Mladen Pavković: Strahota. Obitelj Aleksander ubijena je u istom danu!

Za Hrvate iz Vukovara i Škabrnje svake je godine mjesec studeni najteži u životu.

Kako godine idu, njima je sve teže, poglavito kad čuju ili čitaju o onima koji su u velikosrpskoj agresiji poginuli s četničke strane, i kad se postavlja pitanje -zašto se ne progone i Hrvati? Evo, sada se progone i hrvatski ratni piloti. Ni oni nisu ostali pošteđeni, jer kako i Srbi, koji su bili agresori, kažu – pravda mora i treba biti zadovoljena, jer je zločina bilo i na jednoj i drugoj strani! Nu, pri tome se ne pita: tko je kome prvi ušao u dvorište, odnosno – što je bilo prvo-kokoš ili jaje?

Međutim, te koji se toliko zalažu za pravdu i pravicu, a sve rade selektivno, tj. od slučaja do slučaja, ponovno ćemo podsjetiti na tragičnu sudbinu obitelji Aleksander iz Vukovara. O ovoj se obitelji ne snimaju filmovi, zbog njih se ne protestira, o njima se ne rade kazališne predstave ni pišu i objavljuju romani.

Dakle, gospodo i drugovi, riječ je o obitelji koju su srpski četnici pobili u jednome danu. Evo njihovih imena:  Emil (19. kolovoza 1959.),  Vlasta (njegova supruga) rođena je 7. rujna 1966., te njihov sin Matej, rođen 20. srpnja 1989.

 Svi su ubijeni – 15. studenoga 1991. Mateju je bilo tek dvije godine!

Sahranjeni su na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskoga rata u Vukovaru.

Emil je bio hrvatski branitelj. Radio je na održavanju veza i pomoću njega je i Siniša Glavašević slao svoja izvješća u svijet. Njegova žena i sin bili su u skloništu. Kad ih je došao posjetiti, u skloništu u kojem su bili isključivo civili, žena, djeca i starci odnekud je doletjela granata!! Namjerno! Od eksplozije tada je poginulo još 11 nevinih Hrvata, samo za to što su bili – Hrvati. Tijelo malog Mateja pronašli su tek nakon što su počele ekshumacije. Bio je pokopan u zelenoj plahti, u istoj onoj u kojoj su ga stavili u bolnici nakon njegove smrti.

Razni pupovci se sigurno sjećaju (ili neka ih podsjete razni stanimirovići) da su srpski četnici u srbijanskim medijima objavljivali fotografije tijela malih Hrvata, među kojima je bilo i beživotno tijelo Mateja te napisali- eto kako Hrvati ubijaju svoju djecu! Monstrumi nisi ni ubijenoj hrvatskoj djeci dali mira (a ne daju im ga ni danas!).

E, sad se postavlja pitanje: ako je zločin zločin, koliko još godina treba proći da se počnu procesuirati i srpski zločinci nad nevinim hrvatskim civilima, tim više što je to samo jedan od niza zločina srpskih i inih agresora? Zbog čega se konkretno preko ovog slučaja prelazi kao spužvom preko ploče? Tko je taj i zbog kojih razloga ne želi da se i u ovom slučaju krivci kazne? Dosta nam je smijurija, tj. optuženica i suđenja u – odsustvu!

Jedna je cijela hrvatska obitelj ubijena  u – istome danu!

Takvih slučajeva ima i u Škabrnji!

Inače, i dalje veliki broj hrvatskih branitelja leži po zatvorima, ili se protiv njih pokreću istrage u svezi hrvatskog obrambenog Domovinskoga rata.

Gdje je tu pravda i pravica?

Pored toga, nedopustivo je da se o nevinim žrtvama Vukovara i Škabrnje govori i piše isključivo uoči obljetnica  okupacija, a potom se (namjerno) cijele godine zašuti i nameću nam se navodni zločini koji su navodno učinjeni u vrijeme obrane slobodne, samostalne i neovisne hrvatske države, od onih koji su branili svoje domove i koji su stvarali hrvatsku državu!

Mladen Pavković,

predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)