MARCEL HOLJEVAC Njegov obračun s njima (i svima): Milanović je grijeh u politici neoprostiv, bio je iskren!
Kad je HDZ žestoko krenuo u borbu protiv korupcije zapitao sam se, što je slijedeće? Radnička fronta traži zabranu petokrake? SDP pokreće lustraciju? Kad evo odnekud naglo probuđenog Milanovića, koji je u zadnjih nekoliko dana ne samo temeljito “izlustrirao” Puhovskog, nego je više toga skresao u brk antifašističkom i inom aktivističkom kleru, B.A.B.A-ma, parareligijskim tzv. “organizacijama civilnog društva”, starim udbašima i ostalima koji caruju medijskim prostorom u Hrvata već desetljećima, i piskaralima koja se zovu novinarima i misle da smiju vrijeđati svakog, a uzvratiti im ne smije nitko, nego bilo tko od Tuđmana na ovamo. A čak ni Tuđman ih nije znao tako precizno okarakterizrati i kreativno izvrijeđati. Milanovićeve su uvrede upravo poetske! “Samodopadne narikače”, “alapače”, “uskokov maneken”, “nezainteresirani izdavač preludija u fetvu”, “druker i ništarija”, “umirovljeni mudroslov i propali političar”, i tako dalje.
Dakle, stao je na žulj ekipi sa “svoje” strane, s kojima je socijaliziran, s kojima dijeli temeljni svjetonazor. A za to je potrebna građanska hrabrost: Lako je s desna napadati ljevicu i obratno, i nema neku težinu. Nitko vam ako živite u Imotskom neće zamjeriti desničarenje, niti u centru Zagreba ljevičarenje – ali doći u sukob s ekipom “svojih” ljudi, od kojih zapravo egzistencijalno zavisite, čisto zato jer stojite iza nečeg i ne slažete se s njima, bez da će vam to donijeti neku korist, ali štetu svakako hoće, je svakako moralni čin.
Pa iako se već odavno priča, što u šali što poluozbiljno, kako bi umiveni i uglađeni europejac Plenković bio vjerodostojniji predstavnik SDP-a nego što je to bio Milanović, a Milanović, koji govori bez filtera i nema previše kompleksa i inhibicija, bolji lider HDZ-a od Plenkovića, odnosno kako bi se zapravo trebali zamijeniti za stranke, takav napad iz vlastitih redova ipak nisu očekivali! Nije nitko, ako ćemo iskreno.
I odmah je zbog toga proglašen “ekstremnim desničarem”, “seksistom”, ili bar “miljenikom ekstremne desnice”. No, dobro, sad bar znamo tko su “ekstremni desničari”: To su svi oni koji se usuđuju reći “progresivnim snagama” što ih ide. Naravno, kad kažu onima drugima, “zatucanim katolibanima” što ide njih onda su tek iskreni, slobodoumni, građanski hrabri, iako se nikad nikom ništa nije dogodilo zbog vrijeđanja bilo koga tko je svjetonazorski desno od Tita i Che Guevare. Ali usudite se dirnuti u femin(ac)izam, ili nešto slično, i vi ste seksist, ekstremist i krezubi ognjištar. Srećom pa u Hrvatskoj nemamo puno crnaca, jer da imamo i da se Milanović obrušio na koga od njih na čisto osobnoj razini, ili se ne bi složio s njegovom politikom, bio bi proglašen i rasistom: Tako to ide, ako ste pripadnik neke od “osjetljivih”, “ugroženih”, i kakvih već skupina – a nove takve se generiraju na regularnoj bazi – onda smijete vrijeđati “opresore”, ali vam oni ne smiju uzvratiti. Ne smiju ni argumentirano kritizirati politike koje se provode u ime “zaštite ugrožene manjine” (iako obično imaju posve drugi cilj, a to je maltretiranje stvarno ugroženih, i proglašavanje istih nasilnicima).
