Kiel našeg Domagoja Duvnjaka stigao do naslova prvaka Europe
Rukometaši Kiela novi su prvaci Europe nakon što su u finalu završnog turnira Lige prvaka u Koelnu pobijedili Barcelonu sa 33:28. Za njemački sastav je to četvrti naslov, dok je naš Domagoj Duvnjak drugi put na krovu Europe.
Bilo je to treće finale u kojem su snage odmjerili Barca i Kiel, a zanimljivo igrali su svakih 10 godina.
Prvi put 2000. je pobijedila Barcelona, potom je 2010. slavio Kiel, a večeras su ponovo bili bolji Nijemci. Barca je tako ostala na devet titula, dok je Kiel osvojio svoju četvrtu krunu.
Bio je to i okršaj hrvatskih reprezentativaca Domagoja Duvnjaka i Luke Cindrića. Obojica su lovila drugi naslov, nakon što je Duvnjak bio prvak Europe s HSV-om 2013., a Cindrić 2017. s Vardarom. Na koncu se radovao Duvnjak.
Nisu Duvnjak i Cindrić biti jedini Hrvati na terenu. Čast suditi finale imali su Osječani Matija Gubica i Boris Milošević. Njima je finale trebala biti i jedina utakmica na završnici, no zbog zaraze jednog od sudaca, vodili su i prvo polufinale između Barcelone i PSG-a.
Nakon izjednačenog početka, u 9. minuti prvi put je jedna ekipa imala +2 nakon što je Kiel poveo sa 6:4. Nijemci su 17. minuti stigli i do tri gola prednosti (12:9), a dvije minute kasnije i +4 (13:9). Samo dvije minute trebale su Barci da se približi na 12:13, a u 28. minuti i do 15:15.
No, završnica prvog dijela ponovo je pripala Kielu koji je na odmor otišao s tri gola viška (19-16). U 35. minuti njemački sastav je ponovo došao do četiri gola prednosti (21:17), a u 44. i do velikih +5 (26-21). Kiel je potom imao čak četiri napada za šest razlike, čime bi možda i prlomio utakmicu, ali Nijemci nisu uspjeli zabiti pa se Barcelona spustila na 23-26. Ipak, Duvnjak i društvo brzo su pobjegli na četiri razlike, a kada su u dvije minute prije kraja poveli sa 32-27 priči je bio kraj. Na koncu je završilo 33:28 za veliko njemačko slavlje.
Pobjednički tim dobit će i 500.000 eura, a 250.000 eura ide drugoplasiranoj ekipi.
Kiel su do pobjede predvodili Niclas Ekberg s osam golova, Sander Sagosen je dodao sedam, a Steffen Weinhold i Rune Dahmke po pet golova. Sjajan je bio i Niklas Landin sa 14 obrana. Duvnjak se nije uspio upisati među strijelce.
U španjolskim redovima najefikasniji su bili Aleix Gomez Abello sa 10 golova, te Dika Mem i Aitor Arino sa po četiri gola. Cindrić je zabio tri gola.
U susretu za treće mjesto PSG je pobijedio Veszprem sa 31:26 (14:11).
Mađari su bolje otvorili susret, poveli su 3:0, pa 5:2 i držali su prednost u prvih 20 minuta. PSG je do prvog vodstva stigao u 20. minuti (8-7) i nakon toga više nije ispuštao prednost.
Na koncu prvog poluvremena PSG je vodio 14-11, a u nastavku je mirno obranio prednost za konačnih 31-26.
Francuski sastav su do pobjede predvodili Nedim Remili i Elohim Prandi sa po šest golova, dok je Mikkel Hansen zabio pet pogodaka.
U mađarskim redovima najefikasniji su bili Mate Lekai s devet i Gašpar Marguč sa četiri gola.
Parižani su nakon pobjede nad suparnicima iz mađarskog Veszprema zaradili 150.000 eura, a gubitnik malog finala dobio je ček u iznosu od 100.000 eura.
