Milanovićeva partizanka prešutjela je šokantne detalje: Franjevcima su radili nezamislivo

Članovi franjevačke zajednice u Hercegovini od konca 2. svjetskog rata ne prestaju pričati o sedam franjevaca u Mostaru i 12 ubijenih i spaljenih franjevaca u samostanu na Širokom Brijegu koje su u veljači 1945. godine partizani likvidirali na najužasnije načine.

To ne skriva niti Vjera Andrijić, 101-godišnja partizanka koja je nazočila inauguraciji predsjednika Zorana Milanovića, a koja je priznanjem o likvidaciji franjevaca iz Širokog Brijega šokirala javnosti i pokrenula izvide DORH-a: “Borba je bila, nismo imali borbu s ničim nego s crkvom i dokle god crkva nije pala, dok popovi nisu prestali iz crkve pucati, Široki Brijeg nije pao, bila je noć. To sam ja svojim očima vidjela”, rekla je bivša bolničarka u partizanskoj dalmatinskoj brigadi.

Neke fratre iz Širokog Brijega su žive zapalili

Iako Vjera nije detaljno opisala događaj, evidentno je da se te kobne srijede dogodio teški ratni zločin. Oko 11.00 sati  7. veljače 1945. godine partizani su probili zadnje linije obrane te ušli su u Široki Brijeg. U franjevačkom samostanu su pronašli dvanaest fratara te nekoliko učenika koji su se skrili zbog sigurnosti.

Potom su partizani 11. dalmatinskog korpusa, osnovanog u selu Kozica pokraj Vrgorca, iz samostana izveli sve fratre, vezali ih žicom, odveli ih u obližnje ratno sklonište te ih tu ubili, a neke i žive spalili. Dan prije, pedesetak osoba, među kojima i devet fratara i 30 učenika su se sakrili u fratarsku mlinicu, uz današnju Ulicu pobijenih franjevaca (Obilazna cesta) u Širokom Brijegu, te su se 8. veljače nakon prestanka napada vratili u samostan. Tu su ih dočekali partizani te ih odveli u nepoznatom smjeru.

Mostarske franjevce vezali žicom i bacili u Neretvu

Nakon toga, na Čistu srijedu, 14. veljače 1945. godine partizani su upali u Franjevački samostan sv. Petra i Pavla u Mostaru i sve fratre uhitili u samostanskom dnevnom boravku. Izdvojili su provincijala fra Lea Petrovića, gvardijana fra Grgu Vasilja, stare i nemoćne fratre fra Bernardina Smoljana, fra Jozu Bencuna i fra Rafu Prusinu, župnika iz Tepčića fra Kažimira Bebeka i profesora hrvatskog jezika na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji na Širokom Brijegu fra Nenada Pehara.

Odveli su ih i odmah pred samostanom zavrnuli ruke na leđa i vezali ih žicom. Odveli su ih kamionom prema Neretvi. Mučili su ih, ponizili, okrutno ubili i bacili u rijeku Neretvu.