Migrantski val ponovno jača: Zašto upravo muškarci najčešće traže azil?

Prošle srijede belgijska državna tajnica Nicole de Moor rekla je da se očekuje sve veći pritisak na smještaj azilanata u nadolazećim mjesecima i da želi 'apsolutno izbjeći da djeca završe na ulici ove zime'.

Umjesto toga, samci će se morati sami snalaziti, piše Euronews.

To je izazvalo žestoku reakciju, a regija Bruxelles i Amnesty International među onima su koji su pozvali vladu da se predomisli. Europska komisija rekla je da će kontaktirati belgijske vlasti po tom pitanju.

Reakcija po pitanju muškaraca koji traže azil bilo je i u drugim slučajevima. Pitanje samaca muškaraca koji traže azil postavilo se i kada je britanska Vlada 500 migranata odlučila smjestiti na teglenicu Bibby Stockholm u južnoj Engleskoj, a sve kako bi izbjegla trošenje novca na hotelski smještaj.

'Jedini problem je što toliko ljudi stiže na brod i svi su muškarci. Gdje su obitelji? Gdje su žene i djeca?', rekao je za BBC jedan lokalni stanovnik.

Drugi su bili i eksplicitniji u komentarima. 'Jako sam zabrinuta, bojim se, ja i moja djeca dolazimo na more, ovdje na plažu. Kako ćemo moći raditi kad je ovdje 500 muškaraca?', komentirala je jedna žena.

Zašto uglavnom muškarci migriraju i traže azil?

Prema podacima Agencije EU za azil, muški podnositelji zahtjeva prošle su godine činili 71 posto zahtjeva za azil.

Međutim, stručnjaci i aktivisti ističu da postoje razlozi zašto su muškarci ti koji su često ti koji krenu na put.

'To ih također čini vjerojatnijim da budu meta u situaciji političkih i društvenih previranja', dodao je.

'Putovanje u Europu je opasno i skupo, a skupljanje dovoljno novca za sve članove da potraže zaštitu u inozemstvu je teško, tako da se često muškarci prvo šalju u inozemstvo kako bi osigurali prihode za uzdržavanje obitelji, ali i problai ishoditi međunarodne zaštite za ostatak obitelji', dodaje Sigona.

Međutim, obzirom da neke zemlje imaju restriktivnije pristupe kod mehanizma 'okupljanja obitelji', Sigona upozorava da 'vidimo sve više djece i žena koji prelaze opasan prijelaz i riskiraju svoje živote, a takav je slučaj i kod neregularnih prelazaka u Sredozemlju i preko Engleskog kanala'.

Nedostatak komunikacije s lokalnim zajednicama povećava strah koji osjećaju oni koji imaju nove susjede, a ne znaju ništa o njihovom porijeklu, dodaje.

'Tražitelji azila često su smješteni u ionako siromašnim i marginaliziranim područjima, a njihovo prisustvo neki lokalni stanovnici doživljavaju kao daljnji oblik isključenosti', rekao je. Često se zaboravlja na komunikaciju s lokalnim zajednicama i ljudi se bez prethodnog dogovora smještaju u prostore.

Sigona nije oduševljen belgijskim planom za muškarce samce i ne smatra ga 'odgovarajućim'.

'Žene s djecom i obiteljima manjina su u sustavu azila. Iako je očito važno da imaju sklonište za zimu, malo je vjerojatno da se svim samcima mora uskratiti sklonište da bi ih smjestili', poručuje Sigona.

Smatrao je da je pravi cilj belgijskog plana 'kažnjavanje pojedinačnih podnositelja zahtjeva, čime se dodatno jača pogrešna percepcija javnosti da migranti zlorabe sustav i da su opasni'.

U dokumentu koji grupa Care4Calais objavljuje na svojoj web stranici, navodi se 'mladići koje vidite na ovim brodovima daju sve od sebe kako bi zaštitili svoje obitelji. Svoje majke, bake, sestre, bebe, kćeri. Koliko često otac kaže da bi umro za svoju kćer, muž kaže da bi umro za svoju ženu? Pa ovi momci to provode u praksi.'