Licemjerje na Trgu: Zašto Tomašević ne smije spomenuti ime Josipa Broza Tita

Tomašević najavljuje promjene naziva ulica, ali šuti o Titu: “Ako će biti kakvih informacija…”

Zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević najavio je kako će Gradska skupština ovoga četvrtka odlučivati o prijedlogu da se preimenuju četiri zagrebačke ulice koje danas nose imena osoba povezanih s režimom NDH. No, dok o tim promjenama govori s punim uvjerenjem, na pitanje o mogućem vraćanju imena Trga maršala Tita — Tomašević je ostao suzdržan i neodređen.

“Što se tiče ovih ulica na Peščenici – Žitnjak, Skupština će o tome odlučivati u četvrtak. Znači, četiri ulice mijenjamo nazive po osobama koje su bile povezane s NDH režimom i time se sada bavimo”, rekao je Tomašević, dodajući da s koalicijskim partnerom SDP-om nisu razgovarali o povratku imena Trga maršala Tita.
“Ako će biti kakvih informacija, javit ćemo na vrijeme”, kratko je poručio gradonačelnik.

No upravo ta rečenica — “ako će biti kakvih informacija” — otkriva više nego što Tomašević možda želi priznati. Jer, dok se gradska vlast danas bavi “ispravljanjem situacije” i promjenama ulica koje podsjećaju na mračne simbole prošlosti, o simbolima druge totalitarne ideologije — komunizma — šuti se uporno i sustavno.

Podsjetimo, Trg maršala Tita preimenovan je 2017. godine u Trg Republike Hrvatske nakon dugogodišnjih građanskih inicijativa i pritisaka javnosti koji su upozoravali na odgovornost Josipa Broza Tita za političke progone, logore i poslijeratne zločine. Danas, kada se iznova otvara pitanje ideoloških simbola u Zagrebu, izostanak jasnog stava o Titu pokazuje dvostruke kriterije gradske vlasti.

Ako je, kako tvrdi gradonačelnik, cilj “ispraviti povijesne nepravde” i ukloniti imena povezana s totalitarizmom, onda bi dosljednost zahtijevala da se jednako preispitaju i oni koji su obilježili razdoblje komunističkih zločina. Povijest, naime, ne poznaje “polovične istine” — a ni gradovi ne bi smjeli birati koje će žrtve pamtiti, a koje zaboraviti.

Prema prijedlogu koji će se naći pred zastupnicima, Ulica Vladimira Arka trebala bi postati Ulica Srećka Lipohara, hrvatskog branitelja; Ulica Antuna Bonifačića mijenja se u Ulicu Sidonije Erdődy Rubido, prve hrvatske primadone; Ulica Filipa Lukasa dobiva ime književnice Nade Iveljić, dok će Ulica Ivana Šarića ponijeti ime legendarnog nogometaša i trenera Josipa Kužea.

Gradonačelnik je pritom istaknuo da Grad rijetko mijenja nazive ulica jer svaka takva promjena povlači troškove zamjene dokumenata za stanovnike, što snosi gradski proračun. No, dok Zagreb plaća cijenu administrativnih promjena, čini se da moralnu cijenu selektivne politike sjećanja nitko ne spominje.

Jer sve dok se u javnom prostoru ne zauzme jasan, jednak kriterij prema svim totalitarnim režimima — i crnima i crvenima — Zagreb će ostati grad koji se deklarativno bori protiv prošlosti, ali samo one koja mu trenutno politički odgovara.