Katolička crkva svjesna favoriziranja rodne ideologije, odgojiteljima i odgojnim ustanovama preporuča odgoj utemeljen na katoličkoj antropologiji

Rodna ideologija i katoličanstvo

Mnogima se možda čini da Katolička crkva šuti, i da nema što reći po pitanju rodne ideologije koja je počela jačati devedesetih godina prošlog stoljeća. No, nije tako. Katolička crkva, točnije rečeno „ Kongregacija za katolički odgoj“ objavila je „ Dokument 185 - Muško i žensko stvori ih“. Taj dokument „ Kongregacije za katolički odgoj“ ima cilj put dijaloga o pitanju roda u odgoju. Spomenuti dokument je preveden na hrvatski jezik, a tiskala ga je „Kršćanska sadašnjost“ 2019. godine. Dokument je podijeljen kao i svi drugi dokumenti Katoličke crkve po točkama. U ovom tekstu su navedene najvažnije točke spomenutog dokumenta.

Kratki pogled na studijsku struju o spolu i rodu

8. prvi stav onoga koji želi stupiti u dijalog jest slušanje. Potrebno je, prije svega, slušati i razumjeti kulturne događaje posljednjih desetljeća. S početkom 20. stoljeća – s njegovim antropološkim viđenjima – dolazi do prvih poimanja  roda ( gender ) , koja su s jedne strane zasnovana na čisto sociološkom tumačenju spolnih razlika, a s druge na veličanju osobnih sloboda. Naime, sredinom prošlog stoljeća javlja se studijska struja u kojoj se uporno naglašava izvanjska uvjetovanost kao i njezini utjecaji na osobna određenja. Primijenjene na ljudsku spolnost, te su studije htjele pokazati da je spolni identitet više društvena konstrukcija negoli prirodna ili biološka danost.

10. S vremenom su rodne teorije proširile svoje područje primjene. Početkom 90-tih godina prošlog stoljeća u žarište je stavljena mogućnost pojedinaca da sami određuju svoje spolne sklonosti ne vodeći računa o uzajamnosti i komplementarnosti muško- ženskih odnosa ni o prokreacijskoj svrsi spolnosti. K tome, otišlo se čak tako daleko da se zastupala teorija o radikalnom odvajanju između roda ( gender ) i spola ( seks ) , pri čemu ovaj prvi ima prednost pred potonjim. Taj se cilj promatra kao važna etapa u evoluciji čovječanstva, u kojoj se zamišlja društvo bez razlika između spolova.

11. U tom kulturnom kontekstu jasno je da spol i rod više nisu istoznačnice., i stoga, pojmovi koji se mogu naizmjence rabiti, jer opisuju dvije različite stvari. Spol definira pripadnost jednoj od dvije biološke kategorije koje proizlaze iz izvornoga para, žene i muškarca, Rod, je pa način na koji se u svakoj kulturi živi razlika među spolovima. Problem nije u razlikovanju po sebi, koje se može tumačiti na ispravan način, nego u razdvajanju spola i roda. Posljedice toga razdvajanja jesu različite „ spolne orijentacije“  koje više ne određuje spolna razlika između muškarca i žene, nego mogu poprimiti druge oblike , koje određuje isključivo radikalni autonomni pojedinac. Sam pojam roda ( gender ) , k tome, mora ovisiti o subjektivnom stajalištu osobe, koja može izabrati rod koji ne odgovara njegovoj ili njezinoj biološkoj spolnosti te stoga ni načinu na koji je drugi promatraju ( transgender ).

