Laslovo obilježava 34. obljetnicu proboja

U malom slavonskom mjestu, smještenom između Osijeka i Vinkovaca, danas započinje obilježavanje 34. obljetnice Okupacije Laslova ali i proboja iz Laslova prema Ivanovcu – jednog od najdramatičnijih i najopasnijih trenutaka. Bio je to čin iznimne hrabrosti branitelja i civila koji su, suočeni s gotovo nemogućim okolnostima, odlučili spasiti živote i izbjeći potpuni slom obrane.

Laslovo – simbol zajedništva i otpora

Prije početka agresije, Laslovo je bilo poznato kao mjesto multinacionalnog suživota, s 1298 stanovnika različitih narodnosti, među kojima su većinu činili Mađari. No, 1991. godine ovo mirno selo pretvorilo se u prvu liniju obrane južnog prilaza prema Osijeku. Nakon pada Ernestinova, Laslovo je ostalo u potpunom okruženju srbo-četničkih postrojbi potpomognutih Jugoslavenskom narodnom armijom (JNA).

Pod vodstvom ratnog zapovjednika bojnika Ladislava Kočiša, 146 pripadnika Zbora narodne garde, u sklopu 106. brigade, pružali su otpor čak 152 dana – bez predaha, pod neprestanom vatrom i u uvjetima potpune izolacije.

Bojnik Ladislav Kočiš o danu proboja iz Laslova: „Predaja nikada nije bila opcija – izabrali smo život“

Govoreći na obljetnici proboja iz okupiranog Laslova, ratni zapovjednik obrane Laslova, bojnik u miru Ladislav Kočiš emotivno se prisjetio dana koji su prethodili presudnoj odluci o izvlačenju hrvatskih snaga i civila.

„Četiri dana smo bili u potpunom okruženju“

„Nama u Laslovu tih posljednjih dana bilo je najteže. Već četiri dana bili smo u okruženju. Dana 20. studenoga palo je Ernestinovo i ostali smo potpuno odsječeni. Danas obilježavamo mnogo toga – iscrpljenost, gubitke, hrabrost i odluku koja je spasila živote.“

Obrana sela bila je na izmaku. Laslovčani su imali sve manje streljiva, a linije su se teško mogle održavati.

„Imali smo deset poginulih samo toga dana, veliki broj ranjenika, a obećana pomoć nikako nije dolazila. S tako malo sredstava, vidjelo se da obranu više ne možemo držati. Zato smo donijeli odluku – moramo spasiti one koji su još živi.“

Odluka o proboju

Proboj je zapovijedio u 16:30, s namjerom da se iskoristi prvi mrak. No izvlačenje nije bilo jednostavno.

„U pola pet krenuli smo, ali uz kašnjenje. Neki dijelovi oko škole bili su teško prohodni i bilo je teško izvući sve ljude. Ali u 30 do 45 minuta uspjeli smo formirati kolonu i pokrenuti se prema slobodnom teritoriju. Uspjeli smo doći do Ivanovaca.“

„Predaja nikada nije bila opcija“

Svoj najodlučniji stav Kočiš ponavlja i danas, 34 godine kasnije.

„Predaja apsolutno nije bila opcija – tada, kao ni danas. Znali smo što bi nam se dogodilo. O tome je suvišno raspravljati.“

Snaga obrane, ističe, počivala je na zajedništvu.

„Moral je bio nevjerojatan, disciplina iznimna, a zajedništvo nešto što se rijetko postiže. Vjerovali smo u sebe. Možete zamisliti – strašno blato, nikad viši vodostaj, 27 ranjenika, a samo tri nosila. Neke smo nosili na rukama, na leđima, preko svega. Ali uspjeli smo.“

„Na nas je krenula ogromna sila“

Prisjetio se i neprijateljskih snaga koje su nadirale prema Laslovu.

„Na nas je krenula ogromna sila. Snimke drugih televizija pokazuju kako je svaka njihova postrojba bila potpuno opremljena i naoružana. Među njima su bili i teritorijalci iz okolnih srpskih sela, a svima je zapovijedao Arkan. Bili su najbrojniji i najjači.“

Unatoč tome, Laslovčani su uspjeli donijeti najvažniju odluku – izabrali su život.