Završni 'Final Four' prvotno se trebao igrati 30. i 31. svibnja. Međutim, u svjetlu globalne zdravstvene krize, prebačen je na 22. i 23. kolovoza, a potom je dobio i treći termin, kraj ove godine.
Zanimljivo, Europska rukometna federacija (EHF) je odlučila da se utakmice osmine finala i četvrtfinala Lige prvaka ne igraju, a za sudionike Final Foura odabrala je Barcelonu, PSG, Kiel i Veszprem koji su u tzv. elitnim skupinama (A i B) ovosezonske Lige prvaka završili na prva dva mjesta. Tako skopski Vardar nije dobio priliku braniti naslov.
Svi pobjednici rukometnog Kupa / Lige prvaka:
- 1957 - Dukla Prag (ČSSR)
- 1959 - Redbergslids IK (Šve)
- 1960 - Frisch Auf Goppingen (Z.Njem)
- 1962 - Frisch Auf Goppingen (Z.Njem)
- 1963 - Dukla Prag (ČČSR)
- 1965 - Dinamo Bukurešt (Rum)
- 1966 - SC DHfK Leipzig (DDR)
- 1967 - VfL Gummersbach (Z.Njem)
- 1968 - Steaua Bukurešt (Rum)
- 1970 - VfL Gummersbach (Z.Njem)
- 1971 - VfL Gummersbach (Z.Njem)
- 1972 - PARTIZAN BJELOVAR (Jug)
- 1973 - MAI Moskva (SSSR)
- 1974 - VfL Gummersbach (Z.Njem)
- 1975 - ASK Frankfurt/Oder (DDR)
- 1976 - Borac Banja Luka (Jug)
- 1977 - Steaua Bukurešt (Rum)
- 1978 - Magdeburg (DDR)
- 1979 - TV Großwallstadt (Z.Njem)
- 1980 - TV Großwallstadt (Z.Njem)
- 1981 - Magdeburg (DDR)
- 1982 - Honved (Mađ)
- 1983 - VfL Gummersbach (Z.Njem)
- 1984 - Dukla Prag (ČSSR)
- 1985 - Metaloplastika (Jug)
- 1986 - Metaloplastika (Jug)
- 1987 - SKA Minsk (SSSR)
- 1988 - CSKA Moskva (SSSR)
- 1989 - SKA Minsk (SSSR)
- 1990 - SKA Minsk (SSSR)
- 1991 - Barcelona (Špa)
- 1992 - ZAGREB (HRV)
- 1993 - ZAGREB (HRV)
- 1994 - TEKA Santander (Špa)
- 1995 - Elgorriaga Bidasoa (Špa)
- 1996 - Barcelona (Špa)
- 1997 - Barcelona (Špa)
- 1998 - Barcelona (Špa)
- 1999 - Barcelona (Špa)
- 2000 - Barcelona (Špa)
- 2001 - Portland San Antonio (Špa)
- 2002 - Magdeburg (Njem)
- 2003 - Montpellier (Fra)
- 2004 - Celje (Slo)
- 2005 - Barcelona (Špa)
- 2006 - Ciudad Real (Špa)
- 2007 - THW Kiel (Njem)
- 2008 - Ciudad Real (Špa)
- 2009 - Ciudad Real (Špa)
- 2010 - THW Kiel (Njem)
- 2011 - Barcelona (Špa)
- 2012 - THW Kiel (Njem)
- 2013 - HSV Hamburg (Njem)
- 2014 - Flensburg-Handewitt (Njem)
- 2015 - Barcelona (Špa)
- 2016 - Vive Tauron Kielce (Polj)
- 2017 - RK Vardar (Mak)
- 2018 - Montpellier (Fra)
- 2019 - RK Vardar (S.Mak)
- 2020 - THW Kiel (Njem)
