Na Pantovčaku se kuha pakleni plan: Milanović bi možda mogao dati ostavku

Rijeke pravde dolaze, kakve nam darove donose, rijeke pravde izlit će se, cijelom zemljom u proljeće – pjevao je 1985. godine Jura Stublić sa svojom grupom Film, a istu poruku, inspiriranu tom pjesmom, aktualni predsjednik Zoran Milanović uputio je prije nekoliko dana nakon izbora Ivana Turudića za šefa DORH-a, rekavši kako neće dopustiti da Turudić ikad preuzme tu funkciju. Točnije, baš dan nakon Turudićeva izbora Milanović je iz Klovićevih dvora poručio: “Često na proljeće rijeka pravde dođe.” Jer: “Ovo je nacionalna katastrofa.”

Iako je i u intervjuu za N1 objašnjavao da voli koristiti hiperbole kako bi bolje akcentirao da je Turudićev izbor “katastrofa i kriza”, izgleda da Milanović ovoga puta nije ostao samo na stilskim figurama. Odlučio se za konačni obračun s HDZ-om i Andrejem Plenkovićem i u njegovu se krugu najbližih suradnika, pouzdanika, pojavila zamisao da se na rušenje Plenkovića krene ne samo putem javnih apela i poziva narodu “na otpor”, kako je ovih dana zazivao Milanović, nego doslovno – kandidaturom na izborima i pobjedom nad Plenkovićem u srazu jedan na jedan.

Predsjednika Milanovića, naime, uski krug njegovih suradnika nagovara da, s obzirom na to da mu je mandat na Pantovčaku ionako na kraju za nekoliko mjeseci, preuzme listu SDP-a na izborima i kao premijerski kandidat krene u izravno rušenje Plenkovića.

Šef oporbe

U tom dijelu SDP-a – jer Milanović je i dalje neformalni šef te stranke iako nominalno nestranački predsjednik svih Hrvata – smatraju da se s Peđom Grbinom na ovim izborima više ništa ne može ni pokušati učiniti, Možemo ih je odbacio kao koalicijske partnere, a HDZ smatraju zločinačkom organizacijom koju treba svrgnuti s vlasti i stoga im treba osoba koja jedina u državi barem u teoriji može pobijediti Andreja Plenkovića. A to je Milanović, smatraju u njegovu krugu.

Bi li formalno nosio listu SDP-a ili bi bio nezavisni kandidat s podrškom SDP-a, svejedno je, misle njegovi suradnici. Ali svima je jasno, kažu, da je to jedini način da se Plenkovića pobijedi na izborima, a Ivan Turudić pritom bi bio glavna tema i lajtmotiv Milanovićeve kampanje jer je po njihovu mišljenju upravo on sinonim za HDZ kao stranku političkog reketa, kako to Milanović misli i izgovara.

Turudićevim izborom na čelo DORH-a oporba je dobila najbolji alat za “lupanje” po Plenkoviću. Oni čak ne misle da je sam Plenković umočen u kriminal, mito ili korupciju, nego da je prisiljen udovoljavati najprljavijim dijelovima HDZ-a kako bi se održao na vlasti jer bez takvih “klateža” ne može opstati u toj stranci, ali im je slučaj Turudić naletio kao as na desetku da krenu i na Plenkovića. Misle da se klatno sad može preokrenuti u smjeru pobjede nad HDZ-om. Sad ili nikad, kažu, i zato smatraju da je najbolje da se Milanovića nagovori na tu kandidaturu. A ni on sam tomu nije nesklon jer je siguran da može pobijediti Plenkovića.

Koalicijski potencijal

“Prvo, povratkom Milanovića u igru za premijera vratio bi se koalicijski potencijal SDP-a ili te njegove liste vezane uz SDP, kakav god oblik to imalo. Bi li tada Sandra Benčić i dalje ostala u borbi za premijerku? Teško, jer bi s takva dva teškaša kao što su Milanović i Plenković valjda shvatila da joj tu nije mjesto. Zato bi se u Možemo opet priklonili SDP-u. Isto je i s druge strane pola, ulaskom Milanovića u tu igru i Most bi se našao uz ovaj dio oporbe. Zna se da Milanović s njima njeguje posebno prisne odnose. Nije isključeno ni da bi dio prešutne podrške došao i od Domovinskog pokreta. Ne mislite valjda da je Milanović slučajno progovorio o tome u svom nedavnom intervjuu”, kaže jedan od tih njegovih suradnika i “nagovarača”.

Uz to, dodaje, ovaj bi aranžman spasio i Peđu Grbina. Ako bi SDP pobijedio s Milanovićem, tada bi i on kao predsjednik stranke bio spašen. Milanovića sigurno više ne zanima da bude predsjednik SDP-a, tu je muku već jednom prošao. Ovako bi Grbin bio nominalno sa svojom strankom izborni pobjednik i možda čak dobio neko visoko mjesto, gdje bi mirno i formalno nastavio voditi SDP, možda kao predsjednik Sabora ili slično. A glavni šef, “the boss”, i dalje bi bio Milanović koji je ionako cijelo vrijeme kreator i politika i poruka, a i kadrovskih križaljki u SDP-u, kaže njegov suradnik.

