Kopić je bio pred ulaskom u povijest Hajduka, a onda su mu pucali u koljena

Kopić je i bez Ercega i Ohandze nastavio s odličnim poslom. Hajduk je igrao dobro, nizao je pozitivne rezultate, tako da je 22. travnja došao u poziciju da u izravnom derbiju s Dinamom na Poljudu ponovno bude u dobitnoj poziciji u utrci za naslov. I tada se dogodio novi potres, dva dana uoči derbija Hajduk je odlučio smijeniti Kosa jer se privatno družio s nogometnim sucima koji su sudili Hajduku. Što je bilo protivno kodeksu Hajduka. Dinamo je slavio u derbiju, Hajduk je ostao bez šanse za naslov, pa je momčad nakon toga očekivano rezultatski potonula. Posebno zato što je klub do daljnjega nastavio voditi već smijenjeni Kos.

Kopić je - međutim - ponovno pronašao način da je digne i kvalitetno pripremi za finale Kupa u Vinkovcima. S druge strane bio je Dinamo predvođen Nenadom Bjelicom koji je stigao u Maksimir koji tjedan ranije. Hajduk je u Vinkovcima ponovno odigrao odličnu utakmicu, ali Kup je osvojio Dinamo pobijedivši 1:0, ali uz možda presudnu pomoć sudaca. Kod rezultata 0:0 sudac je propustio Dinamovom igraču pokazati evidentni crveni karton, a nešto kasnije nije svirao 11-erac za Hajduk.

Kopićev odličan rad na Poljudu stoga je ostao bez ikakve nagrade. Da je iza sebe imao današnjeg predsjednika Lukšu Jakobušića, Kopić bi osvojio trofej, a možda i dvostruku krunu. Ovako je s dva "metka u koljenima" jedva dobio šansu da ostane na klupi i povede momčad u novu sezonu.

U nju je Hajduk ušao sa starim trenerom, ali i novim predsjednikom Jasminom Huljajem, te sportskim direktorom Sašom Bjelanovićem. Kopić je u pripreme krenuo s idejom da očisti svlačionicu od skupih stranaca (Futacs, Said, Memolla) koji su bili jako vezani uz Ivana Kosa, pa su s njegovim odlaskom evidentno izgubili motiv igrati u dresu Hajduka. Hajduk je prvi dio priprema odradio bez njih, ali tada su Huljaj i Bjelanović natjerali Kopića da ih priključi momčadi kako bi se kao lakše prodali. Kopićeva vizija nove sezone tako se odmah urušila. No, i tu nije bio kraj njegovih muka jer je po povratku s priprema na Poljudu zatekao uništen travnjak - Ultra je napravila svoje - koji je doslovno sličio na oranicu. Kopić je trener koji njeguje igru, a na "oranici" nitko ne može igrati. U takvim okolnostima, s nezadovoljnim strancima u svlačionici i očajnim uvjetima na travnjaku, Kopić je bio osuđen na propast. Presudilo mu je ustvari ispadanje od Steaue u Europi, u Bukureštu je Hajduk gol primio u sudačkoj nadoknadi. Golman Posavec je imao loš trenutak na vratima...

I tako je Željko Kopić Hajduk napustio jednako tiho kao što je 10 mjeseci ranije i došao. U lutanjima koja su uslijedila nakon ispadanja od Steaue, Kopić je dosta toga lošeg proživio u Splitu. Na koncu je završio na hitnoj, jer mu je pozlilo. Previše emocija i stresa, da ne izvlačimo sada detalje koji ionako nemaju veze s nogometom.

U Splitu će Kopića malo tko istaknuti kao trenera koji je ostavio trag, što je velika nepravda. Kopić je od svih Hajdukovih trenera unazad 15 godina bio najbliži osvajanju naslova, pa i dvostruke krune. Nažalost Hajdukovih navijača, to se nije dogodilo jer Ivan Kos nije bio u stanju pratiti Kopićevu ambiciju. Iz teško objašnjivih razloga. Nesretni Jasmin Huljaj - koji je poput padobranca sletio u predsjedničku fotelju Hajduka - samo je dovršio ono što je Kos prodajom Ercega i Ohandze započeo. I zato Kopić nije upisan u Hajdukovim povijesnim knjigama kao trener koji je prekinuo najveću Hajdukovu trofejnu sušu u velikoj i prebogatoj povijesti splitskog kluba. S malo sreće trebao je biti Hajdukov junak, a ispao je samo jedan od brojnih epizodista.

Naravno da je i Kopić na jedan način bio krivac za takav rasplet. Samozatajan i tih nije bio spreman stati ispred svlačionice i uči u "fajt" s Kosom, kasnije Huljajem. Kopićev je takav, uvijek u službi kluba, pa i onda kad klub izravno radi na svoju štetu. I na štetu trenera. Gledajući ga na klupi Hajduka uvjerili smo se da ima trenerski gen, da zna stvoriti igru i atmosferu u svlačionici. Nažalost, nismo se uvjerili da je u stanju nositi se sa svim izazovima koje iziskuje vođenje velikog kluba.

Tri godine kasnije eto ga na klupi Dinama. U Maksimiru je klub neusporedivo sređeniji nego što je to bio Hajduk u njegovo vrijeme. I momčad koja ga čeka daleko je kvalitetnija, kao i uvjeti za rad. U Dinamu ima sve što je kao trener želio. Međutim, ima i Dinamo svojih očito velikih unutarnjih problema koji su u konačnici i Damira Krznara stajali posla. Vidjet ćemo kako će se Kopić nositi s tim problemima. Iskustvo koje je stekao na Poljudu trebalo bi mu jako pomoći. Iako će na koncu odlučujući biti Kopićev stav i karakter. Kod trenera je uvijek to presudno.

Sudbina je htjela da se Kopić na klupi Dinama ukaže baš protiv Hajduka. Ne onakvog kakvog je prije tri godine morao ostaviti, nego sređenijeg, kvalitetnijeg, prepunog optimizma. Nikome neće biti lako. Kopiću jer ga čeka strahovit izazov i snažan suparnik, ali ni Hajduku jer ga čeka trener koji zna i može. I koji je u stanju napraviti velike iskorake, samo mu ne smiješ "pucati u koljena"...