikcija, zabrana i karantena. No, navedeno zajedništvo, kao i mnogo toga u Hrvatskoj, samo je prividna kulisa izgrađena na razvalinama hrvatske povijesti. Miljama udaljeno od one istinske državničke vizije svehrvatskog zajedništva koju je inaugurirao Franjo Tuđman još u svojim „Bespućima“. Slobodno možemo konstatirati kako je okupljanje državnog vrha i manjinskih vjerskih i političkih predstavnika tek još jedan korak u radu tzv. Vijeća za suočavanje s prošlošću.

Ako ste zaboravili o čemu se radi to je ono famozno vijeće sačinjeno od akademika i profesora svih uvjerenja koje je osnovao predsjednik Vlade Andrej Plenković kako bi mu preporukama pomoglo u suočavanju s „bremenitom prošlošću“. Članovima Vijeća tada su imenovani Zvonko Kusić, tadašnji predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, koji je bio i predsjednik Vijeća, Stjepan Damjanović, predsjednik Matice hrvatske, Antun Vujić, glavni ravnatelj Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, Ivica Lučić, viši znanstveni suradnik u Hrvatskom institutu za povijest, Ante Nazor, ravnatelj Hrvatskog memorijalno - dokumentacijskog centra Domovinskog rata, Nataša Jovičić, bivša ravnateljica Javne ustanove Spomen područje Jasenovac, Ivo Goldstein, redoviti profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Željko Tanjić, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta, Aleksandar Jakir, dekan Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, Budislav Vukas, izvanredni profesor na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. U Vijeću je bio i Mario Vinković, izvanredni profesor na Pravnom fakultetu Sveučilišta J.J. Strossmayera u Osijeku, Nevio Šetić, redoviti profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli, Mladen Ančić, redoviti profesor na Odjelu za povijest Sveučilišta u Zadru, Jasna Omejec, redovita profesorica na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Marta Dragičević Prtenjača, docentica na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Vanja-Ivan Savić, docent na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, Nenad Zakošek, redoviti profesor na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu i Tihomir Cipek, redoviti profesor na Fakultetu političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu.

Rad ovog Vijeća rezultirao je sada već antologijskim rješenjem svih povijesnih dubioza u Hrvata. Naime, Vijeće je donijelo znamenite preporuke koje su premijeru i vladi trebale olakšati snalaženje u zamršenim povijesnim zbivanjima. Iako ne znamo kojim metodama znanstvenog rada su se vodili znameniti i uvaženi profesori njihov rad je de facto rezultirao činjenicom da je komunistička zvijezda petokraka legalizirana kod Hrvata, a pozdrav „ Za dom spremni“ je stavljen izvan zakona, osim u posebnim prigodama što trebaju protumačiti – suci za prekršaje! Koliko dobro je Vijeće obavilo svoj zadatak svjedoči izjava Tvrtka Jakovine deklariranog ljevičara i profesora suvremene povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Naime, Jakovina je svojevremeno izjavio kako su ga zaključci Vijeća ugodno iznenadili. Iako je u sada već legendarnom vijeću bilo eminentnih znanstvenika koji su mogli ponuditi kvalitetna rješenja dobili smo preporuke koje je najlakše opisati kao – političke. Već je sama činjenica da su čelni ljudi znansvenih ustanova u državi pristali sjesti u neku komisiju, koja neodoljivo zaudara na neke ideološke komisije iz prošlosti, skandal sam po sebi. Nadalje, nikada nigdje nismo pročitali zapisnik kojim su se znanstvenim činjenicama u svom radu na vijeću vodili. Vjerojatno nećemo ni pročitati jer je bilo po principu – ja ću malo popustit ovdje a ti popusti ovdje, dakle, dogovorena povijest! Nekada smo imali dogovorenu ekonomiju, a danas imamo dogovorenu povijest. Posljedica takvog pristupa je izostanak bilo kakve znanstvene diskusije o ključnim temama novije hrvatske povijesti. Štoviše, Vijeće za suočavanje s prošlošću je postavilo temelje za moguće kazneno procesuiranje svih onih koji se drznu znanstveno dovoditi u pitanje već dogovorene povijesne dogme.

