‘NA VLAST JE DOŠAO NA TENKOVIMA NATO-a, USKORO BI NA NJIMA MOGAO OTIĆI!’ Na pomoli su oštre promjene: Dodik se previše zaigrao odlikovanjem Putina

'OBIT ĆE MU SE O GLAVU'

Bosna i Hercegovina nakon posljednjih parlamentarnih izbora napokon dobiva obrise nove vlasti. Treba napomenuti kako je ranije nego ikada imenovana mandatarka za sastav Vlade na razini države – Vijeća ministara BiH. Ovaj put, prema rotirajućem pravilu, predsjednik Vijeća ministara pripada Hrvatima. Izbor je pao na Borjanu Krišto koja je bila i protukandidatkinja Željku Komšiću na izborima za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Izbor državne vlasti protječe manje-više očekivano uz manje trzavice na relaciji Dodik – stranke “osmorke”, a iz prikrajka stalno vreba SDA koji nastoji razbiti koaliciju osam bošnjačkih stranaka.

AUTOR: Željko Primorac / 7dnevno / Dnevno

Pokušaj opstrukcije

Ipak, u javnosti su se pojavila imena mogućih ministara na državnoj razini pa se može očekivati kako će potvrđivanje Vlade na razini države ići mnogo brže i lakše nego na razini Federacije BiH. S druge strane, u Federaciji BiH još nisu predloženi predsjednik i potpredsjednici Federacije, bez čijih potpisa nema novog sastava Vlade FBiH.

Treba imati na umu kako je sadašnji saziv Vlade Federacije BiH izabran još 2014. Nakon raznih političkih manipulacija, pa i otvorenog potkupljivanja pojedinih izaslanika za Dom naroda Federacije BiH, SDA je priskrbio 12 izaslanika u bošnjačkom klubu, stranke “osmorke” imaju 10 izaslanika, a jedan izaslanik u tom klubu pripao je Demokratskoj fronti Željka Komšića.

Prema nametnutim amandmanima Christiana Schmidta na izborni zakon, potrebno je, minimalno, 11 potpisa iz svakog kluba naroda za predlaganje predsjednika i potpredsjednika Federacije. Iako “osmorka” i HDZ-HNS imaju uvjerljivu većinu u Parlamentu Federacije BiH, bez nove Schmidtove intervencije u izborni zakon teško će se postići dogovor o imenovanju novog saziva Vlade Federacije BiH. Potpuno je jasno da će Bakir Izetbegović kroz Dom naroda nastojati blokirati procese uspostave vlasti na razini Federacije. Krijući se iza interesa bošnjačkog naroda, nastojat će zaštititi svoje kadrove na unosnim i utjecajnim pozicijama.

Izetbegoviću je životno važno zadržati kontrolu nad sustavom u Federaciji jer će bez utjecaja u represivnom i sudskom aparatu vrlo vjerojatno završiti u zatvoru zbog brojnih malverzacija koje mu pripisuju. U tom kontekstu treba promatrati i brojne ranije Izetbegovićeve izjave kojima je nastojao izazvati međunacionalne tenzije. Tako se prisjećamo izjava o prebrojavanju ili najnovijih, danih za vrijeme odlučivanja Vlade Tuzlanske županije o nabavi oklopnih transportera, kako su oni tu – za nedajbože.

Bakir se ne predaje

Međutim, ostaje neosporna činjenica da su politike Bakira Izetbegovića i Željka Komšića poražene, ne samo na izborima nego i pred međunarodnom zajednicom. I to je najveće postignuće proteklih izbora u Bosni i Hercegovini, ne samo loš izborni rezultat glavnih bošnjačkih stranaka nego i poraz hegemonističke i konfliktne politike političkog Sarajeva na međunarodnoj pozornici. Ne tako davno za takvu politiku, čiji je konačni cilj bila potpuna politička eutanazija bosanskohercegovačkih Hrvata, bilo je dosta razumijevanja na zapadu.

Nakon što je pretrpio poraz u diplomatskoj ofenzivi na zapadu, Izetbegović je povukao nekoliko poteza koji su dodatno ukopali i njega i njegovu politiku. Prvo je Sven Alkalaj, njegov i Komšićev diplomat pri UN–u, glasao protiv rezolucije kojom se osuđuje Iran zbog kršenja ljudskih prava, a potom su iranskom ministru vanjskih poslova upriličili svečani doček u Sarajevu. Sve se to događalo dok je Iran bio pod snažnom osudom međunarodne zajednice zbog brutalne represije prema svojim građanima koji su prosvjedovali zbog ograničavanja građanskih sloboda. Zbog navedenih poteza proći će dosta vremena dok SDA i DF, a pogotovo Izetbegović i Komšić, budu relevantni sugovornici međunarodne zajednice.