Milanović je sav taj nauk o nedodirljivima, o svetim kravama liberalne demokracije bacio u vodu, i to je ono veliko što je napravio vrijeđajući sve i svakog. Dok je slao policiju na branitelje u šatoru bio im je dobar: Kad je s tim istima, kako su ih pogrdno zvali “šatorašima” (a kad branitelje grubo vrijeđate to nije ni seksizam ni rasizam ni nikakav “izam!”) pokušao razgovarati i dogovoriti se, postao je neprijatelj “pravovjernih”, onih na “pravoj strani povijesti” i izgubio izbore.
Svi se sad pitaju, kakva se to kopernikanska promjena dogodila kod Milanovića, koji je pred svega nekoliko godina umalo Hrvatskoj natovario sankcije štiteći dva stara udbaša od izručenja Njemačkoj? Koji je pred koji mjesec rekao “marš” branitelju i otišao iz Okučana zbog “ZDS” na majici? Govorio o bacanju ploče HOS-a u smeće?
Što je uzrokovalo tu promjenu? Nešto što je nabavio kod Rame u Albaniji? Neki su primijetili da njegova retorika sve više sliči onoj Zdravka Mamića ili Milana Bandića, i to zacijelo nije posve slučajno. Neki pak kažu da je Zoki malo nervozan zbog zatvaranja onog kluba u koji se odlazilo na “leftoverse” nakon što bi mu žena narezala pretanke šnite, da se osjeća ugroženim zbog svojih veza s Janafom. No ta teorija je na labavim nogama: U najgorem slučaju, prekršio je “lockdown”, nije da će u zatvor radi toga.
Ili tu ni nema promjene? Jer, uvijek me je mučilo vjeruje li on stvarno da je neizručenje te dvojice u interesu Hrvatske? Zadnji događaji me sve više uvjeravaju da jest. Jer nije on rekao ništa što mi “ekstremni desničari” i “klerofašisti” ne govorimo već desetljećima: Uostalom, sjetite se, u osvit demokracije, Milošević je bio taj koji se kleo u “antifašizam” dok je korifej demokracije s kraja osamdesetih, ljubljanska “Mladina”, s ponosom isticala “klerofašistička” na naslovnici, iznad naziva časopisa. Znalo se tada tko su “antifašisti”: Četnici i ini Miloševićev prokomunistički i projugoslavenski šljam. A “klerofašisti” i “ustaše” svi koji su im se usudili suprotstaviti.
Hrvatska “ekstremna desnica” ima, dakle, novog, neočekivanog lidera, kaže ljevica: Jutarnji list već lagano piše kako Predsjednika treba birati u parlamentu, a ne izravno, dok Index priziva i opoziv. Milanoviću još nisu prilijepili etiketu “ustašoida i seronje”, no zacijelo uskoro hoće. Ali jesu seksista i svega drugog. Zanimljiva su vremena u kojima živimo, nikog nije briga je li to što Milanović, ili bilo tko drugi govori, točno, je li istina. Ne, bitno je je li nešto “seksizam”, rasizam, desničarenje što već. Iskrenost je nekoć bila najveća vrijednost, što joj se dogodilo?
A da ne govorimo da oni koji Milanovića napadaju za “seksizam” nikad, nikad nisu stali u obranu niti jedne žene napadnute s njihove, “liberalne” strane, pa se tako i neki novinar Indexa obrušio na “seksista” Milanovića koji se drznuo nekom reći da je alapača, a taj isti je ne tako davno stavio apsolutno ljigav status o tadašnjoj predsjednici – podsjetimo, uz fotografiju Kolinde Grabar Kitarović i njene kujice je napisao, “Prva kuja Hrvatske. Na fotografiji je i neki pas”.
Je li itko tada Predsjednici stao u obranu? BABE? Veljača? Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova gđa. Ljubičić? Prikopametna Marijana?
Ne, ali kad Milanović kaže novinaru što ga ide – on je neprijatelj slobode govora! Pa zar je Milanović odrekao novinaru Indexa da priča što ga volja? Ali ako ulazite u javni diskurs, minimum demokratičnosti je da se pomirite s tim da vam na vaše trkeljanje netko smije odgovoriti, uzvratiti, ne složiti se s vama! Jesmo li mi novinari također svete krave, pa ako imamo slobodu pisati što nas volja o političarima (a nije da imamo, jer je tu faktograf, ćudoredna policija i neoficijenlno ministarstvo istine!) da nam oni ne smiju vratiti istom mjerom!?