Izvorna kršćanska antropologija, katolički odgoj u obitelji i školi

30. Crkva – majka i učiteljica – ne samo da sluša nego, čvrsto ukorijenjena u svom izvornom poslanju i istodobno otvorena svemu onome što razum pridonosi, stavlja se u službu ljudske zajednice, nudeći svoje prijedloge. Očito je naime, da bez jasne i uvjerljive antropologije  na kojoj se zasniva značenje spolnosti i čuvstvenosti nije moguće ispravno ustrojiti odgojni put koji bi bio u skladu  s naravi čovjeka kao osobe, kako bi ga se usmjeravalo prema punom ostvarenju spolnog identiteta u kontekstu poziva na sebedarje. A prvi korak u tom procesu antropološkog rasvjetljavanja sastoji se u tome da se prepozna kako „ i čovjek ima narav koju mora poštovati i kojom se može manipulirati kako mu se svidi“. To je srž one ekologije čovjeka koja polazi pd „ priznanja osobitog dostojanstva ljudskog bića“ te od nužnoga odnosa „ s moralnim zakonom upisanim u njegovu vlastitu narav“.

31. Kršćanska antropologija ima svoje korijene u naraciji o početcima koju nalazimo na stranicama Knjige Postanka, gdje je zapisano da „ na svoju sliku  stvori Bog čovjeka (….) muško i žensko stvori ih“. ( Post. 2, 27 ). U tim riječima srž je ne samo stvaranja nego i životnoga odnosa između muškarca i žene, koji ih stavlja u prisan odnos s Bogom. Sebstvo i drugo u odnosu na sebstvo uzajamno se dopunjuju u skladu sa svojim specifičnim identitetom i imaju susretište u onome što tvori dinamiku uzajamnosti koja potječe od Stvoritelja i koju on održava.

Obitelj

36. Obitelj je prirodno mjesto na kojem taj odnos uzajamnosti i zajedništva između muškarca i žene nalazi svoje puno ostvarenje.  U njoj muškarac i žena ujedinjeni slobodnim  i svjesnim odabirom saveza bračne ljubavi , ostvaruju „ cjelinu u koju ulaze sve sastojnice osobe – zov tijela i nagona, snaga osjećaja i strasti, težnja duha i volje“. Obitelj je stoga poglavito „ antropološka, a tek onda kulturna datost“. Stoga „ vrednovati je pomoću koncepata ideološke naravi koji imaju snagu samo u jednome povijesnom trenutku, a zatim propadaju“ znači izdati njezinu vrijednost. Obitelj kao prirodna društvena zajednica u kojoj se uzajamnost i komplemetarnost između muškarca i žene u punini ostvaruju, prethodi samomu društveno-političkom uređenju države, čija slobodna zakonodavna aktivnost mora o tome voditi računa i dati tomu dužno priznanje.   

37.  Sam nam razum kaže da iz same naravi obitelji proizlaze dva temeljna prava koja uvijek treba podržavati i jamčiti. Prvo je pravo obitelji da bude priznata kao primarni odgojni prostor za izgradnju ( odgoj i izobrazbu ) djeteta. To „ primarno pravo „ pretače se zatim, konkretno, u „ veoma važnu „ dužnost roditelja da na odgovoran način preuzmu na sebe zadaću „ cjelovitog osobnog i društvenog odgoja djece, u što je ukjučen i odgoj za spolni identitet i za afektivnost, u „ okviru odgoja za ljubav i uzajamno darivanje“. Riječ je o odgojnom pravu-dužnosti  koje je „ nešto bitno, jer je to povezano s prenošenjem života, to je nešto izvorno i prvobitno  s obzirom na odgojnu zadaću drugih, zbog jedinstvenog značaja odnosa ljubavi koji postoji između roditelja i djece; nešto nezamjenjivo i neotuđivo i stoga ne može sasvim biti povjereno drugima niti od drugih prisvojeno“.

Škola

39. Odgojnom  djelovanju obitelji pridružuje se odgojno djelovanje škole, koja u odnosu na obitelj djeluje na supsidijaran način. Postojana u svojoj ukorijenjenosti u evanđelju, „ katolička škola mora biti škola za osobu i škola osoba. Osoba svakog pojedinog ljudskog bića u središtu je Kristova učenja: zato je promicanje ljudske osobe cilj katoličke škole.“ Ta tvrdnja, koja naglašava čovjekov živi odnos s Kristom, podsjeća nas da upravo u njegovoj osobi treba tražiti puninu istine o čovjeku. Zato katolička škola, koja se zalaže za razvoj cijeloga čovjeka, čini to,  odgovarajući na skrb Crkve, sa sviješću da sve ljudske vrijednosti nalaze svoje puno ostvarenje i samim tim jedinstvo u Kristu. Ta svijest izražava središnju vrijednost osobe u odgojno-obrazovnom projektu katoličke škole.

