MLADEN JE S 19 GODINA UBIJEN U BOROVU SELU! ‘Ponosno nosim stričevo ime, ali želim da kazne počinitelje’
Mladen Ćatić iz Županje kaže kako je ime koje nosi neopisiv ponos, ali i obaveza da bude dobra čovjek i da promiče vrijednosti za koje se zalagao njegov istoimeni stric koji je s nepunih 20 godina ubijen u Borovu Selu.
Mladi redarstvenik i strastveni BBB Mladen Ćatić nije ni slutio da će intervencija u Borovu Selu toga dana završiti kobno za njega i njegovih 11 kolega, kao niti da će njihova smrt za Hrvatsku značiti put u petogodišnji rat. Zadatak da 02. svibnja 1991. iz Borova Sela izvuku dvojicu kolega koji su zarobljeni dan prije, za 12 mladih redarstvenika pretvorio se u noćnu moru onoga trenutka kada su ih pobunjenici dočekali pucnjavom iz pušaka, snajpera i tromblona.
“Nosim ime po stricu koji je poginuo sa 19”
Stipan Bošnjak, Luka Crnković, Josip Culej, Janko Čović, Zoran Grašić, Antun Grbavac, Željko Hrala, Zdenko Perica, Marinko Petrušić, Mladen Šarić i Ivica Vučić toga su dana postali žrtve bezumnog masakra. Među njima, našao se i nesretni 19-godišnji Mladen Ćatić:
“U vrijeme kada je moj stric ubijen ja nisam bio niti rođen, ali priča o njemu u našoj je obitelji vrlo živa. Moj otac je meni dao ime po svom mlađem, poginulom bratu i sada su ime Mladen, pokoja fotografija i priča – sve što imam od njega”, kaže nam nećak Mladen iz Županje.
Najmanje bi, kaže, želio da “osramoti ” stričevo ime:
“Ljudi koji su tada ginuli za slobodu, bili su ljudi sa čvrstim stavovima i idealima. Nama koji smo ih naslijedili, a ja sam konkretno naslijedio i ime heroja, preostaje da barem taj ponos sačuvamo.”
Županja ga pamti
U Županji su, kaže, njegovom stricu u čast oslikana dva murala, ulica u kojoj se nalazi njegova roditeljska kuća, nosi njegovo ime, kao i igralište NK Županja 77, kluba u kojem je nekada igrao.
“Ja sam predsjednik kluba čije igralište nosi naziv po mom stricu, a svake se godine njemu u čast održava nogometni turnir. Sve su to načini putem kojih ne želimo da padne u zaborav.”
“Teško nam pada što je zločin ostao nekažnjen”
Mladenova je sudbina, kaže naš sugovornik, jako utjecala na ostatak obitelji:
“Moji baka i deda su umrli u boli za sinom, moj otac kao njegov stariji brat također pati, brojne bolesti u obitelji su, bojim se, posljedica tuge za Mladenom, ali i nepravdom zbog nekažnjenog zločina. Ne možemo vratiti vrijeme unatrag, prihvatili smo da je u našoj obitelji postojao jedan veliki heroj i na to smo ponosni, no ostaje gorčina zbog nedostatka volje da se procesuiraju počinitelji. Teško nam je vjerovati da nikome do toga nije stalo.”
Mladen Ćatić kaže kako je više članova njegove obitelji poginulo tijekom Domovinskog rata:
“Ponosni smo na sve njih, ali ponavljam. Sve dok se toleriraju provokativni spomenici nalogodavcima i počiniteljima zločina u Borovu Selu, a paralelno nitko ne traži kažnjavanje istih – moja obitelj neće biti mirna”.