Nestali i neizvjesnost koja traje desetljećima

Najveća rana Laslova, kaže Kočiš, još nije zacijelila.

„Nestala su četiri branitelja još od 4. rujna 1991., kada je selo prvi put napadnuto i kada je pala trećina sela. Šest civila ostalo je u podrumima, a mi tada nismo znali da su unutra. Tražimo i šest tijela branitelja za koje znamo da su poginuli, ali ih nismo mogli izvući. Laslovu nedostaje 16 ljudi.“

„Nisu bile dvije kolone – to je mit“

Bojnik Kočiš demantira višegodišnju zabludu o postojanju dviju kolona.

„Nikada nisu bile planirane dvije kolone. To se dogodilo samo zato što su jedni krenuli brže, drugi sporije. Kada smo ih sustigli, oni su već prošli. Zajedno smo izašli na slobodu. Nikakvo razdvajanje nije bilo planirano.“

FOTO ALBUM

23. studenoga 1991. – odluka donesena u 16:30

U sumrak toga 23. studenoga, u 16:30 sati, donesena je sudbonosna odluka: pokrenuti proboj. Razdjelnica između života i smrti bila je tanka – situacija je bila iznimno teška, s deset poginulih u samo četiri dana okruženja, desetinama ranjenih i prekidom svih komunikacijskih linija.

Bio je to trenutak krajnje tišine, straha i iznimne odlučnosti. Branitelji su se kretali prema području Ivanovca, iako nisu mogli znati tko ga u tom trenutku drži. Znali su samo jedno – Laslovo će, nakon njihovog odlaska, pasti u ruke JNA i Arkanove dobrovoljačke garde.

Stjepan Deže: „Samo sam želio pronaći brata i tatu. To je bio najsretniji trenutak mog života“

Predsjednik Udruge dragovoljaca i veterana Laslova, Stjepan Deže, emotivno se prisjetio noći proboja, kada su branitelji i civili nakon višednevne opsade napustili selo pod mrakom i neprekidnom paljbom neprijatelja.

Govoreći o svom položaju, Deže je istaknuo da je njegova skupina branila jedan od najizloženijih sektora laslovačke obrane.

„Teško mi je govoriti o izvlačenju. Bili smo na najizloženijem položaju prema Palači i izašli smo među posljednjima. Zapovjednik je poslao jednu grupu ljudi da nam pomogne, jer je dio našeg punkta već bio pao u srpske ruke.“

Izvlačenje je, kaže, bilo kaotično, ali vođeno jasnim ciljem – preživjeti.

„Izvukli smo se preko polja, došli do punkta na Vuki, a zatim u štab. Tamo su nam rekli da se kolona okuplja kod sokaka, kod Kuzmanovih. Skupili smo se i u tišini, pod mrakom, polako izišli na slobodan teritorij.“

No ono što je u tim trenucima najviše nosio u mislima bila je obitelj.

„U tim trenucima mislio sam samo na jedno – da dođem na slobodu i da pronađem brata i tatu. Nisam znao gdje su. Brat mi je bio ranjen, otac je bio na straži u štabu.“

A onda, usred kaosa i mraka, dogodio se trenutak koji pamti cijeli život.

„Kada sam prvo vidio brata, kojeg je prijatelj nosio, pitao sam odmah je li tata tu negdje. Rekli su da je malo naprijed. Mislim da je to bio najsretniji trenutak u mom životu. Nešto neopisivo.“

Svjetlost u čast žrtvama

U spomen na sve poginule i nestale, svake se godine u Parku hrvatskih branitelja u Laslovu u 16:30 sati pali 48 lampiona – za 36 poginulih branitelja i 12 civila. Još 10 osoba vodi se kao nestalo, a više od 50 branitelja preminulo je nakon rata od posljedica rana i trauma.

Ta svjetlost, svake godine, postaje simbol zavjeta da se njihova žrtva nikada neće zaboraviti.

