Mučenja, zlostavljanja, silovanja ....srpski koncentracijski logori - logori smrti

Komisija Ujedinjenih naroda objavila je 1995. godine Završno izvješće u kojem je navedeno kako je u razdoblju od 1991. godine pod srbijanskim nadzorom osnovano približno 480 logora u kojima su internirane i vojne i civilne osobe.

Od 480 logora približno je 300 logora prijavljeno sa strane jednog ili više neutralnih izvora te Komisije, a 180 logora je prijavljeno sa strane ne-neutralnih izvora, te se vode kao nepotvrđeno.

Na području Hrvatske 80 logora (30 potvrđenih i 50 nepotvrđenih) na okupiranim područjima Hrvatske.

Na području Srbije približno 60 logora, a 10 na području Crne Gore (40 potvrđenih i 30 nepotvrđenih).

Prema Evidenciji osoba koje su bile u neprijateljskom zatočeništvu, a koju vodi Uprava za zatočene i nestale Ministarstva hrvatskih branitelja, u razdoblju od 1991. do 1996. godine iz neprijateljskih logora i zatvora oslobođeno je odnosno razmijenjeno 7815 osoba.

Najveći broj osoba oslobođen je i razmijenjen tijekom 1991./92. godine. Međutim, i nakon razmjene „svi za sve“, održane 14. kolovoza 1992. u Nemetinu, uslijedila su nova zarobljavanja hrvatskih branitelja te zatočenja civilne hrvatske i nesrpske narodnosti koji su ostali živjeti u svojim domovima na ranije okupiranim područjima Republike Hrvatske, i njihove razmjene koje su trajale sve do 1996.

Razmijenjeni ratni zarobljenici i civili s područja Republike Hrvatske bili su zatočeni u više od 90 logora, zatvora i mjesta zatočenja, od kojih je više od 50% bilo na privremeno okupiranom području Republike Hrvatske, dok su preostali bili na području tadašnje Savezne Republike Jugoslavije i Bosne. . i Hercegovine. 

Od 7815 razmijenjenih i oslobođenih osoba, njih 56% vodi se u Evidenciji hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, što ukazuje i na iznimno visok udio civilnih osoba koje su se nalazile u neprijateljskom zatočeništvu.

Podaci o 7815 osoba odnose se na osobe koje se vode u službenoj evidenciji Uprave za zatočene i nestale, a koje su žive razmijenjene/oslobođene iz neprijateljskog zatočeništva. Međutim, broj osoba koje su bile u zatočeništvu nesporno je znatno veći.

Naime, istovremeno s okupacijom pojedinih dijelova Republike Hrvatske, u većini mjesta osnovani su tzv. tranzitni logori, u koje su odvođene gotovo sve osobe hrvatske narodnosti i veći dio osoba nesrpske narodnosti, koje nisu ranije napustile privremeno okupirano područje. Zadržavanje osoba u „tranzitnim“ logorima većinom bilo je kratkotrajno – dio zatočenih je odmah ubijen, dio njih je premješten u veći logor, dok je dio pušten.

Pored ove skupine tzv. tranzitnih logora, dio logora na ranije okupiranim područjima opravdano se može nazvati „logorima smrti“, budući da su ratni zarobljenici i zarobljenici civila nakon dugog ili kraćeg boravka u ovim logorima ubijeni (Ovčara, Negoslavci, Borovo Selo, Berak, Dalj, Bučje, Hrvatska Kostajnica). , Šamarica, Banski Kovačevac i brojni drugi). Za njihove posmrtne ostatke, nadležna tijela Republike Hrvatske predvođena su Ministarstvom hrvatskih branitelja i dalje tragaju, a njihova sudbina jedno je od temeljnih otvorenih pitanja u odnosima s Republikom Srbijom.

 SPISAK SRPSKIH KONCENTRACIJSKIH LOGORA U HRVATSKOJ, REPUBLICI SRPSKOJ I SRBIJI

• logor Aleksinac
• logor Banja Luka
• logor Batkovići
• logor Begejci
• logor Beli Manastir
• logor Bileća
• logor Borovo Selo
• logor Bubanj potok
• logor Bučje
• logor Dalj
• logor Darda
• logor Duboki potok
• logor Glina
• logor Jagodnjak
• logor Knin
• logor Manjača
• logor Morinj
• logor Negoslavci
• logor Niš
• logor Novi Sad
• logor Okučani
• logor Ovčara
• logor Petrovci
• logor Sombor
• logor Sremska Mitrovica
• logor Stajićevo
• logor Stara Gradiška
• logor Šid
• logor Velepromet
• logor VIZ Beograd
• logor Zapis Vukovar
• logor Zenica
• logor Tumare  (Ozren)
• logor Rosulje  (Ozren)
• logor Vozuća

Traganje za osobama nestalim u Domovinskom ratu iznimno je osjetljivo i složeno za sve uključene u taj proces, ali najteže i najbolnije za njihove obitelji. To je otvorena rana svima koji već više od tri desetljeća tragaju za istinom o sudbini svojih najmilijih, a za nas je to prioritetno neriješeno pitanje iz Domovinskog rata. Republika Hrvatska putem Ministarstva hrvatskih branitelja još uvijek traga za 1803 osobe nestale u Domovinskom ratu, od kojih je nepoznata sudbina 1409 osoba i mjesto ukopa posmrtnih ostataka 394 smrtno stradale osobe.

U Ministarstvu hrvatskih branitelja, u mandatu potpredsjednika Vlade i ministra Tome Medveda, uspostavili smo sustav u kojem odgovorno, temeljito, kontinuirano i intenzivno ulažemo napore kako bismo pronašli posmrtne ostatke svih nestalih osoba. Osigurali smo najsuvremeniju opremu za pretragu terena i identifikaciju u DNA laboratorijima, unaprijedili metodologiju terenskih istraživanja i osigurali međuresornu suradnju.

Ključna prepreka učinkovitijem rješavanju sudbine nestalih osoba je izostanak suradnje od strane Republike Srbije. Nemamo informacija o prikrivenim masovnim i pojedinačnim grobnicama na ranije okupiranim područjima RH te o sekundarnim grobnicama u kojima su organizirano i sustavno premješteni posmrtni ostaci žrtava, a za koje u Srbiji postoje saznanja i dokumentaciju odnosno protokole koje smo u više navrata tražili.

Unatoč tome, u proteklih osam godina intenzivno i predano radimo na pronalasku osoba nestalih u Domovinskom ratu. I nadalje ćemo se ustrajati u traganju za nestalima, uz punu potporu Vlade, u suradnji sa svim nadležnim tijelima i resorima te u partnerstvu s udrugama koje okupljaju obitelji nestalih.

I ovom prilikom apeliramo na sve koji imaju saznanja i informacije o nestalima da nam se s povjerenjem obrate, kao i na sve članove obitelji, krvne srodnike, koji još nisu dali krvne uzorke da se učine i na taj način pridonesu identifikaciji posmrtnih ostataka svojih bližnjih, a Zakon o osobama nestalim u Domovinskom ratu koji smo donijeli 2019. godine jamči da će RH tragati za nestalima dok se ne otkriju sve sudbine.

IZVORI: Ministrastvo hrvatskih branitelja, wikipedia