Liječnik KBC Zagreb hematološkom bolesniku uvjetovao terapiju cijepljenjem, cijepio se i umro u KBC Split nakon 8 dana problematičnog liječenja

Propusti zdravstvenih djelatnika KBC-a Zagreb i Split su doveli do smrti Josipa Rožića, kaže obitelj Rožić iz Kaštel Sućurca.  Obitelj Rožić tvrdi da je njihovu članu rečeno da ako se želi nastaviti liječiti – mora se cijepiti.

U Zagrebu je danas ispred KBC Rebro obitelj Rožić održala konferenciju za medije zbog neetičnog i neprofesionalnog liječenja i niza liječničkih pogrešaka koje su dovele do smrti člana njihove obitelji pok. Josipa Rožića.

Pok. gospodin Josip Rožić, hrvatski branitelj, otac i muž članova obitelji Rožić, preminuo je u KBC Split nakon što je hitno zaprimljen sa simptomima moždanog udara koje su možebitna posljedica kombinacije njegove bolesti i Pfizer cjepiva na koje ga je de facto prisilio liječnik KBC Zagreb koji ga je liječio, rečeno je na konferenciji.

Pok. Josip Rožić bio je hematološki bolesnik koji je došao iz Kaštel Sućurca u KBC Zagreb kako bi primio svoju redovnu terapiju kojom prilikom mu je njegov liječnik odbio dati terapiju jer nije cijepljen te ga «vratio» kući dok se ne cijepi. Suočen s tom «ucjenom» pacijent je primio cjepivo kako bi mu liječnik dao terapiju o kojoj mu ovisi život.

Nakon primitka cjepiva pok. Josipu Rožiću je pozlilo i imao je simptome moždanog udara te je primljen na hitni prijem KBC Split, a tamo su liječnici ignorirali njegove simptome i medicinsku dokumentaciju koju im je obitelj dostavila te su postavili niz sumnjivih dijagnoza na temelju kojih su mu obavljali nelogične pretrage i upitno ga liječili te je naposlijetku nakon 8 dana preminuo na Jedinici intenzivnog liječenja KBC Split. Po primitku otpusnih pisama obitelj je uočila niz pogrešaka i navoda koji ne odgovaraju stvarnom stanju, a dinamika liječenja bile je nejasna i nelogična. Konačno, uzrok smrti pok. Josipa Rožića nije poznat, a iako je imao neurološke smetnje i simptome afazije i/ili moždanog udara, nikada mu, primjerice, nije napravljen CT mozga.

Tako su liječnik KBC Zagreb svojim neetičnim i neprofesionalnim uvjetovanjem, a liječnici KBC Split svojim spornim dijagnozama i metodama liječenja odveli oca i muža obitelji Rožić u preranu smrt, pri čemu svi navedeni odbacuju vlastitu odgovornost za to.

O uvjetovanju terapije cijepljenjem upoznati su i Ministarstvo zdravstva RH i Hrvatski zavod za javno zdravstvo, koji obitelji Rožić o tome mjesecima nisu dali nikakvo očitovanje.

Ivana Rožić: Mama i ja smo držale tatin nalaz, na kojem je točno bilo skoro samo njegovo ime i prezime

Kći Josipa Rožića, Ivana Rožić, je rekla:

“Nalazimo se ispred bolnice u kojoj je mom tati, Josipu Rožiću postavljen uvjet da će se prekinuti njegovo liječenje ukoliko se ne cijepi protiv korone. Preminuo je zbog lošeg zdravstvenog sustava, ucjene, liječničkog nemara i pogrešnog liječenja. Imao je samo 57 godina.

Od 2018.g. on je bio hematološki bolesnik koji se u početku liječio u KBC Split, a kasnije u KB Dubrava i KBC Rebro. U 6-2020.g. je dobio lijekove koji su njegovu bolest stavili pod kontrolu.

