Kako u Hrvatskoj riješiti problem „duboke države“ i nelustriranih državljana

Pojam

Duboku državu čine dijelovi stalnog profesionalnog osoblja u državnim subjektima povezani s ključnim poduzećima, medijima i slično. Duboka država istinski vlada državom, dok  stranka koja je legitimno dobila vlast na izborima te službeno i formalno preuzela vlast u stvarnosti nije preuzela vlast. Jer, cijelim državnim sustavom, zbog stalnog osoblja, „do u dubinu" u zbilji upravlja taj dio državnog sustava. To se događa zato što politička garnitura naslijedi profesionalno osoblje koje je postavio netko drugi po načelu stranačke podobnosti i ortačkog poslovanja. Duboka država usporedni je sustav, „država u državi“, koji svoje partikularne interese i interese svojih gospodara i istomišljenika nameće kao opće. Zato su interesi duboke države jači su od interesa same države za koju nominalno rade. Duboka država jest način djelovanja upravitelja i nadziratelja nekog sustava, kao i samoodržavajući segment koji ne dopušta preveliko odstupanje od uvriježenih paradigmi i stanja stvari kakve jesu. Osim toga, duboka država obuhvaća sve „sive eminencije", strukture iz bivših režima ili obavještajnog sektora i „vječne" političare i mozgove iz „think-tank” organizacija, lobiste i generacijske „gremije”, čiji političko-društveni planovi iz sjene utječu na sam sustav, te je vrlo teško nešto promijeniti.

Termin posljednjih godinu-dvije često koriste geopolitički analitičari

Terminom „duboka država“ posljednjih godinu-dvije često se koriste geopolitički analitičari u kontekstu vladavine američkog predsjednika Donalda Trumpa, koji je u političkom djelovanju ograničen snagom i utjecajem „duboke države”. Donald Trump je optužio Ministarstvo pravde SAD-a da je ono dio duboke države. U SAD-u se pod pojmom „duboke države" misli na „permanentni establishment”, koji, neovisno o tome koji je američki predsjednik na vlasti, stvarno stoji iza strateških odluka Bijele kuće. Taj establishment obuhvaća vojnoindustrijski kompleks, obavještajne službe, ali i interese moćnih financijskih i medijskih korporacija.

Duboka država izmislila je izraz „teoretičari zavjere“

Ljudi koje duboka država naziva „teoretičarima zavjere“ pod izrazom „duboka država” podrazumijevaju i djelovanje tajnih društava kao što su masoni, za koje tvrde da su „nevidljiva ruka” koja iz sjene upravlja svim političkim, društvenim i ekonomskim procesima.

UDBA kao duboka država u SFRJ

UDBA je bila najmoćnija poluga „duboke države” bivše SFRJ, u kojoj je bez milosti zatirala hrvatske nacionalne interese. Ostatci toga zlokobnog sustava još postoje, djeluju iz sjene, te su danas najmoćniji dio hrvatske duboke države. Hrvatska je u svakom pogledu zemlja društveno-političko-gospodarstvenih apsurda. Političke elite nerijetko donose čudnovate političke odluke, neovisno o tome kojeg političkog predznaka bile. Te su odluke zaista ponekad teško shvatljive, odnosno, iracionalne s aspekta nacionalnih interesa, pa se svakako možemo zapitati je li te odluke donijela „plitka država”, to jest ona vidljiva, ona koja je samo formalno na vlasti, ili „duboka država”, to jest ona usporedna ali prava „elita“, koja vuče sve bitne konce u ovoj državi. „Duboku državu” možemo opisati kao svojevrstan kartel političkih i financijskih interesa.

Duboka država u suverenoj državi

U korijenu stvaranja „duboke države” u Hrvatskoj prvenstveno su duboki relikti bivših udbaških i komunističkih struktura, koje su, što im je omogućila politika nacionalne pomirbe, izvršile transmisiju moći i u samostalnu Hrvatsku. Ta je moć politička (bivši komunisti jako dobro poznaju tehnologiju vladanja), ali i financijska, s obzirom na to da su brojni „zaslužnici” bivšeg sustava u privatizaciji i prvobitnoj akumulaciji kapitala ugrabili prilično velik dio financijskog kolača. Pripadnici bivšeg udbaško-komunističkog elitnog kruga naglo su se, devedesetih godina, prerušili u „humaniste”, ali su u biti, kao tehnomenageri, u privatizaciji (što nije čudno, jer je dobar dio managera prije devedesetih bio dio „struktura”),  „okrenule” golem kapital kojim su kasnije presudno utjecale na financijske i političke procese u državi. Uz udbaško paraobavještajno podzemlje, u Hrvatskoj je sasvim moguće da je „duboka država" i u legalnim, civilnim i vojnim, sigurnosno-obavještajnim strukturama. „Duboka država”, to jest država u državi, prema potrebi „unovačuje” političare, ove ili one političke opcije (većina političara vrlo je lako ucjenjiva i potkupljiva), a na usluzi su joj praktički svi glavnostrujaški mediji.

