Mudžahedini su sijali smrt po BiH: Problem je nastao kad ih se Alija morao riješiti
"ALAHOVA VOJSKA"
Na dan 15. travnja 1993. godine započeo je sveopći napad Armije BiH na Hrvate u Lašvanskoj dolini. Ovan nagli preokret pri čemu su bošnjački vojnici uperili oružje u dojučerašnje suborce iz HVO-a bio je potpuno neočekivan, no sve je još bilo podnošljivo dok Armija BiH nije dobila pojačanje, piše Dnevno.hr.
Naime, svećenik Ivan Ravlić iz Lašvanske doline 12. lipnja 1993. obratio se javnosti sa upozorenjem, ne samo o dolasku mudžahedina, nego o tome da ih u svojim transporterima prevozi UNPROFOR. Po njegovim riječima, ova je organizacija i naoružavala Bošnjake.
Mudžahedini su bili dobrovoljci iz islamskih zemalja koji su za vreme rata došli u BiH kako bi vodili “džihad” (sveti rat) protiv neprijatelja bosanskih Muslimana. Izraz “mudžahedin” (Alahov borac) koristio se i za lokalne muslimane koji su se priključili mudžahedinima iz inozemstva, prihvatili njihovu ideologiju i usvojili njihovu nošnju i običaje. Od početka 1993. kada je počeo sukob Hrvata i muslimana u srednjoj Bosni, mudžahedini su počeli napadati Hrvate, i to su bile njihove prve veće akcije.
Izvršitelji najnemilosrdnijih zločina
Zapovjedništvo 4. čete vojne policije Hrvatskog vijeća obrane iz Viteza izvijestilo je 9. ožujka Upravu vojne policije u Mostaru da se na prostoru Travnika, Novog Travnika, Bugojna, Zenice i Viteza nalazi oko 250 mudžahedina i muslimanskih država, većinom iz Irana, Pakistana i Libije:
“Aktivno su sudjelovali u sukobima postrojbi HVO i Armije BiH, gdje su se pokazali krajnje ekstremni. U posljed-njim sukobima na župi Busovača, u selima Lašva, Dušina, Donja i Gornja Višnjica počinili su zločin nad hrvatskim pučanstvom. Naše ljudstvo, ne gledajući da li su vojaci, stari, iznemogli, masakrirali su i ubijali ih u prisustvu najbliže rodbine.Tako su za jedan dan noževima i kamama izvršili masakr nad 14 naših pučana kojom prilikom su istima sjekli dijelove tijela (ruke, noge, vadili srce i drugo). Zapovjedniku postrojbe HVO iz Lašve su izvadili srce”, rečeno je u izvještaju.
“El Mudžahedin”
Odred “El Mudžahedin” imao je početkom 1995. oko 1.000 boraca, no bilo je i mudžahedina koji nisu bili u sastavu ovog odreda. Mirovni sporazum u Daytonu i pristanak vlasti BiH na dolazak međunarodnih snaga za implementaciju mira (IFOR), mudžahedini su doživjeli kao izdaju islama. Washington je istovremeno vršio pritisak na Izetbegovića da protjera mudžahedine, ali i da prekine vojnu suradnju sa Iranom. To je bilo u skladu sa Aneksom 1-A Daytonskog sporazuma da se sve strane trupe, uključujući savjetnike, instruktore i dobrovoljce, iz BiH povuku u roku od 30 dana.
U izvještaju od 4. prosinca Američka obaveštajna agencija (CIA) ocjenila je da najveću prijetnju američkim trupama u Bosni predstavljaju mudžahedini, prisustvo Irana i različite islamističke grupe. Broj mudžahedina je procijenjen na maksimalno 1.500, od kojih je 400 već “apsorbirano” u Armiju BiH. Također, Iranska revolucionarna garda je imala između 350 i 400 pripadnika koji su obučavali Armiju BiH. Dio mudžahedina smatrao je da “sveti rat” još nije gotov, no ipak je organizirano je nevoljko i uz puno problema otišao, a manji broj njih odlučio je u Bosni nastavi civilni život.
