VIJESTI Najčitanije
Krvava bitka za Vukovarsko Sajmište
Na svomj facebook profilu Josip Deur podijelio je status u kojem se opisuju događanja o ratnim zbivanjima u gradu Vukovaru na dan 5. rujna 1991.g. pod naslovom "5. rujna 1991. Krvava bitka za Vukovarsko Sajmište".
Josipovu objavu prenosimo u cijelosti:
"Na današnji dan prije 30. godina odigrala se herojska bitka za Vukovarsko Sajmište u kojem je JNA doživila još jedan težak poraz, no međutim ovog puta su napali iz pravca Petrovaca za razliku od zadnjeg puta kada su krenuli iz pravca Negoslavaca.
Petrovački put im je bio prikladniji za ulaz sa tenkovskim jedinicama u grad jer neposredno prije samog ulaska u predio Sajmišta nalazi se krivina i nešto dalje uzvisina na cesti do koje se slobodno i bez veće opasnosti mogu kretati a sa iste davati potporu jedinicama koje ulaze, a nakon što prođu istu toliko su blizu prvoj crti naše obrane da protuoklopna sredstva neće moći učinkovito djelovati jer je meta preblizu što se i u samoj bitci pokazalo točnim.
Prvi lakše ranjeni toga dana je pok. Zoran Bajan (kasnije pogiba na sajmištu od zaostalih neprijatelja koji su se danima skrivali u podrumu jedne obiteljske kuće nakon što im je uništen transporter u Preradovićevoj ulici) koji u pokušaju da RB-om nacilja i pogodi tenk stradava od gelera granate tako da geler prvo oštećuje nišanske sprave RB-a te mu isti taj geler pravi posjekotinu u predjelu slijepoočnice.
Sa jedne strane kolonu od tri tenka dočekuju, pripadnici 4. bojne 3. brigade Pero Perić zamjenik zapovjednika bojne, Jure Bumbar zapovjednik satnije, Zoran Bajan, Marko Karaula i drugi a Marko nakon ranjavanja Zorana Bajana pruzima odgovornost i pokušava uništiti tenk koji je prošao križanje koje vodi ka Negoslavačkom putu i krenuo 30-ak metara prema centru grada, sa zoljom ga pogađa u gusjenicu i to pucajući sa kuka jer je udaljenost svega 50-ak metara, nažalost tenk je oštećen ali ga nije uspio uništit.
Sa druge strane ceste na isti taj tenk puca i pogađa ga pok. Vlado Jularić pripadnik Kačićeve mjesne zajednice (slika br. 3.), na žalost ni on ga ne uspjeva uništiti, i u dogovoru sa Ivanom Anđelićem uzima drugu zolju i ponovno pokušava ali ovog puta sa bočne strane dok Ivan Anđelić čeka u kanalu 5-6 metara pored tenka ako vojska pokuša napustiti isti da ih eliminira, Vlado ponovno pogađa tenk ali zbog blizine gađanja tenk i dalje radi na ler gasu i stoji na mjestu.
Dok pok. Vlado Jularić odlazi po koktel s kojim će pokušati zapalit motor tenka u tom trenutku sa duge strane ulice teško stradava Marko Karaula od krhotina gelera po kojeg dolazi hitna pomoć te ga odvozi u bolnicu sa teškim prostrelnim ranama prsa, ramena i vrata (slika br. 1.)
U međuvremenu kako su ostali bez protuoklopa Ivan Anđelić odlazi po pomoć (crne labudove) koje je uputio u pomoć zapovjednik obrane grada Mile Dedaković Vlado oduči bacit koktel na motor tenka ali u tom trenutku ga pogađa PAM sa drugog tenka koji je štitio ovog oštećenog, Vlado onako teško ranjen zadnjim atomima snage vraće se na položaj i nailazi na Ivana Anđelića uz riječi "Doktore gotov sam"!
Ivan Anđelić ga previja i uz pomoć Antuna Ivankovića istog ukrcava u osobno vozilo te Antun zajedno sa njim odlazi u bolnicu.
Kada je stigao u bolnicu hitno su ga uputili za Osijek a vozaču hitne rekli: ako ne preživi do Vinkovaca ostavi ga u Vikovačkoj bolnici, ako preživi vozi ga dalje za Đakovo, ako preživi do Đakova vozi ga dalje za Osijek, živ je stigao do Osjeka.
Međutim dok se čekala protuoklopa pomoć i dok su se izvukli i zbrinuli ranjenici, JNA je izvukla i oteglila tenk, preostali dio hrvatskih bojovnika je zadržao crtu, pješaštvo nije ni pokušavalo probit crtu a tekovi su se povukli.
Valja napomenuti da su ova dvojica hrvatskih branitelja pok. Vlado Jularić i Marko Karaula prvi rođaci (od dvije sestre djeca) već koncem 1991. vratili na prvu crtu bojišnice iako nakon teškog ranjavanja nisu više morali, Marko je izašao na naslovnici Globusa dan nakon svog ranjavanja a slikao se nekoliko dana prije, hvala dragom Bog živ je i zdrav te živi sa obitelji u Vukovaru i ovom prilikom mu želimo čestitat njegov drugi rođendan i drugu priliku koju mu je pružio dragi Bog a danas je točno trideset godina od tog događaja.
Na žalost Vlado Jularić je premionuo 2018. godine od posljedica teškog ranjavanja, počivaj u miru Božjem hrvatski viteže i laka ti bila Hrvatska gruda koji si svim srcem toliko volio..."
