Mit o “podjeli Bosne” u Karađorđevu je dio specijalnog propagandnog rata KOS-a i bošnjačkih tajnih službi koji traje još do danas
Mit o “podjeli Bosne” u Karađorđevu je dokaz o lažima koje su godinama, još za vrijeme rata dok je Hrvatska bila ubijana, paljena i mučena, plasirane hrvatskom narodu.
Mit o “podjeli Bosne” u Karađorđevu je dokaz o lažima koje su godinama, još za vrijeme rata dok je Hrvatska bila ubijana, paljena i mučena, plasirane hrvatskom narodu.
Najveća laž je bila navodni dogovor Tuđman-Milošević o podjeli Jugoslavije, napose Bosne i Hercegovine. Tvrdilo se da je podjela dogovorena 1991. u mjestu Karađorđevo, Srbija. Rat je odnio desetine tisuća života i strahovitih razaranja i samo to je više nego dovoljan argument za besmislicu te teze.Činjenica je da je i Borisav Jović, najbliži suradnik Slobodana Miloševića, predsjednik Predsjedništva SFRJ u vrijeme sastanka u Karađorđevu, također i haaški svjedok(nažalost ne i optuženik), potpisao izjavu Haaškome sudu u kojoj tvrdi: “da je takav dogovor o podeli Bosne Mesićeva izmišljotina putem kojim je nameravao da diskredituje Tuđmana s kojim se bio sukobio”.
Činjenica je također da je prva verzija priče o “podjeli Bosne”, sredinom 1991. godine, od glasine o tome kako je Milošević nudio Tuđmanu “podjelu Jugoslavije”, ali se nisu dogovorili, prerasla tijekom godina, u novim verzijama i interpretacijama, u “dogovor o podjeli Bosne”, zatim u “vojni savez” o “podjeli Bosne”, da bi finale bio u “dogovorenom ratu”. I sve to bez novih dokaza i argumenata.
Na temelju čitavog proučavanja,ne postoji nikakav dokaz i ništa se ne događa sukladno tom navodnom dogovoru.Zagovornici te teze da je on s Miloševićem dogovorio podjelu BiH u Karađorđevu ne mogu pogoditi datum tog sastanka, ne mogu pogoditi točan sadržaj osim da se radilo o podjeli Bosne.
Često se o tome govori kako je predsjednik Tuđman želio podijeliti BiH tako da Hrvatska dobije jedan model Banovine Hrvatske. Jedan od najvažnijih dijelova Banovine bio je Bosanska Posavina, ali isti ljudi koji predsjednika Tuđmana optužuju da je dijelio BIH u Karađorđevu da bi pravio Banovinu Hrvatsku, optužuju ga da je prodao Posavinu. Taj dogovor u Karađorđevu nema nikakvog svjedoka, nema nikakvog zapisa, nema dokumenata, nema ničega, nego postoji izjave ljudi iz druge i treće ruke koji su počeli iz određenih razloga širiti priču o tom događaju zbog dobivanja političkih bodova. Da stvar bude gora, te priče nisu krenule odmah iz hrvatskog korpusa, nego su ih Bošnjaci počeli širiti.