Bilo kako bilo, ali “ludi Zoki” je sada heroj. Zašto? Zato jer je rekao istine koje se žvaču po “opskurnim” medijima i društvenim mrežama desetljećima? On je finncirao GONG i znao je tko su i što su: Sad kaže da su agentura. Financirao je BABE i i Puhovskog i slao policiju na branitelje, ljevičario sve u šesnaest. Je li sada došao pameti? Ili se jednostavno nagledao propovjednika morala i vrlina koji ne znaju što vrline uopće jesu, koji bi rođenu djecu prodali za vlastiti interes, a kamoli izgovorili svoje mišljenje ako je suprotno mišljenju sredine iz koje dolaze, pa je hrabro odlučio zamjeriti se svima sa svoje strane političkog spektra?
Milanovićevi istupi su s jedne strane čisti politički porn, ali zanimljivo je da je proglašen “miljenikom ekstremne desnice”: Znači, ekstremna desnica su svi kojima bogati crveni propovjednici morala i signalizatori vrlina, Rade i Jelene, te mudroseri koji su si dobar i lagodan život osigurali seruckanjem po hrvatskoj “zatucanoj” sirotinji i cinkanjem studentarije idu na živce. Ja sam uvijek bio “desničar” jer podržavam slobodu poduzetništva, smatram da je temelj svih sloboda sloboda raspolaganja svojim novcem (kojeg nikad nisam imao, naravno, no tim više ne želim plaćati paranoje oko zatopljenja i spašavanje socijalističke brodogradnje). I nemam ništa protiv bogatih ljudi. Imam protiv bogatih Hollywoodskih zvijezda, hrvatskih političara, međunarodnih humanista i dobrotvora koji iz svojih vila i Bentleya propovijedaju socijalizam o trošku sirotinje, i povremeno eventualno nabace milostinju istoj. Ne smetaju mi Trump, Todorić, Rimac, Musk. Smetaju mi Rada s milijun kuna na računu koja glasa za komunisticu Katu koja bi to plijenila, Jelena koja ispija kokteliće po barovima u koje ja ne mogu ući jer su mi preskupi i prodaje socijalnu pravdu, i sve od Sorosa do Puhovskog s te strane (faktografe, jesam li kao Nino antisemit jer mi se ne dopadaju politike čovjeka koji je i u Izraelu praktički persona non grata jer financira organizacije koje podržavaju stvaranje palestinske države na izraelskom tlu?). Zato imam, kao i drugi takvi, simpatija za Milanovićeve istupe (ne nužno za njega kao takvog, jer ne pišem i ne razmišljam “ad hominem”).
Milanović nije tipičan političar, on ne pazi što govori, nije bez boje, okusa, i mirisa kao Plenković. On je njegova sušta suprotnost, iako su i jedni i drugi potrebni u demokracijama, i umiveni briselski birokrati – jer mi ne možemo svijet tek tako mijenjati, moramo se u jednoj mjeri njemu prilagoditi da bismo opstali – ali i neobuzdani, iskreni i pomalo egocentrični, ali ipak slobodoumni ljudi poput Milanovića. Danas-sutra će se on obrušiti na ZDS i ustaše (ili “ustaše”), pa će opet biti miljenikom Rade i Jelene, sve će mu biti oprošteno. To je Milanović. No iskrenost i dosljednost koje je iskazao u zadnjim istupima je hvalevrijedna, rijetka i poštovanja vrijedna osobina u politici. Jer, sloboda govora nije govoriti ono što nikog ne vrijeđa, već govoriti ono što svakog vrijeđa. Je li to normalno ili ne, zavisi od vaše točke gledišta. Meni jest.
Autor: MARCEL HOLJEVAC/PRIZNAJEM.HR
