Mladen Pavković : Predsjedniče, a Bušića, Tuđmana i Glibotu ste zaboravili ?

Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović odlikovao je trojicu živućih proljećara i šestoricu posmrtno. Tako su objavili pojedini mediji. Naime, devetoricu istaknutih sudionika Hrvatskog proljeća Predsjednik je odlikovao Veleredom kralja Dimitra Zvonimira s lentom i Danicom : Zvonimira  Čička (čovjek koji bi, da se malo našalimo) trebao dobiti i najviše odličje za pljuvanje i bljuvanje po hrvatskoj državi a poglavito prvom hrvatskom predsjedniku !), Dražena Budišu i Gorana Dodiga, dok su posmrtno odlikovani Ante Paradžik, Marko i Vladimir Veselica, Hrvoje Šošić,  Ljudevit Jonke i Jozo Ivičević Bakulić. Ranije su odlikovani i proljećari : Savka Dabčević-Kučar, Ante Miko Tripalo, Vlado Gotovac, Ivan Supek, Šime Đodan, Vlatko Pavletić i Petar Šegedin.

Međutim, neki od hrvatskih proljećara poput Ante Glibote (Slivno, kraj Imotskog, 15.6.1945.-Pariz, 29.8. 2020.) i ovog su puta preskočeni, namjerno ili ne. Glibota je već i umro, a da nikada nije primio zasluženo priznanje. Možda i za to što je otvoreno i javno na svim mjestima branio i uzdizao dr. Franju Tuđmana, što se, kao primjerice, za Čička, kojeg smo posebno spomenuli, ne može reći.

Glibota je bio najmlađi u grupi lučonoša i relativno dugo posljednji preživjeli iz grupe hrvatskih intelektualaca zatvorenih i optuženih za kontrarevolucionarnu aktivnost 11. siječnja 1972. u zajednici sa Tuđmanom, Veselicom, Pavletićem, Gotovcom, Đodanom, Šošićem, Komaricom, Ivičevićem…grupe kojoj su mediji dali sa pravom ime «Apostoli hrvatske državnosti», koja je na određen i precizan način već tada od davne 1968-1972 trasirala natpisima, riječju, intelektualnim zanosom i akcijama što su temeljna stremljenja i interes hrvatskog naroda: hrvatska državna samostalnost! To su ciljevi koje je hrvatski narod potvrdio i kroz pravedni Domovinski rat, izvojevaši nakon agresije JNA i Srbije pobjedu nad srpsko-četničkom soldateskom.

Po izlasku iz zatvora Ante Glibota odlazi u inozemstvo u nemogućnosti bilo kakvog posla u Domovini, gdje opet svojim talentom i znanjem, radom, postaje jedan od prominentnih intelektualnih figura u inozemstvu. Ekonomist po formaciji, potom povjesničar umjetnosti i arhitekture svojim radom, aktivnostima i publicističkim radom, intelektualnim zanosom ulazi u vrhove planetarne intelektualne elite, objavljujući više stotina knjiga i studija na području umjetnosti, arhitekture, literature na svim važnijim svjetskim jezima .Organizira više stotina najprestižnijih izložbi i manifestacija, koje dominiraju njihovom estetskom originalošću, smjelošću i temeljitošću, na svim kontinentima u najprestižnijim svetskim muzejima, galerijama i kulturolškim institucijama... Postaje uglednim članom najprestižnijih udruga i akademija svijeta, kao znak originalnih vizija i stremljenja u izučavanju povijesti umjetnosti i arhitecture, članom i suradnikom najprestižnijih revija i časopisa po svijetu, predajući na prestižnim nacionalnim akademijama i sveučilištima na svim kontinentima. Njegove knjige i studije su prevedene na najvažnije svetske jezike, što olakšavaju i njegove poliglotske vrline.

Paralelno svom radu Ante Glibota, gdje god nalazi za potrebito, istovremeno ističe i ukazuje na stanje potlačenog hrvatskog naroda, njegovih temeljnih sloboda i prava. Kad započimlju demokratske promjene uključuje se aktivno u promidžbu hrvatskih strateških interesa, dajući akcent u preokretanju medijskih slika i nesklonosti hrvatskim težnjama i aktivno tražeći pomoć u intelektualnim krugovima, medijskoj sceni i direktno kod najistaknutijih političara od Amerike, Rusije, Azije i naravno europskih dominantnih političkih čelnika, u potporu o međunarodnom priznanju Hrvatske. Ante Glibota pokreće i brojne akcije peticije i okupljanja, kao primjerice onog u Maastrichtu koja je okupila 26.000 Hrvata iz cijele Europe na dan stvaranje Evropske Unije 7. veljače 1992, tražeći da se zaustavi krvavi rat i agresija na Hrvatsku. Njegova je akcija istovremeno obilježena brojnim humanitarnim akcijama za djecu poginulih hrvatskih branitelja, za djecu Hrvatske kao i brojnim donacijam kulturnog sadržaja, bezbrojnim medijskim akcijama, tribinama promovirajući po svijetu temeljne hrvatske interese.

Svojim perom i rječju oštrim sintetičkim zapažanjima, on svakim danom pa i danas, ponovo ukazuje na temeljne probleme hrvatskog društva, imajući uvijek u vidu javni interes iznad onih partikularnih ili interesnih grupa, pa i na taj način pokazuje svoj permanentni interes za temeljna nerazrješena pitanja i zavrzlame, novostvorene hrvatske države, ali istovremeno ukazuje i na moguća riješenja izlaska iz krize i postavljanja čvrstih temelja za Hrvatsku državnu budućnost. Gospodarska kriza, problemi demografska obnove, spletovi kulturnih nedorečenosti, odnosi spram hrvatskim temeljnim temamama emigracijama i upitnosti raseljavanja, potom potrebe lustracije, su teme na koje nas Ante Glibota upozoravao na svoj i konsekvetan način više od 25 godina, kao moralnoj temi. On ne daje samo kritički osvrt, već ukazuje na djelotvorna rješenja, nudi solucije koji daju nade, kada bi za to bilo volje, a koji ne ostavlja ravnodušnim ni hrvatskog građanina, ni hrvatskog branitelja, čiji je Glibota oduvijek bio besprijekorni zagovaratelj.

On nastavlja svojim vidno uspješnim profesionalnim radom, po čitavom svijetu, od Azije i Amerike, od Rusije do Zapadne Europe, a istovremeno i na taj način promiče temeljne interese hrvatskog naroda i hrvatske kulture, približujući nas tim načinom i kreativnim činima uljuđenoj Evropi i svijetu, ali na čvrsto i izraženom identitetu, njegove domoljubne hrvatske osobnosti.

Od 2016. Ante Glibota je jednoglasno izabran  i za potpredsjednika Europske Akademije Znanosti Umjetnosti i Književnosti (EASAL), iz Pariza, čiji je redoviti član od 2004. godine i dopisni član od 1986. godine.

Gliboti, sa takvim životopisom,  su nažalost javno priznanje u Hrvatskoj i to na moju inicijativu dosad dodjelili jedino hrvatski branitelji. A ima još ljudi koji su itekako zaslužni, a nisu dobili nikada ništa, pa čak ih se više i ne spominje, poput velikog i nezaboravnog Zlatka Tomičića.

I još nešto, možda najvažnije pitanje predsjedniku Milanoviću: Ako se već sjećate  hrvatskih proljećara i njihove obljetnice onda nikako niste smjeli zaboraviti ni na hrvatskog mučenika Brunu Bušića, kojeg su i ubili baš zbog proljeća, a u to vrijeme o doprinosu i žrtvi prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana da i ne govorimo.

Mladen Pavković