MRSIĆ: ‘Pitate se gdje sam bio ’91.? NE BOJIM VAS SE, evo vam odgovor!’

Otvoreno pismo predsjednika Demokrata Miranda Mrsića upućeno HVIDRI kao odgovor na prozivanje čelnika HVIDRE u povodu puštanja u saborsku proceduru izmjena i dopuna Zakona o mirovinskom osiguranju koje za cilj imaju razdvojiti sve povlaštene mirovine od mirovina ostvarenih od rada, najsnažnija je poruka koju je ovaj političar do sada uputio hrvatskim braniteljima:

“Kao što sam već rekao, povlaštene mirovine ne smiju biti svete krave mirovinskog sustava. Taj moj stav nije od jučer, iskazao sam ga još tijekom vođenja Ministarstva rada i mirovinskoga sustava. U mandatu Vlade Republike Hrvatske čiji sam bio član ukinute su povlaštene mirovine političarima, kako saborskim zastupnicima, tako i predsjedniku Republike Hrvatske. Mislim da je to najbolji pokazatelj da sam krenuo od sebe u skidanju tereta s leđa građana naše zemlje koji vrijedno i teško rade kako bi u starosti od mirovine mogli dostojno živjeti.

Niti jednom riječju ili rečenicom nisam tražio smanjenje, ukidanje ili obustavu isplata braniteljskih mirovina. Dapače, Domovina i na taj način treba pokazati zahvalnost ljudima koji su svoje živote i zdravlje stavili na branik Domovine. Samo sam tražio i nastavit ću tražiti – u to budite sigurni – da se stvari nazovu pravim imenom. Da se mirovine iz rada, zarađene mirovine, odvoje od mirovina po posebnim propisima, od povlaštenih mirovina. Isto tako, kao i braniteljske, tražim da se iz mirovinskog sustava izdvoje sve povlaštene mirovine, uključujući i mirovine NOB-a, domobranske, MUP-a i sve ostale. Sve mirovine koje nisu stečene iz rada trebaju van iz mirovinskog sustava.

Povlaštene mirovine su zapravo financijske naknade koje je politika u nekom trenutku odlučila dodijeliti pojedinim skupinama u društvu. I to treba otvoreno reći. Građani imaju pravo znati koliko ih koštaju pojedine odluke politike, jer je riječ o javnom novcu. Novcu svih građanki i građana Republike Hrvatske. Prošla su olovna vremena šutnje i pogibanja glave u kojima se nije smjelo pitati ili govoriti, što i sami često spominjete.

U skladu s tim, mogli bi i cijenjeni članovi HVIDR-e krenuti od sebe i pokazati da vam je i danas – kao u Domovinskom ratu – stalo do Domovine u koju se toliko zaklinjete i na koju se u svakom svom obraćanju javnosti pozivate. Slobodu i demokraciju za koju su se borili i ginuli branitelji Hrvatske nemate pravo pretvoriti u novo jednoumlje u kojemu ćete prijetnjama nametati svoja politička uvjerenja i opredjeljenja te odlučivati što je dopušteno, a što nije. Ne želite valjda biti kao SUBNOR?

A kad me već pitate za moj osobni doprinos u Domovinskom ratu, ako vas doista zanima lako ćete naći veliki broj ljudi kojima sam pomogao da posvjedoče gdje sam bio. Dok su neki baš pakirali kofere i odlazili u Ameriku i Njemačku kada su krenuli balvani u kolovozu, ja sam se tada vratio sa stipendije iz SAD-a u Hrvatsku. Nisam pjevao „Ne dirajte mi ravnicu“ iz američke stepe ili s bavarske livade.

Kako sam siguran da nećete pitati one koji to znaju gdje sam bio 91., pomoći ću vam u traženju odgovora: bio sam na Rebru, sa svojim pacijentima. Cijelo vrijeme rata nismo prestajali raditi i liječiti ljude. Čak i pod uzbunama. A bivši ministar Hebrang također zna što je nekolicina nas 1995. radila u bolnici u Rumbocima na Ramskom jezeru pored Prozora u Bosni i Hercegovini.

Moja obitelj i ja Hrvatskoj ne dugujemo ni kunu poreza i nikad nismo i to vrlo lako i jednostavno možete provjeriti. Ne posjedujemo hotele, ne prijetimo novinarima i onima koji drugačije misle, poštujemo sve građanke i građane bez obzira ne njihovu vjersku, nacionalnu, rasnu ili spolnu pripadnost.

I da, prijedlog zakona o razdvajanju zarađenih mirovina od povlaštenih mirovina ide u proceduru. NE BOJIM VAS SE.”

S poštovanjem, prof. dr. sc. Mirando Mrsić, dr. med. predsjednik Demokrata