16.4.2021. su on i mama otišli u Zagreb, u KBC Rebro kako bi primio dogovorenu imunoterapiju. Taj dan mu je njegov liječnik odbio dati imunoterapiju jer nije bio cijepljen i rekao mu je da se vrati nakon što se cijepi. Liječnik je bio vrlo jasan u svom naumu jer je dogovorio imunoterapiju zbog koje je tata došao u Zagreb, odbio mu je dati iako je taj dan saznao za tatin strah od cijepljenja i da se ne želi cijepiti, ali tata se ipak vratio doma bez imunoterapije. Cijepljenje je za njega bila teška, ali jedina opcija. Iako je bio svjestan prisile, njegov strah zbog prestanka liječenja je bio jači. Tata je bio doveden u situaciju da bira između života i smrti. Imunoterapija i lijekovi su njemu značili život i bili su mu potrebni, a on je želio živjeti i izabrao je život, a na kraju je dobio smrt.

Kako bi se, nakon te ucjene, mogao nastaviti liječiti, 23.4. je primio prvu dozu Pfizer cjepiva. Nakon toga se već 26.4. javio telefonski istom tom liječniku koji mu je uvjetovao daljnju terapiju cijepljenjem, obavijestio ga je da je primio cjepivo, nakon čega je bez ikakvih problema dogovoreno da može doći primiti imunoterapiju 7.5. Taj petak, 7.5. nije otišao u Zagreb niti je primio imunoterapiju, taj petak je pokopan.

27.4., 4 dana nakon cijepljenja oko 15h mom tati je iznenadno pozlilo. Srušio se, ostao je paraliziran, nije pričao i samo je gledao “u prazno”. Do tog trenutka on je bio najnormalniji čovjek koji je sa mamom baš taj dan slavio 25. godišnjicu braka.

Liječnici na hitnom prijemu su kao razlog njegovog dolaska naveli afaziju i napisali suda je njegov neurološki status nemoguće ispitati zbog nesuradljivosti.

Unatoč njegovom jasno vidljivom stanju kojeg su bili svjesni i liječnici na hitnom prijemu, njemu nikada nije napravljen CT mozga. 12 sati nakon dolaska na hitni prijem njegovo stanje se još više pogoršalo i prebačen je u JIL gdje je nakon 8 dana preminuo. 12 sati je ležao bez pretraga umjesto da mu je napravljen CT mozga koji je bio potreban za to da mu se, umjesto dijagnoze COVID bolesnika, postavi prava dijagnoza. Pravu dijagnozu i uzrok smrti mog tate još uvijek ne znamo jer nikada nisu napravljene odgovarajuće pretrage s obzirom na njegovo stanje i simptome koje je imao.

Po primitku otpusnih pisama, 17.5., uočili smo brojne i velike pogreške, neoprostive pogreške u liječenju. Taj dan smo ja i mama ispred sebe imale nalaze na kojima je skoro pa jedino ispravno bilo njegovo ime i prezime. Bile su napisane dijagnoze koje on nikada nije imao i neistinit tijek situacije koja se taj dan dogodila.

Obavljeno je nekoliko sastanaka s liječnicima KBC Split kroz 5. i 6. mjesec. Liječnici su davali različite izjave i krivili jedni druge zašto CT mozga nije napravljen.

Naknadno, nakon njegove smrti, na naše inzistiranje i uz dokaze, 3 otpusna pisma KBC-a Split su promijenjena u istinitu verziju s istinitim tijekom i pravim dijagnozama koje je on imao što je dokaz da su pogreške nastale, jer u protivnom oni to ne bi učinili.

Pored ucjene i nemara u liječenju, moj je tata bio i žrtva administracije.

Naime, Ministarstvo i HZJZ su s uvjetovanjem liječenja, odnosno prisilom da se tata cijepi upoznati prije samog cijepljenja, jer smo, u to vrijeme teških odluka i velikog straha, pokušali dobiti odgovore na pitanje je li cijepljenje obvezno te smije li liječnik odbiti tati dati terapiju o kojoj mu ovisi život uz obrazloženje da nije cijepljen.