I dok je pitanje bošnjačkog političkog radikalizma riješeno po kratkom postupku odlukom Christiana Schmidta i izopćenjem Izetbegovića kao relevantnog sugovornika, za što se pobrinulo američko veleposlanstvo, ostao je problem srpskog secesionizma koji ponovno dobiva na zamahu. Milorad Dodik dosad je sve svoje poteze, prema secesiji RS-a od BiH, pravdao pritiscima i napadima iz Sarajeva. Dodik je tvrdio kako on samo reagira na stalne prijetnje koje iz Sarajeva dolaze prema opstojnosti RS-a. Djelomično je u pravu, iz Sarajeva su, u nedostatku drugih političkih ideja, redovito upućivane otrovne strelice prema RS-u.

Prijetnje nema

No stranke “osmorke” zaista su pokušale u političku arenu uputiti druge poruke koje se odnose na gospodarski rast, razvoj, euroatlantske integracije i reforme glomazne i neučinkovite administracije. Prema svemu sudeći, Nermin Nikšić i Elmedin Konaković, dvojica lidera “osmorke”, bili su iskreni u svojoj želji za izlaskom iz začaranog kruga trovanja međunacionalnih odnosa, stagnacije i beznađa. S njihove strane zaista nije bilo ni jednog poteza prema Banjoj Luci i Dodiku koji bi izazvao negativne reakcije, dapače, pozivali su na suradnju i usmjerenost jednih na druge.

Na njihovu ispruženu ruku Dodik je odgovorio pseudovojnom paradom u Istočnom Sarajevu na dan “utemeljenja” Republike Srpske, a da cirkus bude potpun, na svečanoj akademiji odlikovao je predsjednika Ruske Federacije Vladmira Putina. U prigodnom govoru ponovno je naglasio kako je njegova želja da RS i Srbija budu jedinstvena država i da svi Srbi žive u jednoj državi. Ne treba posebno naglašavati kako je takav istup izazvao opće zgražanje u Sarajevu, ali i ojačao one snage koje pozivaju na obračune, sukobe i podjele.

Drugim riječima, Dodik je čelnim ljudima “osmorke” opalio šamar koji su najmanje zaslužili. No njegov posljednji potez ponovno ga je prometnuo u glavni problem u Bosni i Hercegovini. Štoviše, njegove izjave i potezi narušavaju kompletnu sigurnosnu arhitekturu jugoistočne Europe. Dodik je dosad vrlo oprezno taktizirao između izjava za dnevnopolitičke svrhe i krajnjih ciljeva Srba u BiH. Međunarodna zajednica dosad je uglavnom njegove izjave doživljavala kao sastavni dio dnevnopolitičkog folklora koji je stalan u srpskom korpusu od Daytona do danas.

Međutim, nakon što je ruskom invazijom na Ukrajinu narušena kompletna sigurnosna arhitektura poslijeratne Europe, takve se izjave promatraju u potpuno drugom svjetlu.

Opasna igra

Dodik opasno pleše na žici i svaki njegov budući potez mogao bi odrediti ne samo njegovu političku budućnost nego i budućnost RS-a. U međunarodnoj zajednici nikada nisu potpuno odustali od ideje o raspuštanju kompletnog sigurnosnog aparata RS-a, pa i procesuiranja vrha vlasti u tom BiH entitetu zbog antidejtonskih aktivnosti.

Dodik se posljednjim potezima ozbiljno preračunao računajući kako će se tromi i neodlučni Zapad zadržati na tek nekoliko jalovih priopćenja kako je to bilo i dosad u sličnim situacijama. Međutim, situacija u Ukrajini potpuno je promijenila način na koji se donose odluke u zapadnim centrima moći pa su i periferne teme, kakva je dosad bila Bosna i Hercegovina, postale prvorazredne sigurnosne teme.

Dodiku će teško u budućnosti prolaziti koketiranje s ruskim obavještajnim službama i njihovo paradiranje po RS-u. BiH se napokon počinje doživljavati kao ono što po geografskom položaju i jest – središte Europe i meki trbuh Europe! Ruski ekonomski i obavještajni utjecaj ovdje se jednostavno neće tolerirati. Uskoro možemo očekivati povećanje snaga NATO-a i EUFOR-a u BiH. Potom će se paziti na svaki potez i izjavu koja dolazi iz manjeg BiH entiteta, a onda bi jedna zapaljiva izjava, kakvih je Dodik dosad dao na tisuće, mogla biti okidač za akciju širih razmjera. Dodik nikako ne bi smio zaboraviti kako je tenkovima SFOR-a došao na vlast, a sada bi mogao biti srušen na način na koji je i doveden.