Mladen Pavković: Vole Dinamo, ali samo kad im puni džepove!

Evo, već mjesecima pratimo dramu ili bolje rečeno komediju oko GNK Dinamo. Ni prvenstvo, ni utakmice s najboljim europskim klubovima nisu bile napetije nego ovo što se događa oko najboljeg hrvatskog nogometnog kluba.

Svi, osim navijača, koji su upleteni u ovu igru - „tko će koga“ – jedino javno ne govore i ne iznose podatke koliko svatko od čistačice do predsjednika Uprave ima financijskih i niz drugih (ne)zaslužnih pogodnosti od jedne ovakve ekipe.

Već odavno ni Barešića ni obitelj Mamić, ni Antolića, a kamoli Peras, Vedriša, Zorića, Zovka…, ma ni jednog od njih ne zanima nogomet, već jedino – koliko se na ovom poslu (što za njih nije ništa drugo) može zaraditi! (Pogledajte samo njihov vozni park!)

Ogromni novci su u igri, a ne „nogometna ljepota“, a još manje njihova ljubav prema Dinamu!

Svi oni vole ovaj klub onoliko koliko od njega mogu „pomusti“!

A kad je zarada u pitanju, tu nema hrvatskih branitelja, odnosno ima ih, ali isključivo kao njihove „sluge“.

Dinamo je već odavno „obiteljski“ klub. Tu su samo zaposleni kumovi, strici, strine, vujci i bliža i daljnja rodbina, kojima se nažalost   „svi“ klanjaju, kao da je riječ o božanstvu.

Kad napune stadion i izgube neku važnu utakmicu uvijek nađu opravdanja – „lopata je okrugla“ ili – „to je nogomet“! Nikad nisu oni krivi, a ni ne vraćaju novce (da se malo našalimo) kad igrači  na pojedinim utakmicama igraju kao da su se prvi put susreli s loptom.

Nu, kad već ovi koji bi „život dali“ za Dinamo (ako bi bili na njegovu platnom spisku) toliko vole nogomet, zašto se ne okrenu recimo časnim klubovima, koji nose časno ime, poput „Vukovara91.“ ili „Hrvatskog dragovoljca“?

U tim ekipama nema novaca, pa nema ni „vatrenih“ skupština!

Inače, cijena jednog igrača ili trenera je kao cijena nekog proizvodnog pogona od desetak i više ljudi, pa je nekima bolje investirati u nekog beka ili golmana nego u proizvodnju!

Inače, pojedini nogometni i ini klubovi poput Dinama „mnogo“ polažu i na humanitarnu stranu, samo što potrebitima umjesto milijuna eura najčešće poklanjaju – dresove!

Stoga, kako bilo da bilo, dok se od nogometa ne makne većina onih koji su na vodećim pozicijama u zagrebačkom klubu (a to važi i za Hajduk), nogomet će i dalje biti „veselje“ za razne Bad Blue Boyse i Torcide, čiji članovi uglavnom i ne dolaze gledati utakmice, već se, blago rečeno, uz pivo i „grickalice“ dolaze - „zaje…ati!“.

Mladen Pavković, predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata91. (UHBDR91.)