Mnogi će ove fotografije Vukovara vidjeti prvi put: Poslao nam ih je srpski fotograf
Srpski fotograf Dragoljub Zamurović (77) u svojoj je zemlji (a i van nje) jedno od najistaknutijih umjetničkih imena koji je objektivom kroz svoj cjelokupan radni vijek zabilježio najznačajnije trenutke, ne samo ratova koji su 90-tih harali po ovim područjima, nego i svoga života.
Zamurović, rođeni Nišlija, kroz svoje je dvije monografije “Sećam se 1” i “Sećam se 2” prikupio i ukoričio sve svoje materijale, pa tako uz svaku fotografiju stoji opis trenutka u kojem je nastala i što je najvažnije, opis njegovih osjećaja u trenutku stvaranja.
U Monografiji “Sećam se 2”, ovaj je umjetnik svrstao posljednjih 30 godina života svoga rada, a upravo ovaj period obuhvaća rat u Hrvatskoj, osobito Vukovar u kojem je Zamurović bio tijekom pada, a u koji se vratio i šest mjeseci nakon opsade kako bi vidio kako u ovom gradu izgleda život nakon protjerivanja Hrvata.
Među prvima je ušao u Vukovar
Ova monografija trenutačno je izložena u Beogradu i jedna je od najposjećenijih. Na naše pitanje razmišlja li o izložbi u Zagrebu, Zamurović kaže:
U svojoj monografiji prepunoj fotografija ratnog Vukovara, od kojih objavljujemo samo neznatan dio, Zamurović je zabilježio: “Kada su naše vođe, prije svega Milošević, Šešelj, Nikolić i Vučić, poslali na front mladiće u tenkovima, svoju su djecu čuvali na sigurnom. Iz Pariza mi se javlja direktor Game (Gamma Presse Images) koji mi je kazao da će razumjeti ako odbijem snimanje. Nisam bio oduševljen ponudom, ali mislio sam da će potrajati svega nekoliko dana i da će sve brzo završiti. Pristajem, odlazim na liniju fronte u Hrvatskoj i prvi put u životu se nalazim usred ratnih djelovanja. Disciplina vojnika i dobrovoljaca je problematična, alkohol se nemilice toči… Bio sam u vojsci 1974. godine i tamo vidio neodgovornost, aljkavost i svakojake gluposti, ali ovakvo ponašanje na fronti nisam mogao ni zamisliti”.
“Takvo ponašanje nisam mogao ni zamisliti”
Na dan ulaska vojske u Vukovar, urednik vojnog časopisa Front mu omogućava da prvi uđe u grad: “Još se puca, po ulicama i u dvorištima su leševi, iz podruma izvode i hapse ljude u žutim čizmama, zgrade su u plamenu,
ali ima i onih ‘vojnika’ koji kradu sve što stignu. Bilo gdje u gradu može se naići na nadrealne scene kao što je ova sa vojnikom na biciklu U grad ulaze vojnici JNA, pripadnici raznih paravojnih formacija, dobrovoljci… Ulicama kruže tenkovi, iz mnogih prozora kulja plamen, povremeno odjekuju duži i kraći rafali. Leševi su svuda po gradu. Snimam hvatanje čovjeka koji se krio u dvorištu…”
Prepoznao je beogradskog prodavača
A onda je, kaže ovaj fotograf, spazio poznato lice: “Bio je to prodavač sa beogradske pumpe na kojoj sam često kupovao gorivo. Prilazi mi i ponosno pokazuje svoju modru, napuhanu šaku na kojoj ima i tragova krvi. Kaže ‘pronašli smo u susjednoj ulici sklonište sa dvadesetak muškaraca i žena. Sve njih sam dočekao na izlazu i iz sve snage odalamio po tintari. Niko nije ostao na nogama.’ Pred oči su mi tada mi iskočili likovi bakalina iz Niša, pekara iz Zadra i svih psihopata kojima je najveće zadovoljstvo da maltretiraju nemoćne. Nikada više nisam kupio gorivo na toj pumpi.”
Za naslovnu fotografiju na kojoj se ljube tri četnika, Zamurović ističe: “Mogao bih je nazvati tri ratna druga, ali bi to asociralo na Remarka. Ako bih joj dao ime Poljubac, svima bi pred očima zasijala Klimtova slika. Ne znam, možda je najbolje da ostane bez naziva, možda je sama po sebi dovoljno rječita.”
