Knjiga o župniku, mučeniku – dobitniku nagrade države Izrael „ Povelje i medaljona pravednika među narodima“

Promocija knjige

U organizaciji   Družbe  „Braća  Hrvatskoga  Zmaja“  i  „Glasa  koncila“ , održano je  predstavljanje knjige Ivana Nađa, Zmaja Brezanskog od Hrvata: „ŠČITARJEVSKI ŽUPNIK, MUČENIK DRAGUTIN JESIH I BRAĆA SVEĆENICI OBITELJI JESIH“

O knjizi su govorili:

1.            Msgr. Nedjeljko  Pintarić

2.            Melita Jesih Matić , unuka Vladimira Jesiha, brata vlč Dragutina

3.            Jelena Mršić, praunuka Zvonimira Jesiha, brata vlč Dragutina

4.            Ivan  Nađ, autor knjige

Glazbeni dio:     Kornelija Erić, Svjetlana Ramljak, Ernest Bartulović i Dragutin Siladi

Moderator predstavljanja knjige:  fra Tomislav Glavnik, Meštar kapelan Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“

Malo je poznata hrvatskoj javnosti druga strana medalje događanja u NDH. A još manje djelovanje klera u biskupijama za vrijeme II. Svjetskog rata. Zbog žestoke dugotrajne antiklerikalne propagande u zaborav su otišle pozitivne strane spašavanja Židova od progona. Blaženi Alojzije Stepinac i mnogi svećenici su pomagali Židovima da se spase od progona i odlaska u koncentracione logore. Jedan od vrlo zauzetih svećenika u spašavanju Židova, bio je ščitarjevski župnik, svećenik Zagrebačke nadbiskupije. Velečasni Dragutin Jesih se rodio 8. svibnja 1895. godine od čestite obitelji, Antuna i Ane Jesih u Stenjevcu, koja je Zagrebačkoj nadbiskupiji dala tri svećenika, i to Pavla, prebendara prvostolne crkve zagrebačke, glavnog duhovnika Katoličke akcije, Ljudevita, župnika u Mahičnom, te Dragutina. Pučku i srednju školu polazio je u Zagrebu, odakle je pred maturu pošao s nekoliko studenata i mladomisnika u Ameriku da se ondje pripremi za svećeništvo. Kao mladomisnik službovao je u Milovakee-u. Razvio je veliku djelatnost među tamošnjim hrvatskim iseljenicima. Izdavao je i pisao za hrvatske novine: Naša nada, Glasnik Istine, Narodne Novine, Američki Hrvat. Pisao je uglavnom odgojne, rodoljubne i socijalne članke. Poznata je njegova izreka: „ Hrvat mi je ime, katolik mi je prezime.“  U domovinu se vratio 1930. godine, pa je službovao u župama Brestovac, Ruševo, Gradec. Iz Gradeca je premješten u Ščitarjevo 1942. godine. Župnikom župe sv. Martina, biskupa u Ščitarjevu, bio je od 16. 3. 1942. do mučeničke smrti 27. 11. 1944. godine. Vlč. Dragutin Jesih se zamjerio partizanima 1943. god. propovijedima i osobnim ogorčenjem zbog 53. ubijena Hrvata – katolika na otoku Daksi, među kojima je bio i Petar Perica, autor pjesme „ Rajska Djevo Kraljice Hrvata“. Vlč. Dragutin je ta pogubljenja smatrao pogibijom iz mržnje što su bili vjernici. U propovijedima  i privatno oštro je kritizirao oba totalitarizma: fašizam i komunizam. Kritizirao je također partizane koji su u vrijeme rata palili žitna polja u Ščitarjevu. Kao župnik i član vatrogasne zajednice sudjelovao je u gašenju zapaljenih žitnih polja. Govorio je: „ Zašto paliti žito, a ljudi su gladni.“  Vlč. Dragutin Jesih je mučen, ubijen udarcima nožem i bačen u Savu. Župnik Dragutin Jesih je spašavao Židove od progona. Poznato je spašavanje čitave židovske obitelji iz 1944. godine. Spašeni Židov kada je čuo nakon rata u Izraelu za tragičnu smrt župnika Dragutina, komentirao je: „ Nikad neću moći zaboraviti vlč. Karleka.“ Spašeni Židov bio je Dan Baran, koji je pokrenuo postupak za posmrtnu dodjelu „ Povelje pravednika među narodima“.  Povelja je posmrtno dodijeljena  1995. godine u Zagrebu. Na svečanoj dodjeli Povelje govorio je i pokojni kardinal Franjo Kuharić. Dodjelu „ Povelje pravednika među narodima“ župniku Dragutinu Jesihu nazvao je plemenitim činom države Izrael. Promovirana knjiga autora Ivana Nađa je pisana u duhu iznošenja istine, bez ikakve mržnje, sa mnoštvom dokumenata i fotografija. Pisana je u duhu dokazivanja i iznošenja istine, kako je vlč. Dragutin Jesih bio ( martyr ), mučenik i svjedok vjere u Isusa Krista. Knjiga može poslužiti svakom čitatelju kao svjedočanstvo vjere kako je rekao papa Pavao VI. za suvremenog čovjeka, koji radije sluša svjedoke vjere, nego učitelje vjere.

Pripremio: Vladimir Trkmić