Krešimir Šimić: Svakom imenu poginulog branitelja odajem svoje poštovanje

U svečanom i dostojanstvenom ozračju, podno kninske tvrđave, danas se obilježava 30. obljetnica Vojno-redarstvene operacije Oluja – povijesne pobjede hrvatskih snaga kojom je oslobođena Domovina i okončan Domovinski rat.

Među brojnim sudionicima i uzvanicima, posebnu pažnju privlači glas Krešimira Šimića, pripadnika Interventne jedinice policije Policijske uprave brodsko-posavske. On će imati posebnu čast pročitati imena poginulih i stradalih hrvatskih branitelja.

— Svakom imenu želim odati posebno poštovanje — kaže Krešimir, sin jedinac poginulog hrvatskog branitelja, kojemu je ova uloga više od dužnosti. Za njega je to duboko osobna i emotivna misija.

— Već desetak godina imam prigodu i čast biti angažiran u moderiranju programa obilježavanja velikih hrvatskih pobjeda, Bljeska i Oluje. No ove godine, na 30. obljetnicu Oluje, pripala mi je posebna čast, da pročitam imena poginulih hrvatskih branitelja koji su dali svoje živote za slobodnu Hrvatsku. To ne mogu usporediti ni s jednim odlikovanjem ni s bilo kojom nagradom. To je beskrajna čast i ponos — ističe Krešimir, u čijem se glasu osjeća snažna emocija.

Njegov glas danas će izgovoriti više od 200 imena. Kako kaže, svako od njih ne čita mehanički, nego pokušava proživjeti sudbinu koju ono nosi:

— Pokušavam si zamisliti koliko je taj vojnik imao godina, je li imao ženu, djecu, je li imao obitelj ili možda nikoga nije imao. Kroz ime i prezime pokušavam si slikovito prikazati tog čovjeka, ratnika. Ta imena nisu samo niz riječi, to su životi, priče, ljubavi, tuge, pobjede i gubici.

Krešimir je bio dijete kada je 1992. godine poginuo njegov otac, hrvatski branitelj. Imao je tek tri i pol godine, ali je odrastao svjestan da je Domovinski rat dio njegove osobne povijesti i identiteta.

— Mama me odgajala da poštujem Domovinu i Hrvate. Učila me da se domovina ne može voljeti privremeno. Ljubav prema domovini ne može se odglumiti. Iako sam krenuo civilnim putem, prst sudbine doveo me tamo gdje sam danas, u MUP, u jedinicu o kojoj sam sanjao, Šimini anđeli pakla — govori ponosno.

Riječ je o specijalnoj policijskoj postrojbi iz Slavonskog Broda, koja je tijekom Domovinskog rata dala nemjerljiv doprinos obrani Hrvatske.

— Već 13 godina svakodnevno se budim sretan i ponosan što sam dio te jedinice i što radim s ljudima koji su iznijeli Domovinski rat na svojim plećima — kaže Krešimir.

Svaki put kad pročita neko ime, Krešimir zastane na sekundu ili dvije. U tom trenutku, kako kaže, želi usmjeriti pažnju isključivo na tu osobu, na tog heroja, da nijedno ime ne bude izgovoreno u žurbi i bez osjećaja.

Kao Slavonac čiji otac nije izravno sudjelovao u Oluji, Krešimir ističe da mu je posebno drago što danas, upravo u Kninu, na 30. obljetnicu, izgovara imena hrvatskih heroja.

— To, osobito na 30. obljetnicu, ostaje trajna uspomena na veličanstvenu Hrvatsku vojsku i policiju — poručuje.

U vremenu kada se, kako kaže, prečesto zaboravljaju oni koji su položili živote za temelje hrvatske države, njegov glas danas će odjeknuti kninskom tvrđavom kao podsjetnik na najveću žrtvu — život za slobodu.