MILANOVIĆ KAKVOG DANAS ZNAMO PRODUKT JE STIPE MESIĆA! Ovo je već viđeno: Iza svega krije se jeftina demagogija, kakva se desnici i prije servirala

POLITIČKI SAVJETNIK

Da su predsjednik Republike Zoran Milanović i predsjednik Vlade Andrej Plenković “na ratnoj nozi”, odavno više nije vijest. Retorika kojom se Milanović obraća svomu žestokom rivalu iz Banskih dvora već neko vrijeme ne nalikuje na politički diskurs u uređenoj, demokratskoj zemlji kakvom se Hrvatska voli predstavljati. No i to je narod prihvatio kao dio Milanovićeva karaktera koji je doista sve teže definirati.

AUTOR: Iva Međugorac

Tko bi ga definirao, kada je Milanović na Pantovčak stigao kao SDP-ov i kandidat lijevih političkih opcija, da bi potom svoju komunikaciju i političko djelovanje približio krajnje desnim političkim opcijama, dominirajući time među braniteljskom populacijom, ali i među Hrvatima u Bosni i Hercegovini koji su u predsjedniku prepoznali velikog vođu. Mali je dio onih koji su tijekom ove velike Milanovićeve političke transformacije upozoravali da se u pozadini krije jeftina demagogija, kakva se desnici nerijetko i prije servirala, ali znato manje uvjerljivo nego sada s predsjednikom. Toj istoj desnici koja ga je prigrlila nakon nekoliko vraćenih odlikovanja i nekoliko posjećenih braniteljskih obljetnica Milanović se obraća i kroz žestoke obračune s Plenkovićem kojega ni desno krilo HDZ-a, a ni načelno konzervativno biračko tijelo nikada nije prihvatilo kao svoga predstavnika, čime je na desnoj političkoj sceni uistinu ostavljen golem prazan prostor koji predsjednik nastoji popuniti boreći se pritom za još jedan mandat, što je već sada prilično realan scenarij.

Često se među raznim političkim analitičarima provlači teza o tome kako je u aktualnoj političkoj areni upravo Milanović jedina stvarna oporba premijeru Plenkoviću, i sam Milanović svjestan je svoje dominante pozicije koju uglavnom koristi kako bi ‘rasturio’ HDZ udarajući Plenkovića ispod pojasa i tamo gdje je najslabiji.

Bezobrazni cinizam

Jedna od tih slabih HDZ-ovih točaka je i odnos prema hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini. Bez obzira na to što Plenković stalno tvrdi kako poduzima sve što je u njegovoj moći da bi se izborio za prava tog naroda, koji je inače godinama bio najsigurnije biračko tijelo vladajuće stranke, u praksi se njegov napor jednostavno ne vidi. Svoja stajališta o susjednoj BiH, ali i o položaju Hrvata u BiH, znatno izravnije od Plenkovića iznosi Milanović, koji je zbog toga nedavno ušao u novi sukob s premijerom i ministrom vanjskih poslova Gordanom Grlićem Radmanom progovarajući o statusu EU kandidata za Ukrajinu i Moldaviju koji je i službeno potvrđen, dok je Bosna i Hercegovina još na čekanju.

“Ovo sramoti Hrvatsku. Ovo još ne možemo staviti u kategoriju veleizdaje, ali je izdaja. Jedna sadistička izdaja. Ono što je jučer usvojilo Europsko vijeće takav je bezobrazni cinizam. I Plenković se još time hvali. Naravno da ne žele mijenjati izborni zakon, na izborima žele pokrasti”, rekao je Milanović koji se izravno obrušio na premijera, ali i na ministra vanjskih poslova Gordana Grlića Radmana. “Frajer se ‘outao’, rekao je da disfunkcionalna država, a tamo je išao na svadbe, ne može u EU? A što je s Ukrajinom? U kameru HTV-a taj princ iz kafilerije iz Sesvetskog Kraljevca, maznute u privatizaciji, objašnjava da se Plenković bori za njih. Ukrajina i Moldavija su bolje od BiH? Uvjeti se postavljaju o izbornoj reformi, što to njima znači? To je jedan hladni, sadistički cinizam. Uništavaju se Hrvati u BiH. Grlić Radman bi radio u kotlovnici da ga nisam poslao za ambasadora u Budimpeštu.”