Umjesto zaključka

Katolička crkva u spomenutom dokumentu „ Muško i žensko stvori ih“ „ Kongregacije za katolički odgoj“  ( za obrazovne ustanove ) br.  185. priznaje da se početkom 90-tih godina prošlog stoljeća počela razvijati rodna ideologija. Crkva tu rodnu ideologiju ne osuđuje, niti omalovažava. O njoj govori kao o postojećoj ideologiji u svijetu. Sa crkvenim antropološkim naukom i biblijskim znanostima ulazi u dijalog sa svima u raznim društvima svijeta, pa tako i sa onima koji toleriraju ili favoriziraju rodnu ideologiju. Polako iz točke u točku dokument „ Kongregacije za katolički odgoj“ sistematizira i analizira krive postavke „ rodne ideologije“. Dokument je put za otvoreni dijalog, a ne za prepirke, ili ne daj Bože svađe. On iznosi zdravi naravni zakon utemeljen na povijesno biblijskom kontekstu o pojedincu i zdravoj katoličkoj obitelji. Dakako da je dokument „ Kongregacije za katolički odgoj“ svojevrsni odgojni prijedlog za katoličke škole diljem svijeta. Koliko znamo katoličke škole egzistiraju u svijetu zapadnih zemalja odgajajući djecu i mlade u katoličkom duhu. To isto čine i katoličke škole u našoj domovini. O toj temi odgoja, o rodnoj ideologiji i izvornom kršćanskom odgoju svi mi vrlo malo znamo. U ovom tekstu nije rečeno sve o spomenutom dokumentu i njegovom sadržaju. Tekst donosi samo naglaske, ključne i nezaobilazne točke u odgoju djece prema modelu rodne ideologije ili po naravno kršćanskom odgojnom običaju odgajanja djece i mladih. Pravu širinu čitatelj može dobiti čitanjem cjelovitog dokumenta „ Kongregacije za katolički odgoj“. Imamo sreću da je dokument preveden i tiskan na hrvatskom jeziku. On može poslužiti svima koji donose zakone: zakonodavcima, političarima, novinarima, odgojiteljima, roditeljima i onima koji stvaraju školske kurikulume. Svi smo pred istim pitanjem. Hoćemo li djecu i mlade odgajati po dvije tisućljetnom  modelu Crkve, ili pomodarski, pa nakon određenog vremena odbaciti tu novotariju kao nešto loše. Jedno je sigurno. A to je da Katolička crkva u ovom slučaju nudi i predlaže, a ne nameće ni jednoj društvenoj zajednici svoj model odgoja djece i mladih naraštaja za obitelj i katoličke obiteljske vrijednosti.

 

Molitva za  prevladavanje negativnog vladanja i pogrešaka

Gospodine, sačuvaj me od svake sitničavosti. Učini me velikim(om) u mislima riječima i djelima.

Pomozi mi da prepoznam , posvijestim si i nadvladam sve moje pogreške.

Rasvijetli me da se odreknem svih izlika i tumačenja zbog kojih nešto činim,

svih krivih prisvajanja prava, da si priznam istinu bez samosažaljenja ili pak samoosuđivanja.

Oslobodi me tvrdoće srca u suđenju – učini me plemenitim (om), blagim (om)

velikodušnim(om) , suosjećajnim(om) i ljubaznim(om)!

Blagoslovi vrijeme da uvijek ima za sve vremena.

Blagoslovi moju volju da rastem u dobroti, ozbiljnosti, i uslužnosti.

Ojačaj me da provedem u djelo sve dobre poticaje koji mi dolaze, oslobodi me straha i

neodlučnosti.

Daj mi razumjeti da je malo toga što nas razlikuje, a puno toga što nas povezuje.

Stvori me na svoju sliku, Isuse! Amen

Dobri pastir.com