MIRA ŠIMIĆ MARKANOVIĆ: SVE NAŠE DUŠE PO ORUŽJU BRATE....
Zastani ,poslušaj, po oružju brate......
Ćutiš li moju bol , suze koje te prate....
Ne trebam lampaše,
ne trebam cvijeće,
ne trebam naklon,
neg' nešto veće...
Hrvatsku trebam, kakvu smo snili ,
hrabru i odvažnu i mi smo takvi bili..
U blatu i kiši , pod salvom granata,
rame uz rame , brat do brata......
Gdje ste nestali ratnici, braćo?
Što se zbilo?
Čuješ li nas pradidova stino,
čuješ li nas Velebitska vilo?
Tko su ovi neznani ljudi???? Kamo nam Hrvatsku vode, o Domovino moja , o Hrvatski rode????
Dali smo život, dali smo sebe,
da imamo Domovinu , pitam brate tebe....
Šutiš ,ništa ne govoriš ,nijeme usne su tvoje,
ramena pognuta, pogled bez sjaja....
Imamo li svoju Hrvatsku brate?
Ima li patnjama kraja?
Okrećeš se i odlaziš.....
a svjetlost svijeće na vjetru treperi,
ja nemam mira ni spokoja,
pakla su otvorene dveri!
Zapamti po oružju brate!
zapamti Hrvatski rode!
samo hrabri i odvažni,
putem slobode hode!
Tko su ovi neznani ljudi??? Kamo nam Hrvatsku vode, o Domovino moja , o Hrvatski rode????
Izvor:PDN