“Sramoti nas taj tip”, poručio je predsjednik Milanović, na čije je poruke Radman još jedanput reagirao, a s obzirom na odjek, možda bi bilo bolje da nije jer je sada već opće poznato da svaki HDZ-ovac koji uđe u sukob s predsjednikom iz njega izađe “kratkih rukava”.

Zaoštrio retoriku

Na Milanovićeve napada Plenković se pak osvrnuo prilično šturo, ponavljajući staru mantru da je za Hrvate u BiH učinio znatno više od Milanovića. To što Plenković sada tvrdi da je za Hrvate u susjednoj BiH učinio više od Milanovića objektivno govoreći nije nešto čime bi se premijer trebao hvaliti, Milanović zapravo ni u jednom trenutku svoje premijerske karijere, kada je doista nešto konkretno za taj narod i mogao učiniti, nije učinio baš ništa. Upravo suprotno, u to doba Milanović je inzistirao na tome da Bosna i Hercegovina treba postati građanska država pa je sa svojim političkim savjetnikom Stipom Mesićem podržavao SDP-ovca Željka Komšića kao samoproglašenog hrvatskog kandidata za člana Predsjedništva BiH. Ne treba zaboraviti da je u Milanovićevoj vladi na poziciji potpredsjednice, ali i ministrice vanjskih poslova sjedila Vesna Pusić, čija su stajališta o agresiji Hrvatske na BiH, ali i o položaju hrvatskog naroda u toj zemlji, na tragu onih Komšićevih. Istina je da je Bosni i Hercegovini nužna promjena izbornog zakona, koji bi Hrvatima jamčio ravnopravnost, no pitanje je bi li, da do toga sutra doista dođe, uz Hrvate zaista stao Milanovićev prijatelj Milorad Dodik, kojega s hrvatskim predsjednikom povezuju prilično umjerena stajališta prema Rusima koji razaraju Ukrajinu. Jasno je svakom prosječnom promatraču političke zbilje u susjednoj BiH da su ondje, zahvaljujući proruski orijentiranim političarima, Rusi obavještajno premrežili dobar dio te zemlje.

Niz sukoba

U posljednjih nekoliko mjeseci Milanović se, predstavljajući Hrvatsku kao njezin predsjednik, sukobio s nizom država, kritizirao je i Europsku uniju, ali i NATO te postavio ultimatume čije ispunjenje nije realno, ali je zato realno zaključiti da se predsjednik tim srčanim zalaganjem za promjene izbornog zakonodavstva u Bosni i Hercegovini ukrcao na vlak na kojem će profitirati, a sve to s ciljem destabilizacije Plenkovića, kojega Milanovićeva agresija doista dovodi u nezavidan položaj – da se kojim slučajem ‘sutra’ izborni zakon u BiH promijeni, ili da ta zemlja doista dobije status kandidata za članstvo u Europskoj uniji, Milanović će to proglasiti vlastitom pobjedom, a ako pak do tih promjena ne dođe u doglednom periodu, Milanović će za propuste kriviti Plenkovića, što je već počeo činiti.

Nevjerojatno je da se Milanović s jedne strane gorljivo zalaže za ulazak Bosne i Hercegovine u EU, dok s druge strane ne daje potporu ulasku BiH u NATO-savez. “BiH u NATO-u? Nikad neće ući, tamo satiru Hrvate, država je nikakva. Dok sam predsjednik, bit ću protiv toga da se NATO širi igdje”, izjavio je Milanović, čije izjave pomno analiziraju u vladajućoj stranci, u kojoj su uvjereni kako iza njegove napadačke retorike usmjerene prema premijeru Plenkoviću uz ostalo stoje zbivanja koja se odnose na rat u Ukrajini. Nije tajna da su u vladajućoj stranci još prije nekoliko mjeseci Milanovića proglasili igračem Kremlja, a pojedinci su tvrdili kako je, uz srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića, upravo hrvatski predsjednik najeksponiraniji ruski čovjek na ovim prostorima.