Duboka država – milje korupcije i kriminala

Duboka država U Hrvatskoj je ondje gdje su kapital i moć, pa određene (posrnule) gospodarske divove možemo gledati kao klasičan proizvod „duboke države”, to jest kao kumsko-rođačko-mafijaški model ekonomije, gdje postoji duboka sprega između političara, pseudopoduzetnika, obavještajnog podzemlja i kriminala. Do danas je malo koji ili nijedan političar suđen za kriminalno-korupcionaške pothvate, i nije u proračun vratio protupravno stečenu imovinsku korist. Što puno govori o neovisnosti i samostalnosti pravosuđa kao također dijela „duboke države”, po staroj latinskoj „ruka ruku mije".

Hrvatska – paralizirana država

Disfunkcionalne države, paralizirane djelovanjem duboke države, pretvaraju se u „plitke države", koje po svim parametrima bivaju na dnu ljestvica pokazatelja: mladež, ali i stariji obrazovani ubrzano napuštaju takve države, dok operativci „duboke države” jako dobro žive i izruguju se običnom narodu.

Lustracija

Lustracija (lat. lustratio – rasvjetljivanje) je provjera i uklanjanje iz javnog i političkog života onih osoba koje su bile aktivne u službi totalitarnih režima (članovi nacionalsocijalističke i komunističkih partija, te službenici i doušnici njihovih tajnih službi). Provodi se u nekim državama Europe počevši od pada realsocijalističkih režima kao dio opće dekomunizacije društva. Lustraciju su nakon pada željezne zavjese od svih bivših socijalističkih zemalja najdosljednije provele Poljska, koja je potom doživjela i najveći rast gospodarstva i svog geopolitičkog utjecaja, te Njemačka u svojemu istočnom dijelu. Izvorno je lustracija pojam iz starorimske religije koji je označavao obredno čišćenje od grijeha, ispitivanje savjesti i pomirenje. Starorimska lustracija provođena je nakon događaja kao što su krvoprolića, babinja, dodira s pokojnikom i slično. Lustrirane su bivale osobe, životinje i stvari u određenim prilikama, osobito prije nego što će ući ili biti unesene u koje posvećeno mjesto.

Snažna i još uvijek nepokorena i nelustrirana komunistička Hrvatska

Negdašnja komunistička nomenklatura etablirala se, od gospodarstva preko medija do politike, uspješnije u Hrvatskoj nego u bilo kojoj drugoj europskoj postkomunističkoj zemlji, izuzevši Bjelorusiju. U Hrvatskoj još nije donesen pravni okvir ili zakon o lustraciji. Svrha bi bila spriječiti bivše nositelje visokih dužnosti u komunističkoj partiji, te UDBI ili KOS-u da i danas budu nositelji vlasti, imaju visoka politička mjesta u državi ili rade kao urednici ili novinari, primjerice u žutom tisku. U drugim zemljama bivšeg istočnoga bloka, kao što su Češka, Slovačka, Istočna Njemačka, Poljska, Mađarska, Bugarska, Makedonija i Albanija, ovaj pojam opisuje provjeru državnih službenika i drugih osoba javnog života na temelju bivših tajnih arhiva na moguću suradnju s komunističkim tajnim službama i sigurnosti.