Riječi ratnog zapovjednika: “Laslovo, tvoji heroji zauvijek će živjeti u našim srcima”

Ratni zapovjednik obrane Laslova bojnik u miru Ladislav Kočiš, u prigodnom obraćanju naglasio je:

“Danas, 23. studenog, obilježavamo jedan od najsudbonosnijih trenutaka u novijoj povijesti sela Laslovo. Prisjećamo se dana kada su laslovački branitelji, vođeni neslomljivim duhom i zajedništvom, uspjeli izboriti slobodu unatoč nadmoćnijem neprijatelju.”

Tomo Medved u Laslovu: „Nikada nećemo stati dok ne pronađemo svakog nestalog branitelja i civila“

Potpredsjednik Vlade i ministar hrvatskih branitelja Tomo Medved u Laslovu je, na obilježavanju obljetnice proboja iz opkoljenog sela, odao počast braniteljima i civilima koji su položili život u obrani mjesta koje je 152 dana odolijevalo potpunom okruženju.

Govoreći o povijesnom kontekstu i žrtvi Laslova, Medved je istaknuo:

„Nakon sloma obrane Vukovara, nakon 152 dana otpora, uslijedio je strahoviti udar četnika i Arkanovaca na Laslovo. Danas želim izraziti zahvalnost hrabrim hrvatskim braniteljima koji su svih tih dana, u potpunom okruženju, branili Laslovo.“

Posebno je zahvalio zapovjedništvu obrane, koje je u najtežim okolnostima donijelo ključnu odluku o izvlačenju civila i branitelja.

„Zapovjednik obrane sa svojim je timom donio odluku izvući ljude iz opkoljenog Laslova, u gotovo nemogućim uvjetima, u gustoj magli. To je bila hrabra i presudna odluka.“

Podsjetio je i na cijenu slobode.

„Četrdeset i osam branitelja i civila Laslova izgubilo je život za slobodu Hrvatske. Petnaest ih se još uvijek vodi kao nestali. Zato sam danas ovdje – s hrvatskim braniteljima, saborskim zastupnikom Jankovićem, s obiteljima poginulih i nestalih – da im iskažemo poštovanje i zahvalnost.“

Medved je naglasio i posebnost Laslova kao mjesta zajedništva.

„Laslovo su obranili Hrvati i Mađari, rame uz rame. Tako žive i danas. To prijateljstvo, nastalo u najtežim danima, i danas je itekako prisutno.“

Dodao je da se Laslovo, uz potporu Vlade i inicijative lokalnih čelnika, snažno razvija:

„Laslovo postaje predivno mjesto za život. Mladi ostaju ovdje, stvaraju svoju budućnost, ali nikada ne zaboravljaju žrtvu ovog mjesta.“

Govoreći o potrazi za nestalima, ministar je istaknuo da je to trajni prioritet.

„Prije desetak dana pronašli smo posmrtne ostatke jedne osobe na Selešu, kao i još jednu osobu na području Ovčare. Nastavljamo raditi svaki dan, ovdje i na svim drugim lokacijama gdje tražimo naše nestale. Nikada nećemo stati.“

Saborski zastupnik mađarske nacionalne manjine Robert Jankovics istaknuo je, da je Laslovo jedno od ključnih mjesta stradanja mađarske zajednice u Domovinskom ratu.

„Laslovo je još jedno stratište mađarske zajednice u Hrvatskoj“, rekao je Jankovics.
„Cijeli listopad i studeni obilazili smo mjesta stradanja i odavali počast Mađarima koji su branili Republiku Hrvatsku — od Marinaca, Vukovara i Korođa, do Dalj planine i Laslova.“

Naglasio je da je mađarska zajednica od početka Domovinskoga rata Hrvatsku smatrala svojom domovinom te da je njezina žrtva trajna obveza.

„Ta velika žrtva daje nam pravo tražiti najbolje uvjete za život ovdje gdje živimo, gdje volimo živjeti i gdje se osjećamo dobro.“

Posebno se osvrnuo na važnost očuvanja sjećanja i zapisivanja ratnih događaja. Istaknuo je da je velika zasluga pripadnika obrane Laslova, posebice zapovjednika Kočiša, što je pristao sve događaje iz 1991. godine zabilježiti u knjizi Laslovo 152.

