MORH IDE U NABAVKU, TROŠIT ĆE NEMILICE! Banožić ushićen kao dječarac, kupuje ‘poklone’ na sve strane: Afera opet na pomolu, Patrije pobuđuju sumnju u veliku korupciju
Neobično je živo u posljednje vrijeme u hrvatskom obrambenom sektoru. Kulminacija aktivnosti u velikoj se mjeri poklapa s ruskom invazijom na Ukrajinu. Desetljećima zanemarivan, za hrvatski obrambeni sektor rat u Ukrajini bio je prekretnica. Možemo slobodno reći kako je ruska invazija na Ukrajinu za Hrvatsku vojsku bila onaj prijelomni trenutak koji je potrebe vojske, konačno, stavio na dnevni red državne politike. Primjerice, vojska je godinama pokušavala, kao jedan od svojih prioriteta, nametnuti pitanje nabave novih protuzračnih sustava. Dugo su ovo pitanje političari potpuno zanemarivali. Međutim, bilo je dovoljno da samo jedan prastari sovjetski dron padne u centar Zagreba kako bi se ovo pitanje stavilo na dnevni red kao prioritetno. Podsjetimo, prije godinu dana kod Jaruna u Zagrebu srušio se sovjetski dron Tu–141 “Striž”. Dron je zalutao s ukrajinskog ratišta, izgubio kontakt sa zemaljskom stanicom i obrušio se tek nekoliko desetaka metara od studentskih domova. Danima je ova vijest punila naslovnice hrvatskih i europskih medija. Postavljalo se pitanje – kako je moguće da jedan dron preleti kroz protuzračne sustave nekoliko NATO-ovih članica, koje bi trebale biti u posebnoj pripravnosti zbog rata u Ukrajini, te da padne u Zagrebu, a da nitko ne reagira.
Razbijeni mit
Javnost je naknadno doznala ono što stručna javnost odavno zna – sve da je hrvatski PZO i detektirao dron, mi ga nismo imali čime oboriti! Bilo je to bolno otrežnjenje za hrvatsku javnost. Prvi put se u javnosti nametnulo pitanje zaštite kritične infrastrukture u državi. Zračne luke, energetska postrojenja, državne institucije, ali i domovi običnih ljudi potpuno su nezaštićeni. Razbijen je mit o NATO-ovu štitu koji će zadovoljiti sve naše potrebe za obranom, zračnom i protuzračnom, te kako je potpuno svejedno koliko ćemo ulagati u vojsku. Pax Europa koja je zavladala Starim kontinentom nakon završetka hladnog rata za većinu europskih država završila je nakon ruske invazije na Krim 2014. Razdoblje mira i stabilnosti koje je zahvatilo Europu nakon hladnog rata podrazumijevalo je minimalna ulaganja u vojnu opremu i stalno smanjenje broja vojnika. I dok je okupacija Krima za većinu država bila šokantno otrežnjenje i opomena kako se vojska ne treba zanemarivati, Hrvatska je morala doživjeti pad drona u glavnom gradu kako bi se probudila. Hrvatsko triježnjenje trajalo je čak osam godina dulje nego triježnjenje drugih europskih država. Iz javnog prostora odjednom su nestali oni koji su vojne zrakoplove preračunavali u škole i vrtiće, a zavladala je gotovo histerična potraga za novim protuzračnim sustavima.
No kada se jednom složenom problemu kao što je izgradnja slojevitog sustava protuzračne obrane pristupa pod prisilom te u histeričnoj žurbi, onda se događaju i greške u koracima. Ne postoje bez veze dugoročni planovi razvoja oružanih snaga kojima se korak po korak grade složeni sustavi i osposobljava vojno osoblje za upravljanje takvim sustavima.
Kompatibilni sustavi
Hrvatska je nakon pada drona pokrenula žurni postupak nabave protuzračnog sustava. Izravnim dogovorom izabran je francuski protuzračni sustav Mistral. Riječ je o sustavu kratkog dometa. Iz MORH-a uvjeravaju javnost kako će se nabaviti i sustav srednjeg dometa, ali za to trenutno nemamo nikakve potvrde. Opravdanje za nabavu Mistrala u MORH-u su pronašli u činjenici da su projektili za navedene sustave kompatibilni s onima koje koriste zrakoplovi Rafale koje smo odabrali za obnovu lovačke eskadrile. Nabava Mistrala sama po sebi nije sporna, ali će itekako biti sporno ako se obnova PZO-a zaustavi na sustavima kratkog dometa koji su pandan Stingeru. Naime, HV je godinama iskazivao želju za sustavima srednjeg dometa poput norveškog NASAMS-a ili izraelskog SPYDER-a.
