Mladen Pavković: Što Srbi mogu to se Hrvatima zabranjuje!

Nakon predstavljanja knjige autobiografskih zapisa „In vino libertas“ Valentina Ćorića u Mostaru, kojoj je bilo nazočno iznimno mnogo ljudi, a u kojoj opisuje svoje zatvorske dane i godine, na koje ga je osudio Međunarodni kazneni sud u Haagu, digla se nevjerojatna buka, kao - što osuđeni ratni zločinac ima pričati i objavljivati!

U te polemike čak se uključilo i američko veleposlanstvo uputivši oštru kritiku što je promociji u Mostaru bio nazočan i Dragan Čović, predsjednik  HDZ BiH, što drugim riječima znači da su  i oni bili protiv da jedna takva knjiga ugleda svjetlo dana, a još više da se predstavlja široj javnosti.

Međutim, Amerikanci se nisu bunili i ne bune, odnosno ne tresu,  kad svako malo izađe neka knjiga ili se prikaže neki film o njihovim ratnim i inim zločinima diljem svijeta, tada ne traže zabrane, tim prije jer su u tim uradcima opisani kao „heroji“, koji se bore protiv zločina i terorizma.

Oni, za razliku od Hrvata i drugih, koji su se borili protiv velikosrpske agresije i ostalih zločina, pa čak i genocida, nemaju problema s nikakvim međunarodnim kaznenim sudovima, jer su oni i „tužitelji i sudovi“, odnosno ne dozvoljavaju da njihove vojnike, a još manje ratne zapovjednike istražuje ili sudi nekakav sud u Haagu.

Kad je primjerice general Hrvatske vojske, legendarni,  Ante Gotovina bio u bijegu, Amerikanci su za njim raspisali i tjeralicu i svakome tko ga pronađe „živog ili mrtvog“ nudili pet milijuna dolara, kao za Osamu bin Ladena. Ali, kad je Gotovina oslobođen svih optužbi nigdje nismo čuli ili pročitali kome su „svečano“ uručili ovu izdašnu nagradu, ili jesu li se u povodu toga javno ispričali hrvatskom narodu (braniteljima) ili samom Gotovini, što su ga nevinog diljem svijeta gonili poput ranjene zvijeri.

Dakle, Valentin Ćorić, koji je u vrijeme hrvatskog obrambenog Domovinskog rata, obavljao i visoke vojne dužnosti u HVO, a jedno vrijeme bio je i ministar unutrašnjih poslova u Hrvatskoj Republici Herceg Bosni, odslužio je svoju kaznu, za koju Hrvati kažu da je bila prestroga i nepravedna. Sad kad se vratio iz robije pojedinci ili srpske i ine skupine, koji su bili ili bile agresori na Republiku Hrvatsku i BiH traže da on i slični njemu, poput Darija Kordića ili Ademija, zauvijek ušute, kao - što oni imaju pričati kad su dobili svoje. 

A ti koji su se borili za slobodu i koji su kasnije zbog toga čak i osuđeni, žele da se čuje i druga strana, ali eto to nekima očito ne odgovara, jer se time i na takav način ruši slika o onome što su im, prije svega, u medijima, godinama „nakalemili“, bez mogućnosti da se brane.

Na predstavljanju Ćorićeve knjige u Mostaru govorili su istaknuti hrvatski intelektualci i sudionici stvaranja hrvatske države na čelu s časnim i uvaženim generalom i književnikom Ivanom Toljom, koji je svoje opširno izlaganje na ovom skupu i javno objavio na nizu portala i protiv kojeg nitko nije imao ništa.

Problem ove promocije bio je samo u činjenici – da se ne čuje i druga strana!

S druge pak strane, svako se malo  u Srbiji i Republici Srpskoj objavljuju knjige, prikazuju tv serije ili filmovi u kojima su u glavnoj ulozi osuđeni ratni zločinci, poput Vojislava Šešelja, koji je i član srpskog parlamenta!

U Srbiji se podižu i spomenici i nazivaju ulice i trgovi po ratnim zločincima, pa što – nikome ništa! Nu, da komedija bude veća iza svega toga stoji i Vlada, pa čak i Ministarstvo obrane i Vojska Republike Srbije!

Srbi u Hrvatskoj svakog tjedna objavljuju i svoje novine, nalik na najgore partijske promidžbene publikacije, u kojima većinu stranica posvećuju četničkim i inim „junacima“, a koje (kakvog li apsurda“) financira i Vlada RH, i opet – nikome ništa!

Dakle, kako bilo da bilo, da nije dobra i zanimljiva Ćorićeva knjiga malo bi se tko u nju „upiknuo“,ali morala se i trebala napraviti galama, kako bi prije svega sputala ostale Hrvate, da javno ne iznose svoju istinu!

A Hrvati su toliko „preplašeni“ da se boje čak i pomisliti, a kamoli recimo snimiti igrane filmove, o bl. Stepincu, kardinalu Franji Kuhariću, Blagu Zadri, Marku Babiću, Starčeviću, Marku Maruliću, Svetom Jeronimu, Ivanu Meštroviću, Tuđmanu, Gojku Šušku, Bruni Bušiću, Matošu, Ujeviću, Krleži, Golom otoku, Staroj Gradiški, Bljesku, Oluji, Maceljskoj šumi, Paveliću, Gvozdanskom, Škabrnji, Andriji Hebrangu, Hrvatskom proljeću, Ivanu Generaliću, Ivi Robiću, Markaču, Kati Šoljić, Miri Barešiću ili pak Ivanu Koradeju.

Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)