Mladen Pavković: Sramota. Bio je zaštićen poput „svete krave“!

U Kumrovcu je rođen 7. svibnja 1892.  Josip Broz Tito. Međutim, u ovom malom zagorskom selu i dalje se slavi njegov rođendan 25. svibnja! Obožavatelji ovog čovjeka, čije se ime još uvijek nalazi među počasnim članovima Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU), očito ne znaju, ili ne prihvaćaju činjenicu o njegovu rođenju.

Kriv je za Bleiburg, Križne putove, stotine masovnih grobnica, za mučenje i ubijanje bez suda i suđenja nakon II. svjetskog rata, za Goli Otok, Staru Gradišku, progone brojnih Hrvata u inozemstvu…

U vrijeme komunizma, sve do njegove smrti, 4. svibnja 1980., bio je zaštićen poput „svete krave“. Oni koji su o njemu kao vječnom predsjedniku SFRJ imali loše mišljenje vrlo brzo su završili onkraj brave ili im je bilo zabranjeno svako javno djelovanje.

Na prvi pogled čini se da je danas lako pisati protiv Tita, ali ni to nije točno. Njegovi obožavatelji i dalje  ne daju da se „čeprka“ po zločinima koje je ostavio iza sebe, poglavito nakon II. svjetskog rata.

Nu, iako za njega piše da je Hrvat i hrvatski političar, on se nikada nije tako osjećao niti o tome javno govorio. Bio je Jugoslaven, kakvog majka rađa jednom u stotinu godina.

Kad je po završetku rata posjetio Varaždin uz ostalo je rekao:

-„Nikada više nećemo dozvoliti da se pojedinci koriste plodovima džinovske borbe naroda. Mi ćemo našu kuću provjetriti tako, da zauvijek nestane onog hrvatskog smrada, koji ne smije kužiti našu zajedničku kuću, slobodnu, federativnu Jugoslaviju“.

Uz to je dodao i ovo: „Hrvatske bande više nema. Smještena je na dva metra ispod zemlje, a neki još i dublje.“

Kako bi on, ako je bio Hrvat, nakon svih zla koje je učinio mogao reći i da će „Prije Sava poteći uzvodno nego što će Hrvati imati svoju državu“?

Nevjerojatna je i priča kako Tito „ništa nije znao o Bleiburgu, pa čak ni o stradanjima na Golom Otoku“. Uživao je u mukama, patnjama i suzama svojih žrtava, poglavito Hrvata i Hrvatica i hrvatske djece.

Uskoro će za nagradu dobiti i svoj muzej. Naime brod Galeb, koji je u Rijeci, uskoro će to i postati, kako bi i „deca“ tamo učila o “Titu, partiji, nesvrstanima, ali i o njegovim pudlicama“. 

Bivši župan  Splitsko – dalmatinske županije prof. dr. Branimir Lukšić jednom je izjavio:

• „Postulatori Titove beatifikacije rado ističu njegov antifašizam. Istina je, Tito je bio antifašist, ali to su bili i Staljin, Ceaucescu, Mao Ze Dong, Pol Pot i drugi krvnici čovječanstva. Od tri krvave totalitarne ideologije, koje su harale svijetom u 20. stoljeću, fašizam, nacional-socijalizam i komunizam, komunizam je poubijao u svijetu nekoliko puta više ljudi nego fašizam i nacizam zajedno. Stoga nitko nema moralno pravo biti antifašist, tko nije istodobno i antikomunist“.

Zatim je rekao da je Titova Jugoslavija izašla iz II. svjetskog rata  kao „klaonica“ naroda, a nakon rata se razvijala na podlozi policijskog terora, straha, ideološke indoktrinacije i političke manipulacije.

Jednom, na žalost, dobrom dijelu Hrvata i dalje ne smeta podatak da je ime ovog čovjeka na desetom mjestu najvećih svjetskih megaubojica 20. stoljeća!

Početkom 1990. njegova je komunistička Jugoslavija otišla na smetlište povijesti.

Nije li vrijeme da joj se tamo i on pridruži?

Na kraju treba istaknuti i ovo: Na razvalinama Jugoslavije, srpsko vodstvo, sa Titovom armijom, u savezu sa srpskim četnicima, izvršili su agresiju na  Republiku Hrvatsku. Željeli su pokoriti našu zemlju u mjesec dana. I, gle, dogodilo se čudo, hrvatski narod sa embargom na oružje, osuđen na smrt, ustao je, sa Božjom pomoći, sa vodstvom Franje Tuđmana, svi zajedno domovinska i izvan domovinska Hrvatska, pobijedio je agresorsku okupatorsku Titovu vojsku, njihove saveznike, srpske četnike i uspostavio je svoju  međunarodno priznatu Državu Hrvatsku.

Koliko se puta još to mora ponavljati, odnosno da ova i ovakva Hrvatska nema nikakve veze s Jugoslavijom, a još manje s NDH?

Mladen Pavković