Kojić: Pripadnik sam srpske manjine, ali osim Aleksandre Zec u ratu je stradalo još 400 djece, Titu ne bih dao trg
Ustudiju Večernjeg TV gostovao je Slavko Kojić, novi predsjednik stranke Bandić Milan 365. Govorio je o prvim potezima stranke, sadašnjoj vlasti te njihovim odlukama koje su donesene.
Imaju li šanse Socijaldemokrati?
– To pitanje je vrlo važno. Nije problem u njima, problem je u svim strankama koje su se svele na istu ravan s ostalima. Osim HDZ-a, nitko nema politički proizvod koji može ponuditi. Oni imaju taj nacionalni naboj i naboj konekcije s Crkvom i to ih drži na okupu. Zato se korupcija i klijantelizam odbija od njih. Mene zanima koja od tih stranaka naginje ka HDZ-u ili su jednostavno aktivisti. Vi imate zbrku u oporbi dok ne ponude neki proizvod. Mi smo svoj proizvod sigurno ponudili, a to je izgradnja grada. Prijesna je laž da mi to nismo napravili, čak smo i prelazili granice dopuštene mogućnosti. Osim samog pitanja, ja još nisam vidio nijednu ozbiljnu analizu koliko je trebalo biti potrošeno, ne od Peteka i ekipe. Mislim da su to bedastoće.
Spominje se smanjivanje broja zaposlenika. Je li to rješenje?
– Sigurno ima viška, pogotovo u državnoj upravi. No, zašto? Jer se raspala Jugoslavija. To nije samo naša karakteristika. Vi kod privatnika imate jasnog titulara koji snosi rizik, a kod javne uprave vi taj rizik pojedinca nemate, to snose građani. Kad oni zapošljavaju ljude u javnu upravu, tko snosi rizik, samo svijest i savjest koju mi nemamo. Ja sam dva dana predsjednik stranke, nemam nikakav utjecaj na vlast, a već me troje pitalo znam li nekoga. Njih se često natjera da to rade, kako to presjeći, ja to ne znam. To je stvar našeg mentaliteta i kulture i nemojmo imati iluziju da će se to riješiti preko noći. Ja sam to izbjegao kad sam bio na čelu financija. Znate da ja ne razgovaram sa svojim šogorom jer je htio da mu pogodujem.
– Nas se prozivalo da smo odabirali pročelnike ilegalno, ali zakon nije propisao tko čini povjerenstvo koje se formira za izbor pročelnika. Znanstveni radovi su napisani na tu temu. Kandidati moraju i polagati test – zakon nije propisao ni tko sastavlje te testove. Ja sam u šali jednom rekao da sam si sam pisao test i odmah je nastala hajka. Nije to šala, ja ukazujem ne da oni rade nepošteno, nego na to da zakon nije dorekao taj izbor.
Tražili ste da mjera roditelj odgoljitelj ostane. Kako gledate na tu odluku?
– Svaki proces mora biti permanentno podvrgnut evaluaciji da se vidi kakvog smisla ima. To se ne može napraviti sabljom preko noći jer radite još veće štete. To ne, protiv smo toga. Ponudili smo izlaz iz toga, a nama se kaže da je to protuzakonito. Ja njima onda kažem sljedeće – to je nesuvislo i glupo da zastupnici ne mogu amandmanom predlagati promjenu prihoda i još kažu da zakon nije predvidio predlaganje amandmana na opći proračun. Pa zakon propisuje, ali moraš reći koji. Ne može se tako raditi.
Koju biste ocjenu dali Tomaševiću?
– Rano je njemu dati ocjenu, siromah se nije još snašao. Recite vi meni što je dobro napravio. Postbandićevski Zagreb za početak izgleda jako prljavo. Sa jednom drobilicom da će iznajmiti za tjedan dana, stoji već sedam mjeseci. Njega ekologa su iznenadile činjenice da se za korištenje treba dozvola. Zaposlio je dva člana uprave koji su kvalitetni pa su pukli nakon par mjeseci. Ne znam kakav on natječaj raspisuje. Njegova prednost i odgovornost je većina u Skupštini. Što se tiče stanja u gradu, mislim da će doći do problema u nedostatku izvora financijskih sredstava i nedostatak kapaciteta, no to nema veze s njim.
Tomašević smatra i kako bi Aleksandra Zec trebala dobiti svoj trg. Slažete li se?
– Ja sam pripadnik iste nacionalne manjine kao i pokojna Zec i s te strane bih trebao pokazivati značajniju empatiju od drugih. Mene muči da imate još 400 djece koja su stradala i ja ne bih nikoga izdvajao tako da bih ja tu temu prepustio drugima koji se to bave.
– Viktor Gotovac je s tim slučajem htio privući pozornost, kao i s Titovim trgom. Što se tog trga tiče, ja sam iz obitelji antifašista. Meni svejedno Tito nikada nije odgovarao, poslao je mog oca za šefa skladišta jer je doveo moju sestru u Istru koja se tamo udala i prebjegla. Tako sam ja došao u Ogulin, živio sam tamo i pobjegao bih od njega svaki put kad bi došao jer bi mi dao novce da se ošišam, a ja to nisam htio. Na fakultetu sam čitao poruke stradanja za koje sam mislio da su floskule. Pitao sam oca kod kuće što je to, a on mi je rekao da šutim jer se o tome ne može pričati. Može vam se dogoditi da je netko i heroj kao što je Tito za vrijeme Drugog svjetskog rata, a kasnije je i zločinac. Nanio je toliko boli na području Hrvatske. Ne bih mu dao Trg ili bismo išli na referendum.
Treba li Bandić dobiti svoj trg?
– Slična je stvar i sa Tuđmanom. On četiri puta nije dopustio formiranje gradske vlasti u Zagrebu. On je dobio trg i trebao ga je dobiti, a za Bandića će se pokazati da je zaslužio makar ulicu, ako ne već i trg.
