Operacija njegovog dolaska pod okrilje HNS-a bila je kao scena iz špijunskog trilera...

Kapetan Njemačke ostavio je Elf i odabrao hrvatsku reprezentaciju. Vatreni dobivaju novog stopera, 18-godišnji Jakov Šuver iz Stuttgarta, u Karlovcu će se premijerno predstaviti u našem dresu pod vodstvom Josipa Šimunića u juniorskoj (U-19) reprezentaciji na kvalifikacijskom turniru na Europsko prvenstvo na kojem su od 10. do 16. studenoga protivnici Gibraltar, Armenija i Škotska.

Kad je 22. siječnja napunio 18 godina (rođen 2003.), sa Stuttgartom je potpisao četverogodišnji ugovor. Predstavljen je kao jedan od tri najveća talenta kluba. Za Njemačku je igrao od U-15 do U-19. Na Transfermarktu je evidentirano 18 utakmica u kojima je nastupio za državu u kojoj je rođen i koja je četverostruki svjetski prvak, najviše u uzrastu U-17 u kojem je bio - kapetan! Zadnji nastup imao je 3. rujna, dakle prije dva mjeseca za njihovu U-19, odigrao je drugo poluvrijeme sa Švicarskom u pobjedi 1:0. I Njemačkoj kazao - zbogom!

Veliki je to uspjeh HNS-a, koji je Elfu "ukrao iz svlačionice“ talentiranog mladića. Niti jedan izbornik mlađih kategorija Njemačke nije ga izostavio s popisa. Dobiva li u njemu Hrvatska novog vrsnog stopera za sljedeće desetljeće? Više ćemo o tome moći reći kad ga vidimo na djelu, no reference su mu vrlo zanimljive….

- Uvijek sam razmišljao zaigrati za Hrvatsku, sad sam konačno odlučio to i napraviti, obući hrvatski dres - odgovorio nam je Šuver u prvom javnom nastupu za hrvatske medije.

Često kažu da mlade Hrvate u dijaspori roditelji usmjere kako bi odabrali našu nacionalnu vrstu, tako je bilo i nedavno s Josipom Stanišićem, je li i s vama?

- Moji roditelji nikad nisu pravili neki pritisak na mene. Vazda sam imao slobodu da sam donosim odluke, tako je bilo i kod izbora da igram za Hrvatsku. Roditelji su iz sela Donji Kladari kraj Modriče, ali u Stuttgartu žive još od 1993. godine.

Danijel Lučić, HNS-ov ključni čovjek za Njemačku koji godinama volonterski veže nogometaše koji su "naše gore list“ i njihove roditelje, te ih usmjerava prema "kockastom“ dresu, i tajnik mlađih kategorija HNS-a Josip Tomaško još jednom mogu nazdraviti šampanjcem. Radili su na Šuveru tijekom godina…

- Više puta sam mu govorio: "Jakove, gledaj gdje ti srce kuca, kod nas ti je mjesto“. Dugo je vagao, da bi me jednog dana nazvao i kazao: "OK, tu sam, spreman sam, želim igrati za Hrvatsku“ - otkrio nam je Lučić.

Operacija dolaska pod okrilje HNS-a bila je kao scena iz špijunskog trilera...

- Budući da je igrao službene utakmice za Njemačku morali smo dobiti odobrenje FIFA-e. Prvo smo poslali zahtjev DFB-u da nam dostavi papir na kojem se vidi koje je sve susrete igrao za njih, što je jedan od FIFA-nih uvjeta. Nisu se baš žurili, mogu ih razumijeti. No, kad smo trebali kompletnu dokumentaciju poslati u Zürich, iskrsnuo je problem. Hrvatska putovnica mu je istekla, a novu nije izvadio. Ekspresno smo dogovorili da u Zagreb doleti avionom, u zračnoj luci čekao ga je automobil, dovezli smo ga izravno u MUP u Petrinjsku u ured gdje mu je napravljena putovnica za petnaest minuta. Bio je impresioniran tom akcijom, koja se odvila početkom listopada. Isti dan poslali smo sve FIFA-i, koja je jako brzo riješila predmet i eto Jakov će ovaj mjesec debitirati za Hrvatsku - ispričao nam je Tomaško.

Danijel Lučić ističe:

- Njegov dolazak u hrvatsku reprezentaciju vidim kao golemu stvar. U njemačkim medijima to će tek odjeknuti sad kad počne igrati u kvalifikacijama. Pitat će se kako igrač koji je pet godina nosio dres Elfa može otići u Hrvatsku. Tako su pisali za Stanišića, koji je i manje bio u njemačkom reprezentativnom programu, što li će tek reći za Šuvera.

Nije klasična 'otmica', jer Nijemci su bili obaviješteni i morali su izdati potreban papir. Već 2017. godine Jakov je pozvan na Memorijal vukovarskih branitelja, tada ga Stuttgart nije pustio. Petar Krpan, glavni instruktor HNS-a, i Tomaško bili su kod njega prije dvije godine. Donijeli su mu hrvatski dres.

- Rekao nam je tada da još razmišlja, ali zahvalan je HNS-u na pozornosti. Mislim da se bojao reakcije u klubu i općenito u Njemačkoj. Sada je prelomio… - dodao je Tomaško.

Što mu kažu Nijemci u Stuttgartu i suigrači u Elfu, rade li presing da se predomisli, pitali smo Jakova.

- Bilo je svega. Kako ne. Suigrači iz Elfa su mi pisali i probali me nagovoriti da ostanem s njima. Htjeli su pregovarati sa mnom, ali na kraju su ipak prihvatili moju odluku. Ostali smo u prijateljskim odnosima,

Kad je Ivan Rakitić izabrao Hrvatsku u Švicarskoj je obitelj dobivala prijetnje, jeste li vi imali kakvih problema?

- Ne, ništa negativno nisam čuo, niti doživio.

U listopadu je upoznao nove suigrače u Svetoj Nedelji, ali dok FIFA nije riješila slučaj nije imao pravo nastupa u prijateljskim susretima s Rusijom, Švicarskom i Bugarskom odigranima u Zagrebu. Zato još čeka debi…

- Iz viđenja poznajem igrače U-19 koji su u Bundesligi. Ako pitate za nove suigrače, nisam dosad ni sa kime bio blizak, ali odmah na prvom okupljanju momci su me super primili i već sad mogu reći da sam u jako dobrim odnosima sa svima.

Pamtite li izbornika Josipa Šimunića kao igrača?

- Sjećam ga se jako dobro. Gledao sam ga na televiziji kad je igrao za Herthu i Hoffenheim, dakako i za hrvatsku reprezentaciju. Od njega svaki stoper može puno naučiti jer imao je jako dobru tehniku i bio je vrlo inteligentan igrač. Imamo super odnos i vrlo pozitivnu komunikaciju.

Rađa li se to novi "Joe“ među Vatrenima? Jakov je nešto niži, ima 190 cm, Josip 195 cm. Ima li igračkog uzora?

- Ne. Nemam jednog u kojeg bih se ugledao i da mi je taj idol. No, stalno gledam i učim kako se vrhunski igrači ponašaju tijekom utakmice.

U Stuttgartu igrate za drugu ekipu u Regionalnoj ligi. Jeste li zadovoljni ili očekujete brz proboj u Bundesligu? Kod potpisa ugovora jedan od šefova Thomas Hitzlsperger kazao da je će vas intenzivno pratiti na putu prema profesionalnom nogometu.

- Bio sam ozlijeđen, neko vrijeme nisam igrao, sad sam se vratio na teren i osjećam se super u ekipi. Nemam nikakav pritisak i ne želim si ga nametati, kroz rad će sve doći na svoje. Vazda treba imati cilj i to - maksimalan. Naravno. No, najvažniji je rad. Idem korak po korak, kao i dosad - zaključio je Jakov Šuver.

Ključne faze karijere da bi postao pravi igrač su tek pred njim i ne treba mu stavljati dodatne terete, ali očito je riječ o 18-godišnjaku koji ima pedigre i od kojeg mnogi puno očekuju.