Milanović Litre o vezi eko aktivizma stranke Možemo s eksploatacijom djece u Kongu

Saborski zastupnik Hrvatskih suverenista Marko Milanović Litre na Facebooku se tekstom osvrnuo na aktualnu aferu s posvajanjem djece iz DR Kongo od strane četiri hrvatska para, među kojima su i oni bliski stranci Možemo. Milanović Litre povezao je eko aktivizam ove ekstremno lijeve stranke s rudnicima kobalta, kemijskog elementa koji je potreban za baterije za električne automobile, s eksploatacijom djece u Kongu, prenosi Narod.hr.

Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

”Duboko sam uznemiren licemjerjem i nedjelovanjem vladajućih kao i njihovih budućih koalicijskih partnera iz Možemo kada je riječ o pitanju trgovine djecom iz Konga.

Možemo se voli predstavljati kao predvodnik u zaštiti okoliša i održivosti baš poput njihovih zelenih mecena u Europskoj uniji koji već duže vrijeme šuruju s Plenkovićevim i Vučićevim pučanima u promoviranju tzv. zelenih politika i propisa koje zapravo pridonose iskorištavanju i zlostavljanju tisuća djece u industriji rudnika kobalta u Kongu.

Nedjelovanje po ovom pitanju je na razini znanstvene fantastike s obzirom na obilje dokaza i izvješća koja dokumentiraju raširenu upotrebu dječjeg rada u industriji rudarstva kobalta u Kongu. Prije sedam godina, 2015. godine Washington Post objavio je istraživanje u kojem je razotkriveno korištenje dječjeg rada u proizvodnji kobalta za velike tehnološke tvrtke. Međutim, iako tehnološke tvrtke imaju ulogu u rješavanju ovog problema, velika odgovornost leži na Europskoj uniji, zelenim strankama i njihovim politikama koje promoviraju izrabljivanje djece u svrhu zelenih politika.

Procjenjuje se da u tim rudnicima radi 40.000 djece, od kojih su mnoga izložena opasnim i izrabljivačkim uvjetima te koja često postaju žrtve trgovine ljudima, čemu svjedočimo zadnjih nekoliko tjedana i u Hrvatskoj. Kobalt koji ekstrahiraju ključna je komponenta u proizvodnji baterija za električne automobile, sektoru koji tzv. zelene stranke snažno promiču kao dio svojih napora za smanjenje emisija ugljika i borbu protiv klimatskih promjena.

U Kongu se djeca od samo šest godina vrbuju za rad u rudnicima, često putem prisile ili prijevare. Rade u smjenama od čak 12 sati dnevno za manje od 10 kuna, a izloženi su istim opasnostima kao i odrasli rudari koji pate od respiratornih problema i teških trovanja. Mnoga od te djece prisiljena su napustiti svoje domove i obitelji te su izložena iskorištavanju i zlostavljanju.

No, umjesto da se tzv. zelene stranke pozabave izvorom problemom trgovine djecom, Možemo i njihove EU mecene zatvaraju oči pred tom patnjom i nastavljaju davati prednost navodnim ekološkim prednostima električnih automobila u odnosu na ljudska prava te djece.

Ovo je jasan primjer moralnog neuspjeha Možemovaca, njihovih zelenih mecena, Plenkovićevih i Vučićevih pučana i cijele vrhuške Europske unije kojim se pokazuje njihova nesposobnost da žive u skladu sa vlastitim deklarativnim idealima pravde i humanosti.

Zelene politike, koje možda i jesu bile dobronamjerne, imale su kao posljedicu povećanje potražnje za kobaltom i drugim mineralima koji se koriste u baterijama električnih automobila, potičući širenje zanatskog rudarenja u Kongu i pridonoseći problemu trgovine djecom. Vrijeme je da Možemo preuzme odgovornost za svoju ulogu u trgovini ljudima i da poduzmu konkretne korake, no tu ne mislim na nezakonito posvajanje djece od strane njihovih simpatizera i članova”.