Na današnji dan 10. ožujka 2019. u Višegradu na mjestu genocida, krvnici u četničkim odorama slavili Dražu Mihailoviću uz prisutnost SPC-a
Dana 10. ožujka 2019. u Višegradu, Bosna i Hercegovina, došlo je do masovnog okupljanja četnika u čast Draže Mihailovića, koji je uhićen na ovom mjestu. Na mjestu u kojem su četnici više puta u 20. stoljeću počinili grozomorne zločine, pred potomcima žrtvama, slavljen je Draža Mihailović, podignut mu je i spomenik, a sve uz prisustvo Srpske pravoslavne crkve.
Podsjetimo, nekoliko stotina pripadnika Ravnogorskog četničkog pokreta iz Srbije i BiH stiglo je prije godinu dana je Višegrad i tamo se u četničkim odorama postrojilo na središnjem gradskom trgu. Pritom su slavili četničkog vođu i najpoznatijeg koljača iz Drugog svjetskog rata Dražu Mihailovića uz ikonografiju i pjesme u kojima su prijetili klanjem i progonima, kako Bošnjacima, tako i Hrvatima i Albancima.
Riječi pjesme koje su pjevali idu ovako:
“Biće opet pakao i krvava Drina
Evo idu četnici sa srpskih planina”
ili
“Da se Dražin barjak vije ne bi bilo Albanije
I bila bi Ravna Gora na tri južna Srpska mora”
Jedno od tih spominjanih tri mora je i naše hrvatsko more, Jadran, davni san četnika, zbog kojeg su i pokretali ratne pohode i ubijanja u više navrata.
Četnici 1992. žive zapalili 65 ljudi i djece u jednoj kući u Višegradu:
Četnički pokolji u Višegradu u NDH
Četnički krvoloci su napravili brojne zločine u Višegradu u vrijeme NDH od 1941.-1945. godine, a svoj genocid nastavili su završili i u neovisnoj državi Bosni i Hercegovini 1992. godine kada su doslovno pobili i protjerali sve ne-srpsko stanovništvo, od kojih su velika većina bili Muslimani (danas Bošnjaci).
I nije Višegrad bio jedino mjesto u kojem su pobijene tisuće ljudi od srpskih četnika, u oba rata. Foča, Goražde, Žepa, Srebrenica, Zvornik, Vlasenica, Rudo, Čajniče, Rogatica i sva mjesta uz rijeku Drinu više puta su bila mjesto velikih pokolja u kojima su ubijene desetine tisuća ljudi. U Goraždu su četnici 1941. godine, nakon zarobljavanja i pokušaja silovanja, zaklali pet časnih sestara, poznate kao Drinske mučenice.
Istrebljivanje Muslimana i Hrvata, kako u NDH 1941-1945., tako i u Bosni i Hercegovini od 1992-1995., bio je dio genocidnog zločinačkog plana čija je danas posljedica Republika Srpska.
O četničkim zločinima i situaciji na području opkoljenog Višegrada izvjestio je pismeno 3. studenoga 1941. Reis-ul-ulemu u Sarajevu njihov izaslanik, moleći pomoć u hrani i vojničku zaštitu. On izjavljuje: “Četnici su uzeli u svoje ruke cijelu okolicu Višegrada osim sela Orahovica. Sve dokle dođu i što živo uhvate, i to muškarce od 12 godina pa na više (nimalo slučajno četnici su poklali sve na isti način kao i u Rami 1942. i Srebrenici 1995.), na najokrutniji način ubijaju. Jednim vade grkljane, druge žive gule, trećima režu uši, nos i vade oči. Ženski svijet ubijaju, a djevojke prije toga spolno upotrijebe. Mlade žene vode sebi u logore da im poslužuju i da se s njima provode. Do sada računa se da je izginulo Muslimana u kotaru Višegrada na gornji način oko 2.500 računajući u ovo i odbranu. Ima slučajeva i to dosta da i djecu kolju, pa im glave peku i svojim vođama šalju… Pošto se je pučanstvo iz sela sleglo u Višegrad, sam Višegrad je pasivno mjesto, tu je zavladala neopisiva glad i siromaštvo tako, da ima dosta svijeta, koji nema niti da jede, niti da se obuče, a niti da se gdje skloni. Danas je jedino moguće hranu pribaviti preko Mostara, Kalinovika i Foče. Izlažući ovo napominjem, da su četnici sva sela popalili, pa je potrebna brza i trajna pomoć, pošto se izbjeglice ne bi imale kuda povratiti i kad se prilike srede”.
Četnički simbol smrti pod kojim su ubili desetine tisuća Hrvata i muslimana 1941. i 1992.:
Od 1941. do 1945. samo u današnjoj BiH je bilo osnovano čak 14 četničkih korpusa, 76 brigada i dvije pukovnije te je kroz njih prošlo sto tisuća naoružanih pripadnika četničkog pokreta, koji su sijali smrt od Drine do Grahova, od Bosanske Posavine do Trebinja.
Po rezultatima istraživanja povjesničara Zdravka Dizdara četnici su u II. svjetskom ratu u BiH ubili oko 45.000 Hrvata i Muslimana, opljačkali, spalili i razorili na desetke tisuća domova, a potpuno uništili oko 300 sela i manjih gradova, velik broj katoličkih crkava i muslimanskih džamija.
“Četnički pokret bio je prožet najbrutalnijim velikosrpskim nacionalizmom i imao je sve karakteristike fašističkog pokreta”, ističe Zdravko Dizdar.
Genocid iz NDH nastavljen završen 1992.
Nakon genocida koje su proveli u Hrvatskoj 1991. godine, četnici i JNA su svoje cijevi i noževe okrenuli prema Bosni i Hercegovini.
Višegrad je bio samo jedno od mjesto brojnih četničkih pokolja. Danas se na mjestu, gdje iz zemlje izvire krv žrtava, slave ubojice i zločinci. To je paradoks koji se dopušta, a da vlasti BiH ne reagiraju. O vlastima Hrvatske ne treba ni govoriti; u Hrvatskoj se političari bave time kako da ocrne komemoracije na Bleiburgu, gdje su partizani, na sličan način kao četnici u Višegradu, pobili tisuće zarobljenih civila i vojnika.
Istraživačko dokumentacijski centar (IDC) registrirao je 1.760 žrtava zločina u Višegradu 1992. godine, od čega je ubijeno 100-tinjak djece.
Time je pokolj u Višegradu jedan od deset najvećih pojedinačnih pokolja rata u BiH. Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije (ICTY) navodi da je Višegrad bio podvrgnut “jednoj od najnemilosrdnijih kampanja etničkog čišćenja u bosanskom sukobu”.
Omer, Fehim, Ferid, Ramiz, Redžep, Fatima, Hajra, Hanka, Paša i Sabaheta imena su desetoro braće i sestara iz Višegrada, pet sinova i pet kćeri Hasana Tufekčića. Četnici su 1942. godine, u jednom danu na višegraskoj ćupriji krvnički ubili svo desetoro Hasanove djece, zajedno s majkom, Hasanovom suprugom, Hankom. Hasan se nakon rata ponovo oženio i dobio devetoro djece, među kojima je troje ubijeno 1992. godine u Višegradu.
U dva rata četnici ubili ocu 13 djece u Višegradu:
Srpska Pravoslavna crkva održava parastos Draži Mihailoviću na mjestu njegovog uhićenja u blizini Višegrada gdje je postavljen i spomenik jednom od najvećih zločinaca II. svjetskog rata:
