Karamarko odgovorio Pupovcu i drugima: Nedopustivo je da u Hrvatskoj nije realno implementirana niti jedna europska konvencija o osudi komunističkih zločina
Bivši šef HDZ-a Tomislav Karamarko oglasio se na fb-u:
“Era korone, socijalne distance, izolacije, samoizolacije, karantene, redovi pred trgovinama, ljekarnama, tržnicama, kretanje u “grupicama po jedan”, maske i pogled u pod… Od turizma ni “t”, gospodarstvo u kolapsu, udar na poduzetništvo, gubitak radnih mjesta… Moglo bi se još koječime opisivati realnost našeg svakodnevnog života i zamagljene perspektive. Postajemo depresivni i letargični, ne gine nam kolektivni PTSP. A ako još kao građani metropole svih Hrvata & Co. bivamo pogođeni serijom potresa, koji se događaju svakih 100-150 godina, onda je “ugođaj” kompletan i možemo zaključiti da se povijesne prelomnice događaju upravo sada. Koje li sreće ili nesreće.
No nije sve tako tmurno kako izgleda “na prvu”. Upravo sam pročitao uradak gospođe Helene Puljiz, dopisnice DW (Deutsche Welle), pod naslovom “Hrvatska se vraća antifašizmu” ili tako nekako, u kojemu se referira na zbivanja i sklad oko ovogodišnjeg obilježavanja jasenovačke obljetnice. Svatko, naravno, ima pravo na vlastito mišljenje, znanje, neznanje, educiranost pa čak i na ideološku zatupljenost, ali nema pravo na tendenciozno dezinformiranje javnosti. Spomenuta dama svakako nije kriva za to, ali renomirana kuća kalibra DW bi trebala znati prepoznati neostrašćenog profesionalca, novinara koji razumije europske demokratske trendove. Bivših urednika, njihovih pomoćnika, dopisnika raznih soc-omladinskih biltenčića u Hrvatskoj ima napretek. Očito su derivati te profilacije još “in”. Doduše, trendovski su se transformirali u euro-demokrate, liberale i globaliste (proširili su granice). Dakle, opet zaobilazimo istinu o Hrvatskoj jučer i danas.
U svom pamfletu autorica spominje i moju malenkost u vrlo grubom i netočnom kontekstu. Tvrdi otprilike kako mojim dolaskom na čelo HDZ-a 2012. počinje relativizacija zločina i rasističke ideologije ustaškog režima – dakle renesansa ustaštva. Čini mi se da je otac te teze svevremenski profi-borac za razna prava u ovoj državi i šire, gospodin Milorad Pupovac. Ovu tezu rabi svako (EyU) piskaralo koje pretendira na detaljno poznavanje hrvatske ideološko-političke scene.
A sad nekoliko edukacijskih poruka spomenutima:
– Hrvatska se ne vraća antifašizmu jer od njega nikada nije ni odlazila. Antifašizam je bitna ideološka karakteristika suvremene hrvatske države. Ja sam se zauzimao za to da ne dopustimo poistovjećivanje antifašizma i boljševičkog, komunističkog režima koji karakteriziraju brojni masovni zločini. Tim izjednačavanjem, antifašizmu se nanosi golema šteta. Komunistički, fašistički i nacistički sustavi su zločinački, totalitarni sustavi koji su ostavili krvav trag u 20. stoljeću.
– Nedopustivo je da u Hrvatskoj nije realno implementirana niti jedna europska konvencija o osudi komunističkih zločina. Masovna ubojstva bez suđenja, punjenje jama leševima, likvidacije emigranata, itd… Pa, gospodo europejci, humanisti, profesionalni borci za ljudska i ina prava, kako možete mirno spavati u zemlji tisuću jama punih ljudskih leševa a da nemate nikakve upite? Osim Hrvatske, Slovenija, BiH i Srbija su prepune takvi jama. No tu dolazimo do ključnog pitanja – pitanja odgovornosti za te grozomorne zločine. Neposredne, ali i objektivne ili zapovjedne odgovornosti. I do kakve istine ćemo doci? Da je “Najveći sin naših naroda i narodnosti”, diktator JB Tito kriv za te zločine. Car je gol! I jedna, još egzistirajuća, dekadentna religija i kult mora se pretvoriti u prašinu. A zadaća im je bila prikrivanje i zataškavanje komunističkih zločina (magnum crimena).
– Hrvatskoj je jasno što je Jasenovac, što su rasni zakoni i jasno je osudila to zlo. I zato smo sigurno čvrsti i autentični antifašisti. Hrvatskoj je jasno što je Bleiburg, što su poslijeratni masovni zločini, što su križni putevi i jame prepune nevinih žrtava. Eto zato smo i antikomunisti. Zar nije najprikladnije zaključiti da smo antitotalitaristi?!
Toliko o “renesansi ustaštva” koje je štovalo žrtve Jasenovca, Holokausta, Križnih puteva, Jazovke, Hude Jame, Golog Otoka…, napisao je Karamarko.