Sada pak u svojim teorijama HDZ-ovci idu korak dalje pa tvrde da Milanović svoje veze s Rusima može zahvaliti bivšem predsjedniku Stipi Mesiću, s kojim se nerijetko konzultira i uz čije savjete rukovodi državom. Kako tvrde naši sugovornici, i za ovaj posljednji napad na Plenkovića brifirao ga je Mesić, koji je svoja proruski orijentirana stajališta iznio i tijekom nedavnog posjeta Ivancu, gdje je otvoreno komentirao rusku invaziju na Ukrajinu tvrdeći da zbog sankcija Rusiji najviše pate građani Europe. Dobro je poznato da je premijer Plenković od početka ruske invazije na Ukrajinu podržao ukrajinsku stranu, a to prema tvrdnjama HDZ-ovaca Mesiću, a time ni Milanoviću ne odgovara jer su oni ruski igrači na našim prostorima. Čiji je Mesić uistinu igrač, nemoguće je definirati, ali iz njegovih izjava u Ivancu moglo bi se zaključiti kako on ima određenu razinu razumijevanja za Ruse.

“Vodi se jedan tihi rat na gospodarskom planu između Kine i Amerike. Vodi se jedan ne tako tih rat između Amerike i Rusije, vodi se i jedan predstavnički rat u Ukrajini, ali vodi se i jedan brutalan, vrlo brutalan rat, a to je propagandni rat”, ustvrdio je Mesić dodajući kako se građane nastoji zavarati da je ono što vide na svojim ekranima i pročitaju u svojim novinama jedna istina. Prema njegovim riječima, ruska intervencija u Ukrajini mogla se izbjeći da se sve riješilo za diplomatskim stolom. Sve se za diplomatskim stolom moglo riješiti i u sporu između bivšeg predsjednika i Mostova sinjskog gradonačelnika Mira Bulja, umjesto toga, njih dvojica našla su se na sudu zbog toga što je mostovac Mesića nazvao klevetnikom i elementarnom nepogodom.

Izgubio na sudu

Općinski sud u Zagrebu ovih je dana nepravomoćno odbio tužbeni zahtjev bivšeg predsjednika koji je od Bulja potraživao naknadu štete za duševne boli zbog spomenutih izjava, a prema presudi Ivane Čačić, Mesića se obvezuje da podmiri sve troškove parnice u postupku u iznosu od 6563 kune. Bulj stoga i nakon ove presude ne prestaje ponavljati kako nije uvrijedio Mesića, nego je o njemu izrekao istinu. Koja je istina Zorana Milanovića, jedno je od pitanja koje se posljednjih dana postavlja među hrvatskim desničarima koji su u njemu prepoznali svoga novog vođu. Taj Milanovićev status počeo se otapati prije nekoliko tjedana kada je postalo jasno da je on stajao iza zahtjeva za pomilovanje udbaških osuđenika Perkovića i Mustača, a svojim posljednjim istupima u povodu Dana antifašističke borbe Milanović je desničarima još jednom pokazao da on nije suverenist kakvim se predstavljao, nego je po svemu sudeći ispod kože onaj isti stari komunist kakvim su ga smatrali kad su u Savskoj postavljali šator dovodeći u pitanje njegovu premijersku poziciju. U Brezovici se Milanović lijepo družio sa svojim prethodnicima Mesićem i Ivom Josipovićem, a onda se srdačno pozdravio s Franjom Habulinom te uz ostalo poručio kako su partizani odveli Hrvatsku na pravu stranu povijesti.

Nije Milanovićevo gostovanje u Brezovici, pa ni susret s Habulinom na desnici prošao nezapaženo pa je još istoga dana voditelj Velimir Bujanec na svojem profilu na Facebooku objavio video proslave u Brezovici podsjetivši na nedavni predsjednikov istup u kojemu je Habulina nazvao šatroantifašistom kojega su kupili za tri gemišta. “Je li Milanović sada platio pet gemišta”, zapitao se Bujanec referirajući se na predsjednika Republike. Malo je vjerojatno da je Milanović u Brezovici bilo komu bilo što platio, Brezovica je početna točka njegove kampanje za predsjedničke izbore, s te početne točke on je jasno definirao što je, s te točke krenuo je u demonstraciju svojega karaktera i svojih stajališta koja su uz ostalo podrazumijevala izbacivanje Tuđmanove biste s Pantovčaka, ali i osude na račun pozdrava “Za dom spremni” te u konačnici i stajališta koja bi mogla rezultirati pomilovanjem osuđenih udbaša. Sve to karakterni Milanović čini tako vješto da desnicu s nekoliko bučnih izjava, nekoliko svađa i puno hajke prevodi žednu preko vode, uz konzultacije sa svojim velikim prijateljem – Stipom Mesićem.