Odjednom, navedeni sustavi više nisu prihvatljivi i zadovoljavamo se Mistralima. Svaka vojna nabava je dobra vijest za vojsku koja je zanemarivana više od dva desetljeća, ali ovdje je više nego jasno kako je politika dala zadnju riječ u odnosu na struku. Druga vojna nabava koja ovih dana upada u oči vrijedna je čak 158 milijuna eura, a odnosi se na nabavu novih 30 BOV Patrija. Podsjetimo kako HV u svom inventaru već posjeduje 126 finskih točkaša, a sada nabavljamo još 30. Opravdanje za nabavu novih Patrija MORH je pronašao u NATO-ovu cilju koji je postavljan pred HV, a to je ustrojavanje nove srednje mehanizirane brigade HV-a. Prvi put se kao jedan od uvjeta za opremanje i ustrojavanje nove brigade spominju Patrije. Dosad se kao jedan od osnovnih uvjeta spominjala nabava novih oklopnih borbenih vozila na gusjenicama – Bradleya.
Teške strojnice
MORH na dijelu Patrija provodi nadogradnju integrirajući DUOS sustave, lansere protuoklopnih raketa Spike i topove od 30 mm. Dosad je osam takvih sustava predano HV-u, a u planu je nadogradnja još dvadesetak Patrija ovim sustavima. Ostale Patrije kao osnovno naoružanje imaju strojnice 12,7 mm. Dakle, ostaje još 100 Patrija koje su se mogle ili nadograditi novim, jačim, borbenim sustavima ili prilagoditi kao zapovjedna ili sanitetska vozila. Opravdanje o dosezanju NATO-ova cilja kupnjom novih Patrija nije najuvjerljivije. Pogotovo što nije ponuđen odgovor na ključno pitanje – jesmo li željeli veću mobilnost brigade ili veću vatrenu moć?
Na to pitanje nismo dobili odgovor iz MORH-a. Treba imati na umu kako HV, uz 126 operativnih Patrija, u svom sastavu ima i više od 200 Oshkosh M–ATV vozila poznatijih pod oznakom MRAP. Ta vozila također se mogu opremiti teškim strojnicama 12,7 mm, bacačima granata od 40 mm, ali i lanserima protuoklopnih sustava. Amerikanci su navedena vozila u Afganistanu i Iraku masovno opremali protuoklopnim sustavima TOW. Bradleyi, koji bi krajem godine trebali početi stizati u Hrvatsku, također su opremljeni TOW sustavima. Jedina razlika između Patrije i MRAP-ova je u broju pješaka koje mogu prevoziti. Ako se, osim mobilnosti, budućoj srednjoj mehaniziranoj brigadi željela dati veća vatrena moć, onda je trebalo razmisliti o nabavi sustava poput talijanskog Centauro II opremljenog topom od 120 mm ili američkog Strykera naoružanog topom od 105 mm.
Međutim, naši vojni planeri nisu se odlučili niti za nadogradnju postojećih sustava kojih imamo u izobilju i koji uglavnom skupljaju prašinu u raznim vojnim skladištima ili još gore na vanjskim parkiralištima, niti za nabavu sustava koji bi dali dodatnu vatrenu moć budućoj brigadi. Izabrali su nabavu dodatnih sustava kojih već imamo u izobilju.
Posebno tužno
Prema dostupnim podacima, cijena nadogradnje 8 Patrija sustavima DUOS (protuoklopne rakete Spike i daljinski upravljani top od 30 mm) stajala je oko 93 milijuna kuna. Jednostavnom računicom ispada kako smo za 158 milijuna eura mogli opremiti gotovo sve postojeće Patrije DUOS sustavima i strahovito povećati vatrenu moć naše kopnene vojske. Umjesto toga, MORH je izabrao nabavu novih 30 Patrija u postojećem “golom” modelu od kojih će tek 7 biti opremljeno DUOS sustavom!?
Posebno je tužno što ovakve nabave, koje je HV čekao predugo i za koje se izdvajaju ogromna sredstva poreznih obveznika, prolaze bez posebnih rasprava u javnosti, ali i na stručnim tijelima kao što je saborski odbor za obranu i nacionalnu sigurnost. Štoviše, ova nabava je prošla uz jednoglasnu podršku navedenog odbora a da nitko pritom nije postavio logično pitanje – zašto za taj novac ne nadograđujemo postojeće sustave i što dobivamo s 30 novih oklopnih točkaša kojih ionako imamo dovoljno? Zašto ovakve teme prolaze ispod radara? Prije svega zbog malog broja ljudi koji prate vojnu tematiku, ali i zbog neupućenosti ljudi koji po političkom ključu sjede u saborskim odborima. Također, treba imati na umu kako je posljednja prodaja Patrija u Sloveniju i Hrvatsku bila predmet raznih istraga finskih državnih institucija. Spominjale su se razne provizije, a pod istragom su bili brojni politički akteri iz tog vremena. Nadajmo se da i u ovom slučaju odluke nisu donošene s takvim polazišnim osnovama.
Izvor:dnevnik.hr/Foto: morh
