Na najgori ratni dan u Zadru stigla i jeziva Mladićeva prijetnja: ‘Nitko stariji od 10 godina neće otići iz Dalmacije’

Najžešći napad na Zadar krenuo je 6. listopada 1991. godine, a tenkovi JNA pokušali su iz čak devet pravaca ući u grad.

Puna tri mjeseca grad je bio bez struje i vode, a Zadrani i hrvatski branitelji iz drugih krajeva Hrvatske obranili su grad na njegovim prilazima, na mjestima koja su danas sastavni dio grada.

Tisuće granata i kasetnih bombi sručilo se na ovaj dalmatinski grad i pogodilo 120 objekata, a samo na taj dan prije 30 godina poginula su 23 civila i grad je doslovno gorio. 

‘Zadar nije za dar’

Obilježavanje Dana obrane započelo je u 8 sati budnicom gradskim ulicama, a nastavlja se polaganjem vijenaca na spomen obilježjima poginulim hrvatskim braniteljima. U 13 sati na Dračevcu kao glavni događaj dana održat će se svečana akademija.

U sklopu programa obilježavanja Dana obrane Grada Zadra, u četvrtak navečer je održana spomen hodnja u čast poginulim hrvatskim braniteljima u Domovinskom ratu od crkve svetoga Šime do spomenika na Trgu kneza Višeslava u uvali Jazine. 

U spomen hodnji uz predstavnike Grada Zadra i udruga proisteklih iz Domovinskog rata sudjelovao je i župan Božidar Longin te predsjednik Županijske skupštine Zoran Šikić i pročelnik Josip Vidov. Spomen hodnji prethodila je sveta misa za hrvatske branitelje u crkvi svetog Šime, promocija knjige “23. Ni ovo nije bija moj dan” autora brigadira Ante Čokolića te okrugli stol “Zadar nije za dar”.

Pomoć iz Imotskog

Napad na Zadar koji je svoju kulminaciju imao na današnji datum započeo je 1. listopada 1991. U tom trenutku hrvatske snage koje su branile Zadar imale su 2300 ljudi. Činili su ih pripadnici MUP-a, ZNG-a i Civilne obrane. Pomoć je stigla iz Imotskog, odakle je stiglo 700 hrvatskih dragovoljaca, čime je ukupni broj hrvatskih branitelja iznosio 3000 prema 14 000 agresorskih vojnika. 

Hrvatske su snage najviše bile locirane na Bokanjcu, Bilom Brigu, Sokinom Brigu, Sinjoretovu, Ploči, Dračevcu te u Arbanasima.

Foto: Screenshot

Hrvatski su branitelji bili prisiljeni snalaziti se improvizacijskim rješenjima, pa su spajanjem konstruirali vlastita vozila samohodnog topništva. Poslužili su se vozilom zadarskih Nasada kojim su se prije rata šišale suhe grane na stablima kraj ceste i mijenjale žarulje javne rasvjete. Na njega su montirali improvizirani top kojim je s Karme gađan raketni brod JRM VPRB-32 Koper.

Krvavi dan u Zadru i jeziva Mladićeva prijetnja

U prvom srpskom napadu na grad poginule su 42 osobe, da bi 2. listopada nastalo kratkotrajno primirje. Hrvatske su snage to iskoristile za evakuirati trajektima djecu, žene i starce na nešto sigurnije otoke. Nakon toga uslijedio je 5. listopada – najgori ratni dan za Zadar kada su u napadu poginule 104 osobe.