Budući da u razumnom roku nismo dobili nikakav odgovor niti smjernicu, odlučio je primiti cjepivo jer je želio živjeti. Odabrao je cjepivo koje je, iako rizično i za njegov imunološki sustav vjerojatno preopasno, ipak bolje od prestanka terapije o kojoj mu ovisi život. Između sigurne i vjerojatne smrti odabrao je vjerojatnu. Tako je odabrao jer nije imao slobodan izbor.

Ministarstvo i HZJZ se o našem upitu nisu očitovali niti do danas.

Neprofesionalno i neetično je to što tatin liječnik, jednako kao i tatin liječnik obiteljske medicine koji ga je uputio na cijepljenje iako je znao za prisilu, nije izvršio nikakve pretrage kojima bi se utvrdilo postoji li u njegovom konkretnom slučaju kakav rizik od cijepljenja.

Mi nismo isključivo protiv cjepiva, međutim svako cjepivo je opasna stvar i nosi određene rizike i nuspojave. Njegov organizam je bio je načet teškom bolešću i za njega je cjepivo bilo prevelik rizik, a liječnici su to morali znati i nisu mu smjeli uvjetovati nastavak liječenja cijepljenjem ili su barem trebali provesti pretrage da utvrde može li podnijeti cjepivo.

Od svih uključenih tražili smo naknadu štete za prerani i nepotrebni gubitak voljenog tate i muža. Htjeli smo da nam barem netko barem kaže da je pogriješio i da je moj tata mogao ostati živ da nije došlo do pogreške u liječenju.

Iako je prošlo gotovo dva mjeseca od dostave našeg pisma, svi su se oglušili i nitkonas nije pozvao niti na razgovor.

O svemu ovome posjedujemo neosporivu materijalnu dokumentaciju u vidu liječničkih nalaza i mišljenja, uputnica, pravih i lažnih otpusnih pisama i sl., a iz čega se svega vidi kontinuirana neetičnost, nesavjesnost, neodgovornost i nemar te bijeg od bilo kakvog poziva na odgovornost uključenih liječnika.

Odlučili smo ići do kraja tražeći pravdu za njega jer smo mu to dužni, i mi i ova naša država koju je toliko volio i kojoj je 90-ih već jednom stavio svoj život na raspolaganje kao hrvatski branitelj. Ako mu ga je već odlučila uzeti sada, duguje mu barem istinu. ISTINU I ISPRIKU.

Njega nikada nećemo vratiti, a svima koji su odgovorni, cijelom zdravstvenom sustavu, Stožeru, Vladi RH i svima ostalima ja i moja obitelj poručujemo šah-mat. Želimo ISTINU I ISPRIKU!”

Odvjetnik Novosel: ‘Odluke pojedinaca unutar sustava i odgovornih osoba imaju svoje posljedice’

Obiteljski odvjetnik Karlo Novosel rekao je: “Svaki građanin RH ima pravo na zdravstvenu zaštitu i pravnu sigurnost. U konačnici, što je najbitnije – ima pravo na život. Odluke pojedinaca unutar sustava i odgovornih osoba imaju svoju posljedicu”.

“Imamo čovjeka koji je imunokompromitiran. Naprosto, ovdje se ne radi o priči, nego iz medicinske dokumentacije proizlazi da mu je terapija uvjetovana cijepljenjem”, rekao je odvjetnik.

“Doktor Radman nije dozvolio da se imunoterapija provede bez njegova cijepljenja”, objasnio je odvjetnik. Eksplicitno je rečeno – bez cijepljenja nema imunoterapije. Tada se gospodin Rožić našao u bezizlaznoj situaciji, gdje nije znao što da odabere. Našao se u poziciji straha i nesigurnosti te je bio prisiljen donijeti takvu odluku (da se cijepi)”, zaključuje.