I onda dolazimo do Jasenovca i okupljanja cjelokupnog državnog vrha te manjinskih vjerskih i političkih organizacija na komemoraciji stradalima u logoru Jasenovac. Dok državni vrh polaže vijence i pali svijeće na temelju bivšeg logora mnoga pitanja lebde u zraku. Prije svega, polažu vijence ispod popisa stradalih za koji je nedvojbeno utvrđeno kako je lažan i krivotvoren. Nadalje, postavlja se pitanje kome državni vrh polaže vijence u Jasenovcu? Dokazano je kako su među žrtvama Jasenovca brojni četnici i partizani koji su okrvavili ruke ubojstvima velikog broja civila.

Također, sada već postoje ozbiljna saznanja kako je logor funkcionirao i u godinama nakon Drugog svjetskog rata te kako su u njemu izvršene egzekucije zarobljenih njemačkih i hrvatskih vojnih formacija. Polaže li državni vrh cvijeće i u spomen na njihovu žrtvu? Istraživač Igor Vukić, koji je objavio niz radova na temu Jasenovca, gotovo na dnevnoj bazi objavljuje dokumente vezane za logor koje nitko nije demantirao ili doveo u pitanje.

U tim dokumentima objavljeni su popisi više stotina zatvorenika koji su nakon „rehabilitacije“ pušteni iz logora. Vukić objavlje fotografije logorskih radionica, sportskih i kulturnih priredbi... Kako se to uklapa u dosadašnji mit o logoru strašnijem od Auschwitza ili o strašnom logoru za konačno rješenje? Daleko od toga kako je Jasenovac bio tek zatvor ili logor za rehabilitaciju ideoloških protivnika, ali vrijeme je da kažemo kako dogme koje su nametnute po ovom pitanju jednostavno – nisu znanstveno utemeljene!

Čak je i bivša predsjednica Kolinda Grabar Kitarović u nekoliko navrata pozvala na znanstveno istraživanje svih okolnosti vezanih za Jasenovac. Kitarović je pozvala mjerodavne na formiranje međunarodne znanstvene komisije koja bi na znanstven i nepristran način izvršila arheološka istraživanja, ali i obradila brojne arhivske materijale te konačno rasvijetlila sva pitanja o funkcioniranju logora Jasenovac. No, nekako u isto vrijeme famozno Vijeće izašlo je sa svojim preporukama što su brojni znanstvenici na terenu shvatili kao signal da ne otvaraju škakljive teme.

Što se tiče Hrvatske, danas je utvrđivanje svih okolnosti vezanih za Jasenovac od vitalnog nacionalnog interesa za njen međunarodni ugled. Znanstvenim pristupom ovoj temi pobila bi se agresivna srbijanska propaganda koja već desetljećima u međunarodnim razmjerima stvara mitove o Jasenovcu. Još je Franjo Tuđman šezdesetih godina devedesetog stoljeća shvatio kako je znanost najbolji lijek za srbijansku mitomaniju pa je u nekoliko radova elegantno rasplinuo srbijanske mitove o 800 tisuća pobijenih u Jasenovcu. Tuđman je tada skromnim resursima ustvrdio kako je u Jasenovcu i Staroj Gradišci stradalo između 30 -40 tisuća logoraša. Što bi tek bilo da je iza sebe imao državu sa svim svojim kapacitetima koja bi mogla izvršiti opsežna istraživanja?

Tuđman je u međuvremenu stvorio tu državu, ali je ona odbacila njegov koncept znanstvenog pristupa i vratila se dogmatizmu koji je i njega sputavao u znanstvenom radu. Simbolično polaganje vijenaca od strane državnog vrha ispod spomen obilježja u Jasenovcu trebalo je simbolički pokazati obje polovice Hrvatske, desnu i lijevu, koja se klanja žrtvi Jasenovca.

No, kao i mnogo toga u vladavini Andreja Plenkovića i ovo su tek Potemkinova sela. Jer, dok iza Zorana Milanovića možda i stoji lijeva Hrvatska koja ga podupire u njegovu radu i ideološkom pristupu, ona nacionalna i domovinska Hrvatska ne može biti utemeljena u Andreju Plenkoviću sve dok se znanost ne pusti da nesmetano istraži sve okolnosti vezane za Jasenovac. Pa nećemo valjda i Tuđmanova istraživanja početi skrivati zbog političke korektnosti prema Pupovcu?