Na dan Oluje u Kninu smo razgovarali s braniteljima: “Ostaje ta neka gorčina”

Pljuštalo je kao iz kabla. Kišu su pratile munje I grmljavina – no jedanaestero izabranih branitelja I članova obitelji poginulih I nestalih – na vrhu kninske tvrđave nije ni trepnulo.

Točno u 9.43 kao I prije 28 godina dizali su 20-metarsku zastavu, svako u svojim mislima, s pomiješanim osjećajem ponosa I tuge.

“Posebno mi je drago da sam dizao zastavu sa majkom Krešimira Kobera pokojnog koji je bio u našoj postrojbi kojeg sam ja izvlačio nakon pogibije tako da su to stvarno posebni trenuci”, rekao je Mladen Predrijevac.

“Najviše vam ostaje ta neka gorčina, jako puno mojih suboraca više danas nije ovdje, ljudi ginu. Ne znam, teško je izgubiti nekoga, sa ljudima ste od ’91. kad smo krenuli bez ičega, a onda pogine u zadnjim satima neke akcije koja je kraj rata”, rekao je Josip Dorotić.

Čak 244 policijska kadeta istupala su i za svakog poginulog i nestalog branitelja u Oluji, a taj početni dio svečanosti uživo su mogli pratiti tek rijetki, zahvalni što vrijeme nije promijenilo i taj dio.

“Ja sam I braniteljica, hrvatski branitelji su po svakakvim uvjetima branili državu, što bi sada ovo bilo teško”, rekla je Rada Ivković iz Škarbnje.

Slika s tvrđave prenosila se na kninskom trgu gdje se pod šatorom, uz brojne političare, okupili i predstavnici brojnih braniteljskih udruga. Oko tisuću ljudi se natiskalo u šator u koji inače kažu stane 500.

“Bila mi je čast braniti republiku hrvatsku, I danas bi to učinila kao i onda”, dodala je Ivković.

“Osjećam se ponosno, srce veliko k’o kuća, evo suze samo sto mi nisu krenule”, rekao je Robert Savić.

“Prije 28 godina kiše nije bilo ni u tragovima, vladala je velika vrućina, a tih se četiri dana akcije koja je krenula iz 30 pravaca posebno dobro sjećaju ratni zapovjednici”, rekao je general pukovnik Mladen Kruljac.

Nakon službenog programa, vrijeme se počelo smirivati . Za posjetitelje je otvorena kninska tvrđava, a mnogi su na dvije lokacije u gradu i razgledavali opremu i naoružanje koje danas koristi vojska.

“Najviše smo sretni što naši branitelji s tolikim veseljem gledaju to naoružanje koje oni nisu imali, toliko su sretni jer smo se mi danas modernizirali”, rekao je Nikša Bosančić iz MORH-a.

Mnogi će se I iduće godine vratiti u Knin – s nadom da će vrijeme ipak biti nježnije.