Na današnji dan 10. kolovoza 1998. godine poginuo je Bekim Berisha - TUŽNO SJEĆANJE
PDN - arhiva · · 3 min čitanja
Na današnji dan 10. kolovoza 1998. godine u obrani mjesta Junik poginuo je pripadnik Oslobodilačke vojske Kosova Bekim Berisha.
Bekim Berisha ponos je Hrvatske, Kosova i BiH. Jedini je vojnik odlikovan od čak tri predsjednika, ao njegovom umijeću ratovanja priča se i danas, 25 godina nakon što je poginuo…
Hrvati su ga zvali “Šok” (alb. prijatelj), a na Kosovu je poznat kao “Abeja”. Zapravo, zvao se Bekim Berisha . Svoje umijeće ratovanja pokazao je u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu gdje je na današnji dan poginuo. Ovog hrabrog Kosovara stanovnici Banovine pamte i danas, a odvažnost Bekima Berishe impresionirala je prvog predsjednika dr. Franje Tuđmana:
– Ovaj borac vrijedi kao 1000 vojnika – kazao je Tuđman za “Šoka”.
Kada je počeo rat u Hrvatskoj, Berisha se dragovoljno uključio u njezinu obranu unatoč tome što je imao dobar život u Nizozemskoj. Bio je pripadnik 57. samostalnog bataljuna ZNG RH i sudjelovao u vojnim akcijama u obrani Šiška (Komarevo), te u istočnoj Slavoniji. Nakon toga se priključuje specijalnim postrojbama HV-a.
Nositelj je Spomenice Domovinskog rata, 2013. godine odlikovan je kao istaknuti hrvatski branitelj Redom hrvatskog križa, za teško ranjavanje u Domovinskom ratu , a odlikovan je i od predsjednika Kosova 2010. ukazom ''Heroj Kosova'', te od predsjednika Albanije.
Prema riječima generala Janka Bobetka bio je jedan od najboljih vojnika koje je ikad susreo.
– Berisha je jedan od najboljih i najpouzdanijih vojnika kojeg sam ikada sreo – izjavio je general Janko Bobetko.
Na Kosovu mu je podignuto osam spomenika, po njemu je nazvana Vojna akademija Kosovske vojske, jedna kosovska vojna postrojba i jedna vojna u Prištini.
Hvala mu za pomoć Hrvatskoj kada je bilo najjteže
O Bekimovom ratovanju
Berisha se u pojavio 91. u Komarevu u koje je, navodno, stigao iz Belgije i pristupio prvim dragovoljcima u Hrvatskoj, pripadnicima sisačkog 57. samostalnog bataljuna Zbora narodne garde. Suborci ga pamte kao samozatajnog i skromnog 25-godišnjaka koji je počeo kao običan vojnik, ali se ubrzo ispostavilo da je sve, samo neobičan. Samostalno i na svoju ruku odlazio je u izviđanja i izvršavao diverziju, ali o tome nije puno pričao. Stanovnici Komareva još pamte kako je Šok golim rukama iz zemlje iskopao neeksplodiranu granatu, i to s neviđenom lakoćom i hladnokrvnošću. U proljeće 92., Bekim osjeća zov još jedne zemlje koja vapi za pomoć iu kojoj bjesni rat – Bosne. U Bosanskoj Posavini se ponovo iskazuje u borbi protiv bosanskih Srba, ali njegov ratni put tu ne završava. Odlazi na ratom zahvaćeno Kosovo i postaje jedan od prvih zapovjednika Oslobodilačke vojske Kosova. S vremenom postaje opći kosovski OVK i kao takav daje svoj život u junačkoj akciji kada je napustio svoje suborce i sasvim sam iz jedne kuće pružao otpor gađajući tenkove snajperom i RPG-om. Tog 10. 08. 1998. Berisha je poginuo u kući koju su tenkovi u potpunosti razrušili.