„Ta knjiga temelj je da generacije koje dolaze ne zaborave junačka djela Laslovljana i ključnu ulogu mjesta u južnoj obrani Osijeka.“

Svoje obraćanje završio je riječima zahvalnosti:
„Sa najdubljom poniznošću zahvaljujem što mogu biti ovdje, u Laslovu.“

Poruka Laslova: Ne zaboravljamo

Obljetnica proboja nije samo povijesni podsjetnik, već i poruka zahvalnosti i poštovanja svim braniteljima, civilima i obiteljima poginulih. Uz zapaljene lampione, tihe molitve i prisjećanja, Laslovo šalje jasnu poruku:

Nikada nećemo zaboraviti one koji su stali na branik slobode i obranili čast našeg naroda.

Poginuli i nestali laslovački branitelji;

1. Josip Albert 1948-1991

2. Šandor Berente 1971-1991

3. Ivica Biber 1959-1991

4. Josip Bogdan 1952-1991

5. Dragan Devetak 1970-1991

6. Mihalj Dežo 1949-1992

7. Petar Đurin 1964-1991

8. Janos Egyed 1963-1991

9. Stjepan Ember 1960-1991

10. Siniša Fabijančić 1970-1991

11. Rudolf Frančić 1956-1991

12. Marin galić 1967-1991

13. Josip Grekša 1955-1991

14. Antun Guštin 1971-1991

15. Stjepan Jamnić 1969-1991

16. Slobodan Kajtaz 1954-1993

17. Arpad Kelemen 1972-1991

18. Dražen Kiš 1970-1991

19. Stjepan Kovač 1948-1991

20. Vlado Kuprešak 1957-1991

21. Jospi Kuzman 1963-1991

22. Ladislav Kuzman 1967-1992

23. Damir Ludaš 1960-1993

24. Slavko Nemet 1966-1991

25. Samo Pajtler 1967-1991

26. Josip Pavišić 1969-1991

27. Ljubomir Preradović 1957-1991

28. Zdravko Sabljak 1963-1991

29. Darko Sekulić 1962-1991

30. Jospi Silović 1964-1992

31. Ivica Škorić 1973-1991

32. Drago takač 1960-1995

33. Jospi Toth 1942-1994

34. Nedžad Tutundžić 1968-1991

35. Lajoš Vaci 1942-1994

36. Edvard White 1958-1991

37. Zorko Živković 1968-1991

I civila ;

1. Stjepan Bajus 1921-1991

2. Lajoš Baronji 1923-1991

3. Etelka Bece 1922-1991

4. Julijana Bece 1930-1991

5. Lajoš Ćurman 1934-1991

6. David Đekemati 1933-1991

7. Julijana Eđed 1944-1991

8. Šandor Fekete 1932-1991

9. Šandor Filep 1921-1991

10. Lajoš Nanik 1935-1991

11. Đuro Sukić 1924-1991

Svim poginulim i umrlim hrvatskim braniteljima i civilima u obrani Laslova, neka je vječna hvala i slava.

Centralni dio obilježavanja održat će se sutra, u ponedjeljak24. studenog;

U ponedjeljak, 24. studenoga 2025. godine, u jutarnjim satima krenut će polumaraton Vukovar -Laslovo, a potom će izaslanstva udruga iz Domovinskog rata položiti vijence i upaliti svijeće na počivalištima poginulih i umrlih hrvatskih branitelja i civila u Osijeku, Laslovu, Ernestinovu, Čepinskim Martincima, Punitovcima, Palači i Pecsvaradu.

U laslovačkom Parku hrvatskih branitelja – mjestu posebnog pijeteta u podne je priređen doček sudionika Polumaratona. Kod Spomen obilježja održat će se prigodni program i polaganjem vijenaca i paljenjem svijeće u čast i zahvalnost poginulim i stradalima Laslova.