Njemačka (bivši DDR) je provela uspješnu i najtransparentniju lustraciju

Njemačka je provela jedan od najtransparentnijih procesa lustracije, a pod pritiskom disidenata iz bivše DDR-a prva je od svih država građanima otvorila tajne arhive. Lustracija je provedena u skladu s općim normama definiranim u Sporazumu o ujedinjenju. Održan je velik broj javnih suđenja i osobe koje su nekad radile u tajnoj službi bivše DDR (Stasi) morale su napustiti svoj položaj. Osim zaposlenika na državnoj i saveznoj razini, lustrirani su čak i „obični“ zaposlenici na nižim razinama; njih se u pravilu osuđivalo na dvije godine zatvora nakon čega su bili automatski amnestirani. Posebno rigorozne provjere provedene su u sektorima javnih službi, gdje se tražila visoka etičnost i moralna ispravnost (sveučilišta, škole, sudovi) pa je, primjerice, samo u pokrajini Saksoniji oko 1000 profesora ostalo bez posla. Lustracijski zakon ima i Srbija. Češka je objavila i popis od gotovo tisuću bivših špijuna komunističkog režima. Makedonski lustratori provjeravaju i tajkune koji su se obogatili u privatizaciji devedesetih. Nastoji se utvrditi jesu li došli do kapitala poduzetništvom ili zahvaljujući tome što su kao suradnici službe bili dio strukture. Ako se za nekoga utvrdi da je surađivao i da se okoristio tom suradnjom, oduzet će mu se javne funkcije. U prvome redu radi se o načinu da se takve ljude javno moralno prokaže kao osobe koje nisu dostojne djelovanja u javnosti. Osuda je uglavnom moralna i vrijednosna. Tim se osobama ne brani raditi bilo koje poslove, samo više ne mogu obnašati nijednu javnu dužnost.

Hrvatsku s dvije rane i dva utega – lustrirati pod HITNO

U Hrvatskoj nažalost postoje duboke dvije rane koje krvare i vode domovinu godinama u propast. Te su rane svima jasne i poznate: „duboka država“ i nelustrirano sudstvo, školstvo, mediji, fakulteti, policija, tajne službe i javna poduzeća. Pod hitno treba „stvoriti“ stranku ili pokrenuti narod da se svi segmenti društva i akteri u javnom životu hrvatske lustriraju. Po tome smo pitanju u gorem stanju čak od Makedonije i Albanije. Ne postoje hrvatski lustratori koji bi nekoga ili nešto provjeravali. Najbolje bi za budućnost Hrvatske bilo provesti potpunu lustraciju javnog života i svih prije navedenih segmenata društva. Pa makar 1000 profesora na fakultetima i u srednjim školama ostalo bez posla. To nije nikakvo desničarenje, nikakvo ustaštvo, nego nužnost, jer su nas takvi doveli do dna, u provaliju. Postali smo disfunkcionalna država iz koje bježi svatko tko ima imalo mozga u glavi. Ako lustraciju provode za nas „zaostale“ Makedonija i Albanija, tko smo mi Hrvati da to ne činimo? Treba pod hitno „očistiti sve“, baš sva područja društvenog života u Hrvatskoj. Prvo treba javno prokazati sve aktere koji moraju biti lustrirani. Kao što su to drugi učinili, osuditi ih na dvije godine strogog zatvora. Ako se povuku sa svoga položaja i radnog mjesta, amnestirati ih i zamijeniti onima koji se nisu okaljali, onima koji su bez partijske prošlosti, a pogotovo privilegirane „dece komunizma“. Dosta je mahanja petokrakama, veličanja Tita! Dosta je lažnih teza da je slobodna i suverena Hrvatska nastala zaslugom SKH! Iz javnog života konačno i zauvijek isključiti razne profesore i profesorčiće poput Puhovskog, Pupovca,  raznih Mesića, i svih koji su bili aktivni i moćni članovi SKH, bili oni medijski djelatnici, članovi bilo kojeg segmenta društvene socijalističke zbilje. Tako će nestati omalovažavanje hrvatskih branitelja, „slučajne Hrvatske“, omalovažavanje zdrava razuma, izokretanja povijesnih činjenica, raznih antifa koji se, unatoč svemu, ne odriču petokrake, zločina počinjenih pod tim znakovljem. Hrvatska je na dnu dna. Ima li tko snage i moći pokrenuti narod i reći DOSTA, te pokrenuti ono što su učinile razne države – bivši DDR, Poljska i neke republike bivše SFRJ? Samo su Slovenija i Hrvatska ostala netaknute lustracijom. I Hrvatska je zato postala disfunkcionalna država iz koje ljudi masovno bježe. Zašto se konačno ne ugledamo u Nijemce i lustrirani bivši DDR? Oporba nam je šaka jada. Zato neka se „probudi“ i pokrene hrvatski narod. Korov „duboke države“ u Hrvatskoj se može iskorijeniti samo potpunom lustracijom svih segmenata društva. A tko će to pokrenuti, više nije bitno, hoće li to biti narod u cjelini ili Petar Horvat. U pitanju je budućnost jedine nam domovine i iseljene Hrvatske.