KOMENTAR Novi prazan hod Dinama protrest će Maksimir, Jakirović dočekan kao spasitelj, sada mora odgovarati na pitanja

Dočekala je Gorica i taj dan, dočekala je prvo slavlje protiv Dinama. Osam i pol mjeseci velikogorički je stadion nedodirljiva utvrda, posljednji gost koji se iz Turopolja vratio uzdignute glave bio je današnji drugoligaš Šibenik, 5. veljače ove godine bilo je 3:0 za Šibenčane. I od tada nitko više nije svladao Goricu na domaćem travnjaku, a vrhunac te negostoljubivosti vidjeli smo u subotu navečer, kad je i aktualni hrvatski prvak morao pružiti ruku Velikogoričanima.

Svaka je pobjeda zaslužena, pa tako i ova. Jer, Gorica je znala iskoristiti svoje malobrojne, praktički jedine dvije prave prilike i s dva je pogotka dohvatila tri boda. Pričuve s goričke klupe, Vujnović i Jurić, preokrenuli su Dinamovo vodstvo do kojeg su Plavi došli "šibenskom vezom" Bulata i Ademija, no velik dio zasluga za ovaj uspjeh Gorice neprijeporno treba pripisati vrataru Baniću, koji je obranio sve što je morao obraniti.

Dinamu, eto, nije pomogla ni prvenstvena stanka. Novi prazan hod, već treći ove sezone, još kako će protresti ionako labilne maksimirske temelje. I bit će ova jesen tmurna i trnovita, jer jednostavno ne postoji čarobni štapić kojim bi se preko noći sve ono što nije dobro moglo pretvoriti u dobro.

Iako je Dinamo ipak izgledao nešto bolje nego u Splitu i Prištini, iako je imao nekoliko lijepih prigoda, iako je većim dijelom dvoboja držao niti igre, na kraju je ostao bez plijena. Pa iako je, dakle, izgledao nešto bolje od onih sramotnih izdanja protiv Hajduka i Ballkanija, daleko je to od onoga Dinama kakvoga njegovi navijači žele.

Trener Plavih, Sergej Jakirović, dočekan je u kolovozu kao "spasitelj", no nakon 12 utakmica učinak mu je osam pobjeda i četiri poraza, uz promašenu Europsku ligu. I otvorena su neka pitanja na koja bi Jakirović morao dati odgovore. Jedno od njih je svakako kako je moguće da ozbiljna, natjecateljska i objektivno kvalitetnija momčad, ne uspije zadržati 1:0 vodstvo pola sata prije kraja? Kako je moguće da primi dva pogotka s gotovo iste pozicije, kako je moguće da su strijelci tih pogodaka bili usamljeni do bola?

Je li riječ o opuštanju i dekoncentraciji, ili je, pak, problem u manjku kvalitete? To se, dakako, može primijeniti i na napadački dio sastava, jer najčešće nije problem u nedostatku sreće (ili dobrom suparničkom vrataru) kad se ne iskoriste prave prilike. A Dinamo je opet jedva zabio. I ne želimo uopće spominjati neigranje ozlijeđenog Petkovića, ovakve utakmice Dinamo jednostavno mora apsolvirati i bez njega. Ili to ne može...

Posljednji put kad je Dinamo izgubio 1:2 u sudačkoj nadoknadi nakon 1:0 vodstva, bio je smijenjen trener Ante Čačić. U polufinalu kupa, 5. travnja u Šibeniku. Ne zazivamo Jakirovićevu smjenu, no teški su dani pred njim. Zacijelo je i sam svjestan toga, jer sve ono što je Hajduk lagano prosuo s Istrom i Rijekom, Dinamo je Splićanima sad još lakše vratio...