Karolina Vidović Krišto: Kome služe hrvatski mediji?

Jedan europski analitičar, koji je dobar poznavatelj prilika i u Hrvatskoj, jednom je rekao: „Da je Richard Nixon (američki predsjednik koji je dao ostavku zbog afere Watergate) imao hrvatske medije još uvijek bi vladao Amerikom!“

Pristranost i sluganstvo hrvatskih medija nema granica. Najsvježiji primjeri su medijske objave o subotnjem druženju premijera Plenkovića s bivšim ministrom kulture Božom Biškupićem (u kojoj je Plenković prikazan kao brižni politički vođa koji nađe vremena i za zaslužne političke veterane) te o današnjoj velikoj konferenciji u Koprivnici aktera Podravke i Večernjeg lista – koju slobodno možemo nazvati i godišnjim saborom grupe Borg, piše Karolina Vidović Krišto

Što se u Hrvatskoj prikazuje romantizirano, u uređenim bi europskim državama bio skandal prve vrste. Jer – tko je taj Božo Biškupić? Kada bi novinari htjeli, te kada bi služili javnosti i radili za nju, a ne za korumpirane centre moći koji ih plaćaju, onda bi hrvatska javnost znala slijedeće:

Božo Biškupić, najpovjerljiviji intimus Ive Sanadera, puno više nego Mladen Barišić ili Mario Zubović, je čovjek koji je 1988. kao tadašnji „republički sekretar SIZ-a kulture“ (što bi u prijevodu bilo ministar kulture tadašnje socijalističke Hrvatske) financirao knjigu tadašnjeg Hrvata iz dijaspore imena Ivo Sanadera, pod nazivom „Fenomen parfema“.

U ovome se slučaju postavlja logično pitanje – kako to da je komunističko ministarstvo financiralo knjigu Hrvata iz dijaspore? Kao što je u međuvremenu općepoznato, komunističke vlasti su prema dijaspori imale neprijateljski pristup. Ako su nešto financirale, u pravilu su to bili „Udbini killeri“, a ne literarna dostignuća hrvatske dijaspore.

Božo Biškupić je prve demokratske izbore dočekao kao komunistički ministar kulture. Stvarni uzlet Bože Biškupića slijedi nakon izbora Ive Sanadera za predsjednika HDZ-a.

Sanader i Biškupić, kao što je poznato, ljubitelji su umjetnina, što je pohvalno. Međutim, ono što bi trebalo utvrditi je – od koga su razna ministarstva kupovala silne umjetnine, i koja je bila uloga Bože Biškupića u tim transakcijama? Nadalje, u Biškupićevom mandatu izdaci za arheološka ispitivanja na pravcima izgradnje hrvatskih autocesta eksplodirala su. Jedan od protagonista vezanih uz te troškove, je gospođa Sanader. Upravo to su stvari koje je nužno kritički utvrditi – koliko je novca išlo na spomenute umjetnine, gdje su te umjetnine završile, te koliko je novca otišlo na arheološka istraživanja?

Ministarstvo kulture za mandata Bože Biškupića, a čija je bliska suradnica bila današnja ministrica Nina Obuljen Koržinek, primjerice je financiralo knjigu izvjesne Snježane Kordić, koja osporava hrvatski jezik kao samostalni jezik. Hrvatska je time postala jedinstvena država u svijetu koja je financirala pamflet koji tvrdi da nema svoj jezik.
Ovaj drugi događaj možda daje kompletno objašnjenje za ove apsurde i nelogičnosti, a to je konferencija o nekakvoj budućnosti u kojoj glavnu riječ vode dvije osobe – predsjednica Uprave Podravke Martina Dalić i ministar financija Zdravko Marić. Doista ne treba nikakva dubinska raščlamba koliko je taj skup apsurdan, ali i uvredljiv za svakog pristojnog i razumnog hrvatskog građanina.

Biti do te mjere kompromitiran, kao što su Martina Dalić i Zdravko Marić, nanositi toliku štetu hrvatskim građanima, dovesti hrvatske građane na takvu razinu siromaštva, generirati toliki broj blokiranih građana koliko ih u nijednoj drugoj EU državi nema, a istodobno se besramno bogatiti, i onda organizirati konferenciju te obećavati med i mlijeko – uistinu je sramotno.
I Sanader i Biškupić, i Plenković i Zdravko Marić i Martina Dalić grdo se varaju kada misle da će volju naroda za socijalnom i pravednom Hrvatskom slomiti. Tkogod nanosi štetu svome narodu kako bi osobno profitirao, a pritom žrtvovao interese naroda koji ga je legitimirao, povijest je kaznila, a tako će biti i s današnjim zlorabljačima narodnog povjerenja.

Čvrsto vjerujem da će se hrvatski građani znati izboriti za jednakost pred zakonom, za vladavinu prava i za sretnu i bogatu Hrvatsku, napisala je Karolina Vidović Krišto.