Nespojive dužnosti

Naravno, da bi se na ovaj način nanovo zamiješale karte na hrvatskoj političkoj sceni, potrebna su dva preduvjeta – prvo, da parlamentarni izbori budu što kasnije, a ustavni je rok kraj rujna ove godine, i drugo (povezano s prvim) da Milanović podnese ostavku na mjesto predsjednika Republike jer je, naravno, riječ o nespojivim dužnostima. To bi biračima bilo moguće objasniti, smatraju njegovi suradnici. Birači nisu glupi i ne bi zamjerili ostavku samo nekoliko mjeseci prije kraja mandata predsjednika u ime višeg cilja – micanja HDZ-a, drže.

Kad je riječ o datumu izbora, što se kasnije oni održe, to će kasnije Milanović u ovom scenariju dati ostavku na mjesto šefa države. Samo naivan čovjek može pomisliti da Milanović bilo što radi slučajno, a u velikom televizijskom intervjuu izjavio je kako Plenkoviću poručuje upravo to – da izbore održi što kasnije. “Zašto se izbori sada naguravaju na europske, koji su fiksirani na početak lipnja? Zašto se oko toga pušta crnilo? Zašto se izbori ne održe u rujnu, gdje je problem za rujan? Pa odradi mandat do kraja i onda odi na izbore”, poručio je u tom intervjuu Milanović Plenkoviću.

Ako se ova izjava sagleda u kontekstu mogućnosti da Milanović bude kandidat za premijera, onda ove riječi zvuče sasvim drugačije nego bez tog konteksta. U istom intervjuu Milanović je izgovorio i rečenicu koja glasi “sve je moguće u karijerama”, govoreći o tome u kojem bi smjeru mogla dalje otići njegova ili Plenkovićeva karijera, a više je nego znakovito što i dalje ne želi odgovoriti na pitanje hoće li se kandidirati za još jedan mandat na Pantovčaku. “Kad odlučim, ako odlučim, reći ću”, uporno ponavlja svim novinarima. Javnost očekuje da ode po još jedan mandat za šefa države, ali ova rečenica možda znači nešto sasvim drugo – da Milanović želi natrag u Banske dvore.

Iako je u tom razgovoru bio upitan i postoji li mogućnost da bude kandidat za premijera, Milanović je apstrahirao odgovor te rekao kako bi on to mogao biti kad nema stranku ni listu na kojoj bi se kandidirao “čak ni ako bi mi to palo na pamet”.

Neslavna epizoda

Međutim, i za to ima lijeka jer postoji i druga opcija – da se ova varijanta ponudi potencijalnim poslijeizbornim koalicijskim partnerima, da se potiho odrade razgovori s Možemo, Mostom, čak i s Domovinskim pokretom, te posljedično i svom silom malih stranaka od HSS-a Kreše Beljaka preko Centra Ivice Puljka do Socijaldemokrata i IDS-a, i da se zatraži podrška ideji da nakon izbora za Sabor Grbin kao predsjednik SDP-a izađe pred javnost s prijedlogom da kandidat oporbe za premijera bude upravo Zoran Milanović.

To je, međutim, moguće ostvariti samo u jednoj situaciji, a to je da HDZ ne bude apsolutni nego relativni pobjednik izbora. Jer ako bi HDZ i Plenković odmah dobili 76 i više mjesta u Saboru, tada oporba ne bi imala što dalje pokušavati. Ali ako bi HDZ ostao na onih 66 mjesta, koliko im ankete predviđaju, onda bi se Milanović mogao kao kandidat SDP-a pojaviti i nakon samih izbora.
Ključno je jedno, a to je da kandidat za premijera na prijedlog onog šefa stranke koji može dokazati da ima 76 potpisa može biti bilo koja osoba. Ta osoba ne mora biti ni saborski zastupnik – uostalom, sjetimo se Tihomira Oreškovića i njegove na kraju neslavne epizode.

Zato bi se, ako bi se na ljevici išlo na varijantu Milanovićeve pobjede nad Plenkovićem, vjerojatnije išlo upravo na ovu drugu opciju – da ga iz šešira izvuku upravo u tom ključnom trenutku sastavljanja većine. No, jasno, u tom bi slučaju i izborni rezultat SDP-a bio mnogo slabiji nego da je Milanović lider oporbe u samim izborima i u kampanji. U svakom slučaju, koliko god komplicirano ovo taktički izgledalo, zapravo je sasvim jednostavno – realnost je da Andreja Plenkovića može pobijediti samo Zoran Milanović. I to samo možda. No tko ne pokuša, neće znati. A pokušaj je u kabinetima i kuloarima Pantovčaka već pokrenut.