Mladen Pavković: Može li gore?

Dvorana Hrvatskog sabora je gotovo puna, jedino kad je glasovanje. Ali, ni onda ne dođu svi.

Ostale dane, kad se raspravlja o važnim zakonima i propisima tek tu i tamo je netko u ovim foteljama.

Stoga - ovo se više ne da gledati ni slušati.

Naime, Hrvatski sabor manje-više zasjeda tri dana u nedjelju, a sabornica je gotovo – prazna.

Desetak manje-.više istih lica sjedi i raspravlja, kao u nekakvoj mjesnoj zajednici.

Vjerovali smo da će pojedine teme, od životnog interesa, pobuditi barem malo zanimanja onih koji nas predstavljaju u ovom visokom domu, kad tamo – ništa.

Nu, već smo se nekoliko puta osvrnuli na prazne saborske klupe, ali sve i dalje ide po starom.

Velika većina zastupnika „radi“ samo na dan kad su glasovanja. Dođu, pritisnu gumbić i – odu u saborski restoran na bogati ručak, kojeg plaćaju nešto više nego tramvajsku kartu, i odu – svojim putem.

Taj i takav Sabor nema smisla. Bolje bi bilo da se tih „desetak“ zastupnika koji redovito dolaze na zasjedanja nađu za stolom u nekom restoranu, uz bečki ili vinski gulaš, i održavaju rasprave bez tv i inih kamera, prije nego što neki od njih javno govore (svaka čast iznimkama) što nema veze s temama (mozgom), a još manje sa zakonima koje donose.

Pojedina zasjedanja prate i učenici osnovnih i srednjih škola. Sjede na „galeriji“ i gledaju prazne fotelje i slušaju nekolicinu zastupnika koji se „natječu“ tko će više i brže dobiti opomenu, što im je još jedan razlog da se umjesto u Saboru vrijeme provedu u tamošnjem restoranu i kavani, gdje mogu od jutra do večeri. za „desetak“ kuna, kako smo napomenuli, piti i jesti.

Predlažemo da većina zastupnika i zastupnica jednu sjednicu posvete sami sebi, tj. da se pitaju- može li gore?

Mladen Pavković,

predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)