Koruški premijer ne popušta: Zabrana komemoracije na Bleiburgu ostaje, ali istina o žrtvama komunističkih zločina ne smije biti prešućena

POVIJESNA ZABLUDA

Premijer austrijske pokrajine Koruška, Peter Kaiser, ostaje odlučan u stavu da komemoracija na Bleiburškom polju ostaje zabranjena. U priopćenju kojim je reagirao na žalbu Počasnog bleiburškog voda Austrijskom ustavnom sudu, Kaiser ističe da se radi o okupljanju koje, prema njegovim riječima, predstavlja "najveći skup ekstremne desnice u Europi" te prijetnju demokratskim vrijednostima Republike Austrije.

„Nama ne trebaju ekstremno desničarski revizionisti povijesti koji pokušavaju na drugi način tumačiti i rehabilitirati tamna poglavlja povijesti“, izjavio je premijer Kaiser iz redova Socijaldemokratske stranke Austrije (SPÖ). Dodao je kako su i ustaški i nacistički režimi obilježeni „mržnjom, progonom, terorom i ubojstvima“, te kako svako relativiziranje ili glorificiranje takvih ideologija predstavlja ne samo pljusku žrtvama, već i izravnu prijetnju demokratskom poretku.

Kaiserov stav podržavaju i politički saveznici u Koruškoj, uključujući Zelenu stranku. Glasnogovornica Zelenih, Olga Voglauer, ustvrdila je kako se na tzv. komemoraciji "iz godine u godinu odvijala aktivnost koja direktno krši Austrijski državni ugovor i suprotstavlja se temeljima Republike".

Međutim, u Hrvatskoj, kao i među dijelom iseljeništva, ovakav pristup budi zabrinutost zbog sustavne zabrane odavanja počasti žrtvama bleiburške tragedije i križnih puteva. Povijesne činjenice govore kako su krajem Drugog svjetskog rata desetine tisuća hrvatskih civila, vojnika i ranjenika predani partizanima od strane britanskih saveznika kod Bleiburga – unatoč spoznaji da im prijeti smrt.

Dok austrijske vlasti zabranjuju okupljanje pod sumnjom na ekstremizam, Hrvatska i dalje traži dostojno priznanje žrtvama poratnih komunističkih zločina. Popis više od stotinu stratišta u Zagrebu i Zagrebačkoj županiji, zabilježen u javno dostupnim arhivima i publikacijama poput Komunistički zločini, svjedoči o sustavnom uništavanju političkih neistomišljenika, zarobljenika i civila. Iako se broj žrtava teško može precizno utvrditi, on ostaje zastrašujuće visok, a mjesta poput Jazovke, Maksimira, Brezovice i drugih podsjećaju na istinu koja još uvijek traži punu povijesnu i političku rehabilitaciju.

U tom kontekstu, zabrana komemoracije na Bleiburgu ne može se promatrati isključivo kroz prizmu borbe protiv ekstremizma. Ona se mora sagledati i kroz širi kontekst – kao dio europske odgovornosti prema svim žrtvama totalitarnih režima. Jer samo istinom i pravednim odnosom prema prošlosti može se graditi vjerodostojna demokratska budućnost.