Mladen Pavković: Suvremene teme i novija povijest prolaze pokraj “besmrtnih“ kao voda ispod mosta
U Hrvatskoj postoji samo jedna Akademija znanosti i umjetnosti. A trebalo bi ih biti najmanje tri-četiri. Jedna bi morala postojati i za brojne hrvatske intelektualce koji žive diljem svijeta. Istina, neki su (vrlo mali, neznatni broj) uključeni i u HAZU. Međutim, u HAZU od članova ima svega i svačega (svaka čast iznimkama). Najviše bivših partijskih funkcionara, od gospodarstva, zdravstva do školstva.
Možda njih 20 – 30 posto nikada nisu bili članovi partije ili Udbe.
Ne zovu ih bez razloga – „besmrtni“.
Čak i Josip Broz Tito i dalje se nalazi među njihovim počasnim članovima.
U Hrvatskoj se vode brojne reforme, rasprave, pa čak i one o II. svjetskom ratu, a osobito nakon njega.
Akademici o suvremenim temama i problemima manje-više šute, zabijaju glavu u pijesak, kao da se ni čitava politička scena njih ne tiče.
S druge pak strane njihove kolege u srpskoj Akademiji (SANU) navodno već pripremaju i Memorandum 3.
Akademik Josip Pečarić među članovima HAZU strši kao „bijela vrana“. Nema pitanja iz suvremen hrvatske povijesti, a da se ne čuje i njegov glas, bez obzira slažu li se s njime ili ne.
A mi bi i te kako voljeli i željeli čuti što „besmrtni“ misle o takvim političkim strankama i političarima kakvi su pupovci (sad je to recimo top-tema), što ćemo po njima dobiti ili izgubiti u Europskoj uniji, imaju li svoje mišljenje o predstojećim predsjedničkim izborima (ili ovlastima predsjednika države), zašto Srbi još uvijek ne žele ni priznati agresiju na Republiku Hrvatsku, a kamoli platiti ratnu odštetu (može li ih se na to “natjerati“), zatim kako po njima riješiti migrantsku krizu (što predlažu Hrvatskoj o tome), kad će objaviti knjigu sa životopisima svih akademika, zašto ne priređuju izložbe i tribine o hrvatskom obrambenom Domovinskome ratu, što misle o knjigama i filmovima na tu temu, pa sve do toga kada ćemo i kako dovesti u red granice sa susjedima i recimo – što HAZU predstavlja diljem svijeta?
Dok se o ovakvim i sličnim temama od njih ništa ne čuje, u programu HAZU (čitamo) oni priređuju ovakve kongrese, tribine, izložbe...Kongres famakologije s međunarodnim sudjelovanjem, konferenciju o završnom Studyu TransCultAA projektu, i izložbu o tome, okrugli stol o Mracinskoj bolesti konja, znanstveni skup „Psihodinamika ljubavi i mržnje“, znanstveni sastanak o bolesti dojke, izložbu o Arhitektonskom fakultetu, simpozij o pristupu u dijagnostici i prevenciji demencija, komemorativni sastanak u spomen akademika Dragi Grdeniću i drugo.
Sve je to dobro i „zlatna vrijedno“, ali kad će biti neki komemorativni skup o poginulim i nestalim hrvatskim braniteljima i civilima ili pak o masovnim grobnicama iz Domovinskoga rata, ali i onima nakon II. svjetskog rata?
Pored toga, pravo je čudo da HAZU još ni danas nema u svojim redovima ni jednog (!) živog počasnog člana? Kako, zbog čega?
Mladen Pavković
